DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Osnovu za izradu Plana upravljanja, ujedno i njego va os novna poglavlja čine: 1. Stanje risa u Hrvatskoj, 2. Klj u č na pitanja koja utječu na očuvanje risa, 3. Zaštita ri sa, 4. Sta nje i status populacije risa u susjednim zemlja ma. Slijedi: Operativni plan upravljanja risom, Nad zor provedbe i revizije plana, uz dodatak: Detaljni ak cijski plan. Prije razmatranja sadržaja Plana treba se prisjetiti da je izvorna dinarska populacija risa na ovim prostorima izumrla početkom 20. st., da bi početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća (1973) uspješnim unosom, reintrodukcijom triju obitelji risova izSlovačke u šume Kočevske (Slovenija), ris ponovno vraćen u staru postojbinu. Već sljedeće godine ris je osmotren u Gorskom kotaru, a 1978. tu i odstrijeljen prvi dokazni primjerak risa u Hrvatskoj. Općenito se smatra da je reintroducirana populacija risa u prvoj dekadi svoje prisutnosti na tlu Hrvatske imala pozitivan trend, što se tiče porasta brojnosti i širenja areala rasprostranjenosti. Od sredine 80-ih do 90-ih godina populacija stagnira na svom vr huncu, da bi se u posljednjem desetljeću prošloga sto ljeća stala kontinuirano snižavati. Jedan od uzroka toj pojavi smatra se da bi moglo biti dugotrajno parenje u srodstvu, što može utjecati na učestalije pojavljivanje određenih genetskih poremećaja, bolesti te smanjivanja postotka preživljavanja. Ris je danas u Hrvatskoj prisu 2 tan na oko 9.573 km ili 17 posto kopnene površine zemlje, uz procjenu veličine populacije od40 do 60 jedinki. Posljednjih nekoliko godina trend populacije i dalje je u laganom padu. Uz telemetrijska praćenja (do sada obilježeno i praćeno 7 jedinki) i utvrđivanja morfometrijskih obilježja u tijeku su i genetska istraživanja,s ciljem da se istraže moguće razlike između populacije europskih risova iz Hrvatske i populacije risova iz drugih zema lja, posebno onog izvornog (balkanskog) koji je nekada nastanjivao ove prostore. POTENCIJAL RISAU PROMICANJU EKOLOŠKI ODRŽIVOG TURIZMA Dok je prosječna godišnja smrtnost risova u Hrvatskoj u prvih 30 godina (1978–2008) iznosila 7,63 jedinki (ukupna smrtnost 229 riso va), nakon ukidanja odstrjelnih kvo ta i pojačane zaštite podaci o smrtnosti sve su rjeđi, a kreću se od 1 do 5 jedinki (mahom stečene u kri volovu). Jedno od ključnih pitanja koja utječu na očuvanje risa je utjecaj čovjeka na prirodni plijen i stanište.U Planu se ističe da je pad brojnosti divljih parnoprstaša, poglavito srneće divljači, kao glavnog izvora hrane risa, jedan Slika3. Grafikon mortaliteta risova iz re in troducirane populacije u razdoblju od 1978. do od najvažnijih razloga koji dovode kraja 2008. g. do izumiranja risa. Posebno je istak (Iz vor:Drž. zavod za zaštitu priro de, 2010) nuto da s obzirom na malu brojnost, način prehrane risa (koji svoj plijen ne konzumira odjednom već danima dolazi na ostatke sova.KakonavodiAnaŠtrbenac,ris kao i ostale veli žr tve) te ne na odveć veliku zahtjevnost u količini hrane, ke zvijeri karizmatične su životinje, a time i veliki poris nema značajnijeg utjecaja na prirodni plijen. Što se tencijal u promicanju ekološki održivog turizma (ka m tiče konkurentskih vrsta (medvjed, vuk, lisica, gavran), panja Turizam i velike zvijeri – izazov koji je pred risu one predstavljaju veći problem u otkrivanju već za-na ma). Dosadau Hrvatskoj nije ni izdaleka iskorišten klane žrtve nego u ukupnom smanjivanju prehrambene po tencijal risa kao ni ostalih velikih zvijeri. ba ze. Ne smije se zanemariti ni ekonomska korist od ri- POŽELJNI I MOGUĆI KAPACITET – 200 RISOVA 2 U Planu je razrađeno i pitanje poželjnog i mogućeg Hrvatskoj (oko 9.000 km) moglo bi u teoretskom slukapaciteta risa. U hipotetskom modelu, piše Đuro Hu-čaju, bez utjecaja čovjeka, podržavati populaciju od ber,sgustoćom od jednog risa na 10.000 ha treba ra-oko 200 risova, što se može smatrati mogućim kapacičunati da ris ubije 0,56 srna na 1000 ha površine godiš-tetom. Ka ko danas nemamo pouzdane podatke o velinje (1,75 kg mesa dnevna potreba ili plijen veličine čini po pulacije risa u Hrvatskoj, a isto tako ni o prejedne srne tjedno) uz uvjet da mu je srna/jelen jedina hrambenoj bazi, logično je poželjnu veličinu matične hrana. Polazeći od činjenice da jedan ris živi na pro-populacije postaviti negdje između 75 i 100 jedinki, a storu od 10 do 60 tisuća ha, područje obitavanja risa u to zahtijeva 4.500 do 6.000 jedinki plijena godišnje. U |