DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 77 <-- 77 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti-Firenze) Iz broja 5, rujan-listopad 2010. godine izdvajamo: Izvodi iz referata s Kongresa:Stare šume Italije – identifikacija, obilježje, gospodarenje Prvi dio: Kongres je održan od25. do26.lipnja 2010.godine u Prati diTivo, Pietra Camella (Teramo). Gherardo Chirici, Susanna Nocentini: Stare šume u Italiji – nova istraživanja i perspektive U uvodnom članku Kongresa, autori navode da u Italiji ne postoje šume prašumskog tipa. Razlog tomu je intenzivno korištenje šumskih resursa od vremena antičkog Rima, te stoljetne primjene jednostavnih i intenzivnih modela gospodarenja. Ipak, u nekim uvjetima okoliša, zbog dugog razdoblja napuštenosti i slobodnog razvoja,šume pokazuju obilježja ostarjelosti. Od 1954.godine na inicijativu profesora Pavarija, započeti su projekti i monitoring starih šuma, a to je tema ovoga kongresa. FabioLombardi i dr.:Obilježje mrtvog drveta u šumskim ostarjelim populacijama u mediteranskom okružju Indikatori starosti šume variraju u odnosu na biografske regije Europe. U ovom člankuobrađeni su korisni rezultati za identifikaciju obilježja starih mediteranskih šuma. Izdvojene su neke šumske populacije, koje su se razvijale zadnjih desetljeća bez antropološkog utjecaja, te procijenjena količina i stanje “mrtvog drveta”koje je indikator prirodnosti. Na 11 lokacijaistražena je količina nekromase i stupanj dekompozicije. Rezultati su pokazali da količina mrtvog drveta va 33 rira po lokacijama od 2 do 143 m/ha ili 60m/ha kao srednja vrijednost. Mrtvo drvo je glavna komponenta nekromase, uzrokovana velikim mortalitetom posljednjih desetljeća. Manje prisutnu komponentu predstavljaju panjevi. Prisutni su svi stupnjevi dekompozicije. Količine mrtvog drveta u južnoj Europi, u usporedbi s količinama u srednjoj i sjevernoj Europiznatno su manje zbog bržeg procesa dekompozicije. SoniaRavera i dr.:Raznovrsnost lišajeva u starim šumama Molisea Uloga lišajeva kao indikatora okolišnog kontinuiteta u središnjoj i srednjoj Europiod velikog jeznačenja te upućuje na prisutnost vrednijih šumskih vrsta koje obilježavaju stanište. Dinamike koje utječu na prisut nost i različitost lišajeva u mediteranskom području malo su poznate i istražuju se tek u novije vrijeme. U svrhu što boljeg poznavanja šumskih promjena koje utječu na kolonizaciju lišajeva u tom okružju, pokre nuta je studija u dvije ostarjele šume uAlto Molise koje su uključene u mrežu programa PRIN 2007, “Nove me tode za identifikaciju, obilježje i gospodarenje starim šumama Mediterana”. Zone proučavanja su šumeAbeti Soprani i Riserva Mab di Collemeluccio, dvije različite formacije, prva Abies alba i Fagus sylvatica, drugaAbies alba i Quercus cerris u dominantnoj etaži. U svakoj zoniodređena je ploha od jednog hektara i snimljen diverzibilitet lišajeva na stablima odabranim metodom uzoraka. U ovom člankuprikazani su rezultati prvih istraživanja, kao polazna točka za planiranje monitoringa za dugo razdoblje. Indeksi varijabilnosti su posebno visoki i potvrđuju u mediteranskom okružju važnu ulogu starih šuma u očuvanju biološke raznolikosti lišajeva. Silvia di Paolo i dr.:Multispektralni prikaz za obilježavanje starih bukovih šuma U mediteranskom području krajolik je oblikovan pod utjecajem tisućljetne ljudske aktivnosti. Ipak, pos toje pojedine šumske zone, relativno izolirane, bez izravnog antropološkog utjecaja za dovoljno dugorazdoblje pa da razvoj poprimi karakteristike stare šume. Cilj ove aktivnosti je procjena mogućnosti multispektralnog satelitskog prikaza (Quick Bird) u identifikaciji starih šuma. Studijski radovi obavljeni su u jed noj bukovoj šumi u središnjoj Italiji. Analiza prikaza QBpokazala je vrijednu mogućnost za definiranje heterogenosti šumskih struktura statističkom analizom multispektralnih prikaza. Varijabilnost “zelene trake” izražena parametrom Ratio band 2pokazala se posebno korisnom za identifikaciju stanja stare šume. Orazio Ciancio i dr.: Struktura jedne stare šume kalabrijskog bora - gospodarenje i očuvanje šum skogkrajolika Šume kalabrijskog bora čine posebanelement krajolika velikih prostora Italije: Etna,Aspromonte i posebice Sila. Očuvanje karakteristika krajolika ovih područjapostala je važna ne samo zbog kulturalnog i povijesnog značenja, već i s okolišnog i socioekonomskog stajališta. Danas te borove sastojine imaju još veću vrijednost, jer su veliki dijelovi uključeni u područje Nacionalnog parka Sila. Autori su analizirali sastav jedne stare šume kalabrijskog bora i usporedili ga sa strukturom raznodobne šume kalabrijskog bora, koja je nastala grupimičnom prebornom sječom. Dobiveni rezultati daju korisne podatke za primjenu u gospodarenju kalabrijskim borom. Iz studije proizlazi da je struktura starih šuma najbliža raznodobnoj šumi, koja je gospodarena prebornom sječom na male grupe, što je ujedno najpovoljnije za očuvanje raznolikosti i izgled krajolika. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Susanna Nocentini: Stare talijanske šume – planiranje i gospodarenje Analizirana je mogućnost korištenja rezultata istra živanja na starim šumama za održivo gospodarenje i šumsko planiranje u područjima gdje su šumske površine dugo izložene antropološkom djelovanju. U Italiji je malo starih šuma, ali postoje šumske površine koje su od polovine prošloga stoljeća prepuštene prirodnom razvoju te povećale stupanj starosti. Činjenica, da je limitirana površina starih šuma i da su one relativno kratko bez ljudske aktivnosti, teško je predložiti “stare šume”kao model za gospodarenje. Ipak, indikacije koje proizlaze iz interdisciplinarnih istraživanja mogu biti smjernica za sheme monitorninga za šume gdje je antropološka aktivnost dugo i intenzivno djelovala. GianlucaPiovesan i dr.: Strukturalna analiza, procesi rasta i uskladištenje ugljika u talijanskim starim šumama U okviru projekta PRIN “Klimatske promjene i šuma – dendroekološki i ekofiziološki procesi, produktivnost i bilanca ugljika u talijanskim starim šumama”, analizirano je devet bukovih šuma u istočnimAlpama i središnjimApeninima. Cilj je odrediti: stupanj starosti na osnovi strukture i dendroekologije, stupanj “stock” ugljika u dijelovima ekosustava i ekofiziološke karakteristike na bazi stabilnih izotopa. U nekim najstarijim i manje korištenim bukovim šumama istraživani su: struktura živih stabala, nekromasa, karakteristike tla i uskladištenje ugljika. Lišće, listinac i korijenje proučeni su dendroekološkom analizom. U proučavanim populacijama vrijednosti temeljnice, volumen i broj velikih stabalauspoređeni su sa starim europskim i sjevernoameričkim šumama. Količina prisutne nekromase je u pravilu niža, osim u dva staništa. Stupnjevi starostiustanovljeni su za alpske i apeninske bukove šume na osnovi njihove strukture. Stare šume su značajne rezerve ugljika (190 do 270 tona po ha), od čega oko 70 % pripada nadzemnoj biomasi,a 30%podzemnoj. Ovome treba dodati 7 do 21 t/ ha nekromase i 5 do 9 t/ha listinca. Ova istraživanja doprinose boljem poznavanju ekologije i dinamike razvoja starih šuma. RenzoMotta i dr.:Sastav, struktura, količina i kvaliteta mrtvog drva u šumiVerna (Arezzo) ŠumaVerna (203ha) nalazi se unutar Nacionalnog parka Foreste Casentinesi, na ušću rijekaArno iTevere. Vlasništvo je franjevaca (minori Francescani), a od 1985.godine s njom gospodari zajednica Montana del Casentino. Na površini od 35 ha na nadmorskoj visini od 1100 do 1280 m ustanovljena je mreža uzoraka od površine 100 x 120 m, gdje su vršena mjerenja i ustanovljena količina i kvaliteta živih i mrtvih stabala. Prosječno je ustanovljeno 473 stabla po hektaru (133–1283), promjera većeg od 7,5 cm. Masa živih sta 3 bala je 657 m/ha (299–1453), a prosječni volumen 3 nekromase iznose 67 m/ha (3,7–356). Područje prou čavanja predstavlja povijesnu, kulturalnu i naturalističku vrijednost. Kontinuirano dobro gospodarenje koje tradicionalno primjenjuju redovnici franjevci u svojim šumama, daje ovoj sastojini bukve i jele obilježje najboljih starih šuma naApeninima. Mark Bertogliati: Povijesne i dendrološke ana lize starih zaštitnih šuma u švicarskim Alpama Uovoj studiji autor se je trudio rekonstruirati šumsku prošlost stare šume crnogorice na južnim obroncima švicarskih Alpa (kanton Ticino), služeći se povijesnim i dendroekološkim podacima šume. Stare zaštitne šume predstavljaju posebno interesantne objekte za istraživanje, a osobito raznodobne i neregularne. Rezultati istraživanja pokazuju da je u posljednja tri stoljeća vrlo velik antropološki utjecaj (sječa i drugi oblici korištenja), dok su prirodni utjecaji relativno mali. Intenzitet antropološkog utjecaja rekonstruiran je povijesnim istraživanjem. Poznavanje dinamike razvoja i režima korištenja tih šuma može dati korisne podatke za održivo gospodarenje šumama u idućem razdobljute i očuvanje povijesnih i naturalističkih vrijednosti. Francesco MariaSabatinii dr.:Raznolikost krajolika i važnost očuvanja starih šuma Uspoređena je prizemna vegetacija stare bukove šume s gospodarenom šumom sličnih biogeografskih, klimatskih i abiotskih karakteristika u svrhu ustanovljenja različitosti osnovnih elemenata. Za nađene vrste prizemne vegetacije radi ustanovljenja različitosti, uzete su u obzir četiri različite matrice: prisutnost – odsutnost vrsta, količina pokrivenosti terena, funkcionalna obilježja iindeks po Ellembergu. Za prisutnost signifikativne različitosti između dvije šume primijenjena je multivariabilna permutacijaANOVA. Unatoč tome što prosječan broj vrsta po promatranim uzorcima nije velik, stare šume se odlikuju većom različitosti od gospodarenih šuma. Sve usporedbe pomoćuANOVApokazale su značajne razlike, osim u indeksu po Ellembergu. Rezultati upućuju na to, da u staroj šumi vertikalna i horizontalna heterogenost stabala pogoduje povećanju različitosti i količini prizemnog rašća i ukupnoj ekološkoj raznolikosti. Cristina Vettori i dr.:Stara šuma Fonte Novella Istraživanja su vršena u svrhu usporedbe genetske različitosti između jedne bukove šume slične staroj šumi i susjedne istovrsne šume, koja je pod stalnim antropološkim djelovanjem u obliku šumskouzgojnih intervencija (uzastopne jednostavne sječe). Procjena negativnog utjecaja na genetsku različitost šumske populacije, kao posljedica tretmana, je neophodno potrebna radi konkretne primjene ekološki održivog gospodarenja. Frane Grospić |