DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 18 <-- 18 --> PDF |
D. Ugarković, I. Tikvić, M. Oršanić, Z. Seletković, I. Seletković, M Blažinkov, M. Mrkonjić Fuka, S Redžepović: NEKE ... Šum. list br. 3–4, CXXXV (2011), 99-111 O2 (tablica 4). U pogledu zastupljenosti pojedinih funkcionalnih skupina mikroorganizama mali šumski otvor O2 ima srednju, dok veliki otvori imaju slabu biogenost tla. Uspoređujući velike otvore u različitim šumskim zajednicama, veliki otvor O1 u šumi bukve i jele u odnosu na veliki otvor O3 u šumi jele s rebračom, ima značajno veći ukupan broj gljiva, asimbiotskih fiksatora dušika i amonifikatora (tablica 6). Različita stanišna i strukturna obilježja bukovo-jelovih šuma uzrokuju i različitu zastupljenost pojedinih fizioloških skupina mikroorganizama u tlu (Tikvić 1996). Rezultat toga je različita biogenost tala, koja utječe na sve procese u ekosustavu, ponajprije na procese kruženja tvari i ishranu biljaka. U ovom istraživanju utvrdili smo različitu zastupljenost pojedinih skupina mikroorganizama u tlu uspoređujući šumu jele i bukve sa šumom jele s rebračom. Tla u šumi jele i bukve (kontrolne plohe K1 i K2), u usporedbi s kontrolnom plohom u šumi jele s rebračom (K3), imala su značajno više asimbiotskih fiksatora dušika, celulolitičkih gljiva i amonifikatora (tablica 7). Prema postotnom udjelu biljaka obične jele do tri godine starosti u velikom otvoru O1 bilo je više biljaka na otvoru, nego na kontroli. Na području malog otvora O2 utvrđen je podjednak postotak biljaka obične jele u otvoru u odnosu na kontrolu. Neznatno veći postotak biljaka obične jele starosti do tri godine bio je na kontrolnoj plohi K3 u odnosu na veliki otvor O3. Udio obične bukve starosti do tri godine bio je manji u otvoru O1, a veći u otvoru O2 i O3 u odnosu na kontrolne plohe. Prema postotnom udjelu listopadnih vrsta drveća starosti do tri godine (obična bukva i gorski javor) u odnosu na postotni udio biljaka obične jele utvrđen je veći udio listopadnih vrsta drveća na otvoru O1 i kontrolnoj plohi K1, te podjednak udio na otvoru O2 i kontrolnoj plohi K2. U šumi jele s rebračom na pokusnim plohama O3 i K3 je utvrđen veći postotak biljaka obične jele u odnosu na listopadne vrste drveća (tablica 9). S obzirom da smo u većim šumskim otvorima utvrdili određene promjene u mikrobiološkim obilježjima tla, u odnosu na mali otvor, možemo zaključiti da veći otvori predstavljaju određena specifična mikrostaništa. Naime,u šumskim se otvorima pojavljuju mlade biljke obične jele, dok se uočava nedostatak starijih biljaka (tablice 9, 10, 11 i 12). Jedan od uzroka velikog mortaliteta biljaka obične jele su promijenjeni mikroklimatski uvjeti (Ugarković, 2009).Što se tiče velikog otvora O1 u šumi bukve i jele, najveći broj biljaka obične jele starijih od tri godine, izmjeren je u području otvora (tablica 10), dok je kod velikog otvora O3 u šumi jele s rebračom i malog otvora O2 u šumi bukve i jele najveći broj biljaka utvrđen na kontrolnim plohama tj. sastojine (tablice 11, 12). Prema visini u otvorima ne pojavljuju se biljke obične jele veće od 50 cm (tablice 10, 11i 12). Istražujući prirodno pomlađivanje obične bukve Madesen i dr. (1997) utvrdili su da se s povećanjem otvora u sklopu krošanja događaju i promjene u visinskom rastu mladih biljaka. ZAKLJUČCI – Conclusions Kemijske značajke tla u malom otvoru u šumi bukve i jele bile su većih vrijednosti, a u velikom otvoru manjih vrijednosti, u odnosu na kontrolne plohe. Kemijske značajke tla u velikom otvoru u šumi jele s rebračom, bile su manjih vrijednosti u odnosu na kontrolnu plohu, osim pH vrijednosti tla. Na svim pokusnim plohama (otvori i kontrole), utvrđena je veću zastupljenost ukupnog broja gljiva i celulolitičkih gljiva u odnosu na ukupan broj bakterija i celulolitičkih bakterija u istraživanim šumskim tlima . U svim je otvorima utvrđena statistički značajno manja zastupljenost celulolitičkih gljiva u odnosu na kontrolne sastojine. U velikim šumskim otvorima utvrđena je slaba, a u malom šumskom otvoru srednja biogenost tla. U velikim otvorima utvrđeno je značajno manje asimbiotskih fiksatora dušika, celulolitičkih gljiva i ukupnog broja gljiva. U malom šumskom otvoru utvrđena je statistički značajno veća zastupljenost ukupnog broja gljiva i asimbiotskih fiksatora dušika u odnosu na kontrolu. Mikrobiološke značajke tala u otvorima u šumi bukve i jele imaju veće vrijednosti u odnosu na otvor u šumi jele s rebračom. Utvrđen je statistički značajno veći ukupan broj gljiva, asimbiotskih fiksatora dušika i amonifikatora. U malom otvoru u šumi bukve i jele utvrđeno je statistički značajno više asimbiotskih fiksatora dušika i amonifikatora u odnosu na veliki otvor. U tlima šume bukve i jele u odnosu na šumu jele s rebračom, utvrđen je statistički značajno veći broj asimbiotskih fiksatora dušika, celulolitičkih gljiva i amonifikatora. Udio listopadnih vrsta drveća (gorskog javora i obične bukve) starosti do tri godinebio je veći u velikom otvoru u šumi bukve i jele, dok je u malom otvoru taj odnos bio podjednak. U velikom otvoru u šumi jele s rebračom dominiraju biljke obične jele starosti do tri godine. Prema broju biljaka starijih od tri godine u šumskim otvorima i na kontrolnim plohama dominiraju biljke gorskog javora i obične bukve, dok je zastupljenost biljaka obične jele bila vrlo mala. S obzirom da se veliki šumski otvori povećavaju, a ne smanjuju i da su dosta dobro pomlađeni s biljakama obične bukve i gorskog javora, smatramo da su šumski otvori, staništa u kojima se događa izmjena vrsta drveća. Nova istraživanja treba usmjeriti na daljinska istraživanja veličine i brojnosti šumskih otvora u područjima u kojima obična jela intenzivno odumire. Na taj |