DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 94 <-- 94 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanjeAkademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6, studeni-prosinac 2011. godine izdvajamo: Izvodi iz referata sa kongresa “Stare šume Italije” – identifikacija, obilježje gospodarenja (drugi dio) Kongres je održan 25–26. lipnja 2010. godine u Prato diTivo, Pietra Camella – Teramo. Francesco Iovino i dr.: Struktura starih bukovih šuma u južnimApeninima. U svim mediteranskim zemljama i mnogim ostalim zemljama Europe, šume su zbog antropološke aktivnosti pretrpjele promjene prirodnog izgleda i strukturalna i funkcionalna oštećenja. U Italiji praktički ne postoje stare šume (po definiciji Spiesa, 2004 g.), već ekosustavi koje obilježavaju stara stabla teposebna struktura kompleksnog sastava cenoza i bogate biološke raznolikosti. Analizom mrtvih i živih komponenata moguće je definirati evolucijsko stanje i stupanj kompleksnosti ekosustava. Cilj ovog istraživanja je definiranje razvojnog stanja starih bukovih šuma u južnimApeninima (Campagna i Basilicata), pomoću analize živih i mrtvih stabala, te posljedica antropološkog utjecaja u prošlosti (šumski radovi ili izostanak intervencija za duže razdoblje). Studijski radoviobavljeni su u dvije bukove šume, jedna u Nacionalnom parku Cilento iVallo di Diano i druga u Nacionalnom parku Pollino, nadmorske visine: prva 1330–1550, druga 1700–1750 m. U svakoj od šuma ustanovljeni su biometrički podaci, analizom 2 ploha od 2500 m. Za analizu horizontalne strukture korišteni su indeksi NBSI (Neighbourhood Based Structural Indices), a za horizontalni indeksi LATHAM. Procjena nekromase uključuje stojeća i ležeća mrtva stabla, drvne fragmente i panjeve. U dobivenim rezultatimanalaze se podaci o prisutnosti stabala starih 300 do 350 godina., indeks LATHAM evidentira dobro razvijen vertikalni profil koji je tipičan za kompleksne strukture. Evidentirana nekromasa je velika i nalazi se u količini od 50 do 90 t/ha. Analizom horizontalne strukture ustanovljeno je da uslijed uginuća starih stabala, pospješeno elementarnim nepogodama dolazi do stvaranja progala, na kojima se javlja intenzivna prirodna obnova, stvarajući guste skupine. Strukturalne karakteristike i količina nekromasetipične su osobine zrelih faza šumske razvojne dinamike i dopuštaju označavanje promatranih šuma starima po dobi, strukturi i biomasi. Marco Marchetti,Carlo Blasi: Stare šume u Italiji po stalnoj nacionalnoj mreži podataka U Italiji uz ekosustave koji su pod antropološkim ut je cajem tisuće godina, postoje šumska područja smješte na na teško pristupačnim lokacijama koje imaju ka rakteristike velikog stupnja prirodnosti, predstavljajući vrijedno nasljeđe biološke raznolikosti. Posljednjih desetljeća povećanje troškova šumskih aktivnosti dovelo je do koncentracije planiranja šumskih sječa u lakše pristupačnim područjima, uzrokujući često napuštanje udaljenih terena. Istovremeno je povećan interes znanstvene zajednice za područja koja su prepuštena prirodnoj dinamici.Topredstavlja polaznu točku za projekt Old-growth forest u talijanskim nacionalnim parkovima, koji je programiran u Odjelu za zaštitu prirode u Ministarstvu okoliša, u suradnji sa Centrom za istraživanje biološke raznolikosti Sveučilišta “La sapienza” Roma. Prva faza projekta je realizirana od 2006–2009. godi ne, sa zadatkom prikupljanja informacija o učešću šum skih populacija s karakteristikama starih šuma u ok vi- rima Nacionalnih parkova. Naknadno su odabrana šum ska područja koja stvarno zadovoljavaju definiciju sta rih šuma na temelju projekta. Ustanovljene šumske zo ne su zatim unesene u mape, klasificirane po stupnju sta rosti i uključene u geodetsku bazu podataka, gdje je re gistrirano strukturalno i vegetacijsko obilježje staništa. Iako šumske površine Italije ne obiluju područjima koja nikada nisu bila pod utjecajem ljudske aktivnosti ili stoljećima bez antropološkog uznemiravanja, dobiveni rezultati omogućuju obilježavanje i proučavanje realnog stanja šuma s potencijalnim obilježjima starosti. Različitosti promatranih šumskih tipologija daje ovom projektu obilježje bitnog polazišta u ostvarenju nacionalne mreže starih šuma, te u ostvarenju toga projekta treba ustrajati. GianfrancoPirone i dr.:Šumska vegetacija Nacionalnog parka Gran Sasso i Monti della Laga Uz važnu ekološku, ekonomsku i kulturalnu ulogu, šume predstavljaju esencijalnu komponentu krajolika. U prostranoj panoramiApenina,šume sačinjavaju složene i raznolike strukture. Šume Nacionalnog parka Gran Sasso i Monti della La gapravi su uzorak šuma središnjihApenina. To su šu me bukve, cera, kestena, običnog graba, trepetljike, crnog gra ba, hrasta medunca, česmine i raznih vrba (uzduž vo denih tokova). Sa fitosociološkog stajališta opisane su sve asocijacije, tako na primjer za bukvu, koja pr edsta vlja najvažniju vrstu Apenina, a koja pokriva posebice sjeveroistočne padine do najviše vegetacijske zone. Dominantni oblik gospodarenja je panjača,te manji dio visoke šume bukve s jelom.Autori navode pet asoci jacija bukovih šuma, od čega tri imaju termofilno ob i lježje, a ostale dvije su na površinama nižih tem peratura i odgovaraju srednjeeuropskim bukovim šu mama. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 95 <-- 95 --> PDF |
U odnosu na makroklimu, supstrat i vegetaciju au- tori razlikuju tri tipa šuma: 1. Zonalne šume, vezane za regionalnu klimu i bioklimatske karakteristike područja, 2. Ekstrazonalne šume, prisutne izvan tipičnog biogeografskog i bioklimatskog područja i 3. Azonalne šume, nisu vezane za biogeografska i biokli matska područja, a odnose se uglavnom na pioni r ske cenoze, za koje klima ne predstavlja određujući čimbenik. Različite šumske tipologije u okviru Nacionalnog par ka Gran Sasso i Monti della Laga čine važnu ulogu u biološkoj raznolikosti područja. Mreža Natura 2000 priznaje za područje Parka 11staništa posebne vrijednosti (SIC). Caterina Palombo i dr.: Strukturne karakteristike sastojina planinskog bora (Pinus mugo) u Nacionalnom parku Dolomiti Bellunesi Ekosustavi visokih kota, na gornjoj granici geografske rasprostranjenosti vrste, mogu dati korisne informacije o drvnom prirastu i klimatskim promjenama. Radi opisa ekotona klekovine, postavljene su tri plohe uzduž visinske gradijente u Monti del sole, na sjeverozapadnoj ekspoziciji i nadmorskoj visini od 1850–2000 m. Vršena je dendrološka analiza, pomoću koje je moguće rekonstruirati strukturu i dob populacije. Srednje veličine jedne plohe predstavljaju tipično stanje, dok se na ostale dvije plohepokazuje trend povećanog prirasta od prve polovine XX. stoljeća. Evidentirane su povećane širine godova. Ove populacije planinskog bora (klekovina, bor krivulj) pripadaju vegetacijskoj asocijaciji Sorbo chamaemespili – Pinetum mugi i tvore trajne formacije. Maria ChiaraManetti i dr.:Stare šume i rezultati pokusa na Pavarijevim pokusnim plohama U članku su opisana obilježja starih šuma i definirana va žnost tih sastojina za ustanovljenje prikladnog gospodare nja,koje bi doprinijelo razvoju strukturalne komplek snosti. Primarne šume su u Europi praktično reliktne, te ih treba izuzeti iz uobičajenog gospodarenja i na njih primjenjivati režim potpune zaštite. Početkom 50-ih godina prošloga stoljeća prof.Aldo Pavariustanovio je mrežu od 24 stalne plohe, s ciljem da se slijedi prirodni razvoj raznih šumskih sastojina, kako bi se dobila sigurna osnova za rješavanje problematike uzgojnih radova u šu- mama. Većina tih šumskih zajednica, ustanovljenih po prof. Pavariju, izgubljene su radi raznih okolnosti: požari, pašarenje i ponovno korištenje. U ovom članku opisana je dinamika razvoja na 5 istraživačkih površina,i to na zajednicama mediteranske makije i mješovitoj šumi bukve i jele. Registrirani parametri pokazuju pozitivnu dinamiku razvoja, iako je to još daleko od stanja ravnoteže. Za razliku od prirodnih šuma,osjete se posljedice prethodnog korištenja tla i vegetacije. Šumske vrste koje čine dio cjeline šume,svoje učešće su modificirali u brojnosti i dominantnosti u odnosu na svoju autoekologiju i kapacitet otpornosti. Monitoring na dužerazdoblje primarnih i sekundarnih šuma u prirodnom razvoju ima danas višestruko vrijedne razloge. Praksaje jako promijenjena, a u budućnosti će se promijeniti još više. Zbog toga će mnoge šume ostarjeti. Turnusi sječa se produžuju i naknadna obnova gotovo ostaje pravilo. Sve to potvrđuje potrebu stalnog monitoringa starih šuma. Giovanna Potenza,Simonetta Fascetti: Lišajevi kao indikatori starih šuma uApeninima južne Italije Epifitni lišajevi su posebno osjetljivi na gospodarenje u šumama. U starim šumamanalaze se mnoge vrste lišajeva. Oskudna zastupljenost lišajeva u mladim šumama uzrokovana je nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima koji otežavaju agamiju (razmnožavanje bez oplođivanja). Lobaria pulmonaria i mnoge druge vrste lišajeva smatraju se indikatorima starih šuma s kontinuiranim i dugim ekološkim razvojem. U ovom projektuuspoređena je struktura krajolika, sastav šume i učešće lišajeva (posebice epifitskih) u tri prirodne i gospodarene šume unutar Nacionalnog parkaVal d’Agri u južnim Apeninima, radi ustanovljenja odnosa zajednice lišajeva i načina šumskog gospodarenja.Epifitski lišajevi ustanovljeni su na deblima hrastova (kitnjak, cer i medunac), na bukvi i na stablima jele. Na svakom stablu, na kojemu je nađen lišajLobaria pulmonaria, pronađene su i ostale brojne vrste lišajeva. Alessandro Wolynski:Planiranje i gospodarenje u starim šumamaTrenta Naseljenost pokrajne Trentino i ostalih područja Alpa od antičkih vremena do danas, sa kontinuiranim antropološkim utjecajem, uzrokovalo je sadašnje stanje šuma ovoga područja. Zbog toga ne postoje primarne šume, već male izolirane oaze, gdje je utjecaj čovjeka izvjesno vrijeme bio manje izražen. Te šume mogu se smatrati potencijalno starim šumama. Na području Trenta, na padinama Val di sole iVal Comasine, registrirano je oko 130 stabala ariša starih preko 600 godina. S obzirom da postoje lokacije izuzetnog naturalističkog i znanstvenog interesa, koje su ugrožene raznim aktivnostima (naročito intenzivnom pašarenju), programirane su mjere zaštite i posebna strategija gospodarenja i uređivanja šuma. Od 80-ih godina prošloga stoljeća izdvojeno je dvanaest područja s posebnom zaštitom od antropološkog utjecaja. Osim toga, 69 000 ha ili 20% šumske površine izdvojeno je iz namjene proizvodnje drvnih sortimenata. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2011 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Izdvajanje šumskih površina marginalnog ekonom skog značenja i prepuštanje prirodnoj evoluciji unutar produktivnih šuma, nema za zadatak samo njihovo očuvanje, već njihovo vrednovanje za biološku, znanstvenu i didaktičko-edukativnu namjenu. Naglašena je važnost informacija dobivenih od ustanovljene mreže starih šuma na tipološkoj osnovi, za primjenu na gospodarenje šumama na način koji integrira ekološkookolišnagledišta s ekonomskim. Michele Puxeddu i dr.: Posljednji divovi medunca na Sardiniji Na otoku Sardiniji antropološka aktivnost je prouzročila posebno velika oštećenja na šumskoj vegetaciji. Poseban primjer su reliktne šume medunca (Quercus pubescensWild) koje su zauzimale lokacije najviših dijelova planine Gennargentu. Prostorno-vremenskom inventarizacijom vođenom pomoću software GIS, metodom multitemporalne kartografije, evidentirane su promijene rasprostranjenosti ovoga hrasta u posljednjih28 godina. 1977.godine medunac je zauzimao površinu od 246 ha, da bi se ta površina u 2005. godini smanjila na 158 ha (-36 %). Na ovim površinama je 1977 g. evidentirano 4883 stabla, da bi se godine 2005.taj broj smanjio na svega 907 stabala (-85%). Radi se o vrlo starim stablima hrasta medunca, egzotičnog izgleda i velikih dimenzija, koji daju posebno obilježje izgledu krajolika. Dramatično smanjenje površina i broja reliktnih stabala medunca, u inače osiromašenom šumskom pokrovu otoka Sardinije, predstavlja ozbiljnu opasnost za očuvanje genetske varijabilnosti vrste i izgleda krajolika. Frane Grospić IZ HRVATSKOGAŠUMARSKOGADRUŠTVA FROM THE CROATIAN FORESTRYASSOCIATION FOTO IZLET Nastavljajući uspješnu suradnju šumara i fotografa, krajem prošle godine održan je u organizaciji HŠD-a ogranka Karlovac foto izlet “Slunj 2010”. U jutro 16. listopada 2010. godine okupilo se 24 fotografa iz Karlo v ca, Zagreba i Koprivnice te su se uputili na is traživanje njima neviđenih susreta krša i vode Karlovačke županije. Pomno odabrana područja za održavanje ovogodišnjeg foto izleta (natjecateljskog karaktera!) bila su izvor rijeke Slunjčice nedaleko od Slunja i izletište “Vrela Mrežnice”, također u okolici Slunja.Teško je bilo u tako ras košnom krajoliku punom divnih zakutaka i slabo po z natih prirodnih bisera koje su Korana, Mrežnica i Slunjčica savile u okolici Slunja, odlučiti se što u samo je dnom danu pokazati zaista radoznalim i zahvalnim go- s tima. Najveća radost je gostima iz potpuno drukčijih kra jolika, poput ravne Podravine ili gradske vreve Za gre ba pružiti doživljaj divljeg, nedirnutog krša Korduna, ka njona Mrežnice, plavetnila Slunjčice, mističnosti napuš tenih mlinova i priča vezanih uz nastajanje svih tih vi zualnih bajki. Svakako, ostat će još puno takvih kuta ka za neke druge foto izlete! No, kako svaki pravi izlet, a i radni zadatak započinje dobrim pripremama – i mi smo ih odradili – doručak je bio postavljen u selu Slušnici pod nadstrešnicom lovačkog doma,koju su ustupili članovi LD “Korana” iz Slunja. Fotografi su iznenađeni ozbiljnošću pripre ma, jednako ozbiljno prihvatili svoj dio posla – marlji vo odabiranje dijelova Slunjčice za svoje foto zbirke i “SLUNJ 2010.” Druga postaja bilo je izletište poznato pod nazivom “Vrelo Mrežnice”, s prekrasnim vidikovcem na putu do samog izletišta. Natjecatelji su morali dati najbolje od sebe budući da je dan bio maglovit, oblačan i općenito vrlo težak za fotografske zadatke. Fotografije krajolika u tim je uvjetima bio izazov snimiti, ali boje jesenskih plodova su nadoknadile pomanjkanje sunca i svjetla, što je povećalo udio fotografija detalja. Pristigle fotografije pokazale su da se zaista radilo o profesionalcima. Naime, sudionici su bili već nagrađivani iz prijašnjih foto izleta Marija iVladoFerenčić, zatim članovi višestruko nagrađivanog i jednog od najaktivnijih foto klubova – Zagreb, te djeca iz foto sekcije Podravsko sunce. Terenski uvjeti svima su predstavili dodatni izazov, a viđeni detalji mamili na hvatanje objektivom. Čak je i Slika 1. Otvorenje izlozba u Slunju naravno natječaje. |