DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 116     <-- 116 -->        PDF

IN MEMORIAM
Izv. prof. dr. sc.


Iznenadnu smrt dr. sc. Ivana
Kneževića, izvanrednog profesora
Šumskih komunikacija i Šumarskog
građevinarstva na Šumarskom
fakultetu u Zagrebu, šumarska je zajednica
primila s iznenađenjem i
tugom.


Rođen je u Osijeku, 5. listopada
1929. godine. Maturirao je 1948.
go dine na Realnoj gimnaziji u Zagrebu.
Poljoprivredno-šumarski fakultet
apsolvirao je u akad. god.
1952/53., a 12. svibnja 1956. godi ne
diplomirao je naTehničkom (Šumsko-
industrijskom) odsjeku. Prije
studija šumarstva radio je na izgradnji
šumske ceste “Sošice-Blaževo
brdo”, a za vrijeme studija na trasiranju
i izvođenju šumske ceste
“Pepelarnica-Tunel” u Zalesini. Ovi
su mu poslovi bili dobrodošlo iskustvo
za kasnije bavljenje znanstvenim
i istraživačkim radom na
otvaranju šuma, projektiranju i izvođenju
šum skih prometnica. Kao diplomiranom
inženjeru šumarstva
prvo radno mjesto bilo je u Projektnom
birou šumarstva i drvne industrije
u Zagrebu, gdje je radio u
razdoblju od 1956. do 1962. godine.
Nastavni rad započinje 22. ožujka
1962. godine, kada je izabran za
asistenta iz predmeta Šumske komunikacije
u Zavodu za šumarsko građevinarstvo
i komunikacije na
Šumarskom fakultetu u Zagrebu.Tijekom
1965. godine izabran je u
Odbor za izradu projekata studentskih
nastambi na Nastavno-pokusnom
objektu Zalesina, a u travnju
1966. godine imenovan je upraviteljem
njihove izgradnje.


U razdoblju od 1965. do 1972
go dine reizabran je za asistenta na
predmetu Šumska transportna sredstva,
a 1974. izabran je za višeg predavača
na predmetu Šumarsko


IVAN KNEŽEVIĆ, dipl. ing. šum. (1929–2010)



građevinarstvo. Godine 1977. izabran
je za upravitelja Nastavno-pokusnog
šumskog objekta Zalesina.
Predstojnikom Katedre za šumska
transportna sredstva i građevinarstvo
izabran je 1978. godine. Kao
dugogodišnji član različitih izvršnih
i upravnih tijela na Šumarskom fakultetu
izabran je 1982. godine za
Predsjednika Kolegijalnog poslovodnog
organa (direktora) Šumarskog
fakulteta, a 1987. godine
izabran je na istu funkciju u drugom
mandatu. Radeći u zvanju asistenta,
kasnije i predavača u 1981. godini
izabran je za višeg predavača iz
predmeta Šumske komunikacije.


U Ministarstvu znanosti upisan
je registar istraživača pod matičnim
brojem 021470. Tijekom dugogodišnjeg
rada u znanstveno-istraživačkom
i nastavnom radu na problemu
otvaranja šuma, godine 1990. prijavio
je disertacijski rad Utjecaj načina
gospodarenja i vrste sječe na
ekonomičan raspored šumskih prometnica
u prebornim šumama, koji
je uspješno obranio 25. srpnja 1990.
godine na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu. Nakon izbora za docenta
1991. godine i za izvanrednog profesora
1993. godine vodi nastavu
predmeta Šumske komunikacije,
Šumarsko građevinarstvo i Građevinarstvo
(odabrana poglavlja).


U nastavnom radu sa studentima
Šumarskog odsjeka bio je men torom
nekoliko desetaka diplomskih radova
iz predmeta Šumske komunikacije.
Isto tako sudjeluje u
izvođenju poslijediplomske specijalističke
nastave iz područja
Šumarskog građevinarstva i poslijediplomskog
znanstvenog studija
iz područja Iskorišćivanja šuma.
Vrlo aktivno radi kao član povjerenstva
magistarskih i disertacijskih
radova. Surađivao je u
znanstveno-istraživačkom radu,
kao voditelj velikog broja zadataka
iz otvaranja šuma, šumskih prometnica
i geoloških istraživanja za potrebe
gradnje šumskih cesta. Baveći
se problemom otvaranja šuma i izgradnjom
šumskih prometnica,
sudjelovao je na velikom broju domaćih
i inozemnih stručnih, znanstvenih
skupova-savjetovanja
kongresa. U zvanju izvanrednog
profesora 1994. godine otišao je u
mirovinu.


Cijelog svog radnog vijeka, provedenog
na Fakultetu, slovio je za
srdačna, jedostavna i nadasve draga
čovjeka. No, vedrinu i radost koja je
iz njega zračila zasjenila je tragična
i prerana smrt njegova sina. Iz te je
tragedije vjerojatno proizašao i njegov
brižan, pokroviteljski odnos
prema mlađim kolegama. Svakako,
njegovim je odlaskom šumarska zajednica
izgubila predanog kolegu i
dragoga prijatelja.


D.Horvat