DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 109 <-- 109 --> PDF |
nantan i gotovo isključiv način. Usprkos znatno duljem “stažu”njemačkih šumara u odnosima povećanog inte resa i pritisaka javnosti te znatnim uloženim sredstvima u promidžbu i predstavljanje šumarske struke i šumarske znanosti, zaključak jednog tematskog kruga je da bez obzira na trošak i već uloženo,potrebno je intenzivno razvijati i nadograđivati ovaj promidžbeni segment šumarske aktivnosti (često kolokvijalno nazivan i u nas kraticom “PR” –Public Relations). Gotovo da bi se mog lo reći, kako je to (u slobodnom prijevodu) izrekao jedan od moderatora, gosp. Kai Lintunen: “ako nemaš ustrojenuvirtualnu stvarnost (čitaj web, Facebook, Twitter i sl.) niti tvoja realna stvarnost danas nije relevantna i kompetitivna”. Čini mi se da je ovo danas primjenjivo na mnoge nama bliske segmente djelovanja, kako šumarske proizvodnje i struke,tako i znanosti i visokog obrazovanja. Gotovo da je postalo važnije kako sebe predstavljaš,nego što zaista jesi i koliko doista vrijediš. Kako bilo, Njemački šumari ovaj novi moment ozbiljno tretiraju. Tijekom seminarskog dana dodijeljene su nagrade Njemačkog šumarskog društva pobjednicima na natječaju za najbolje “PR”uratke na zadane teme. Indikativno je bilo gledati predstavljanje mladih dobitnika koji su na njima svojstven način potvrdili misao “ako nisi na Youtube-u onda te nema !”….. možda malo mladalački komično i neozbiljno, ali ne potpuno nerealno (op. pisca). Između ostalih tema koje je autor ovoga prikaza uspio “uhvatiti”,zanimljiva je bila i rasprava o učincima i stranputicama certifikacije šuma i šumskih proizvoda. U debati su sudjelovali predstavnici dvije najjače certifikacijske kuće, Forest Stewardship Council (FSC) i Programme for the Endorsement of Forest Certification (PEFC) u Europi svijetu. Na neki način, izostala je očekivana žučna debata,jer su oba predstavnika na neki način “otupili oštricu”ne ulazeći u međusobne kritike i isticanje prednosti vlastitih certifikacijskih shema,već su raspravu vodili u smjeru mogućeg suživota oba koncepta, s obzirom da u konačnici oba dovode do cilja – po trajnog i ekološki prihvatljivog gospodarenja šu mom. Ostao je ipak dojam slušatelja da u stvarnosti ipak postoji određena “bitka za osvajanje terena”, iako se u nekim dijelovima Europe širi praksa da šumoposjednici posjeduju certifikate obje certifikacijske kuće. Oko dva su se zaključka složili svi nazočni, a to je činjenica da je glavni cilj certifikacije, očuvanje i uvođenje potrajnog načela gospodarenja šumom, uglavnom postignut, ali u onom dijelu svijeta gdje je većinom ionako postojao i prije. Južna hemisfera sa svojim plaštem tropskih prašuma znatno je slabije obuhvaćena površinama certificiranih šuma i do danas je ostala izvan ciljanog dohvata ovog koncepta zaštite. Dodatno, neki od njemačkih šumara, sudionika skupa svjedočili su o vlastitom iskustvu viđenog uAfrici,gdje su primjerice plantaže brzorastućih borova (Pinus radiata) posjedovali certifikat na te melju same činjenice da je devastirano područje pošumljeno drvenastom vrstom. Iz pozicije srednjoeuropskog šumara, posebice hrvatskog, ovo doista dovodi u pitanje vrijednost i smisao certifikata. Kao drugi problem oko kojega također nema podvojenih stavova je či njenica da smisao pečata-potvrde certificiranog proizvoda polagano blijedi,s obzirom da krajnji korisnici ne biraju proizvode selektivno kao što to primjerice čine kod prehrambenih proizvoda. Posljedično, to za sada ne pruža prostor povišenja cijene certificiranih proizvoda,što na neki način potencijalno smanjuje interes šumovlasnika za certifikacijom. Dominantne naznake i ishodi tematskih rasprava o kojima su raspravljali sudionici 65. godišnjeg susreta Njemačkog šumarskog društva najavljeni su za studeni 2011. u oblikupreglednog izvješća i zaključaka koji se prema običaju objavljuju u njihovom staleškom glasilu “ProWald”. Sljedećeg dana, u srijedu 23. rujna, započeo je program 13 poludnevnih terenskih ekskurzija koji se nastavio i u iduća dva dana,kroz sveukupno 15 različitih jednodnevnih i 4 dvodnevne stručne, turističke i povijesno- kulturne ekskurzije. Pisac ovoga izvješća sudjelovao je u jednoj poludnevnoj ekskurziji, namijenjenoj gostima iz inozemstva, naslovljenoj “Šumarstvo u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji – između naslijeđa i stremljenja”. Stručni koordinator i vodič ove male grupe (ukupno 8 sudionika) bio je gosp. Roland Daamen, šumar i djelatnik pokrajinskog Ministarstva zaštite klime, okoliša, poljoprivrede, zaštite prirode i zaštite potrošača (više puta u neformalnim razgovorima duhovito nazivanog “Ministarstvom, manje-više svega”). Tijekom jednog poslijepodneva, u kratkom obilasku šuma u području Eifel, uz pomoć i stručnu potporu lokalnih šumara sudionici ekskurzije bili su upoznati sa temeljnim obilježjimašuma i šumarskog djelovanja pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija. Visokoindustrijalizirana pokrajina gus to je napučena (18 milijuna stanovnika) i pritisak na šumu je izniman. Osim gospodarskog,šume ovdje imaju vrlo izraženu rekreacijsku i zaštitnu ulogu.S velikim ponosom se govori o Nacionalnom Parku Eifel i značajna aktivnost šumara usmjerena je ka očuvanju općekorisnih funkcija šuma na različite načine tijekom uobičajenih šumarskih zahvata. Na jednom stajalištu, su dionike ekskurzije Njemački kolege upoznali su sa zahvatima konverzije umjetno podignutih smrekovih kultura u autohtonu vegetaciju mekih listača (vrba, trepetljike i crne johe) koje su nekad obrastale ove doline. Vlažno stanište potočnog priobalja prikladno je i za repopulaciju dabra koja je također jedan od projekata koji se provodi u ovoj Njemačkoj pokrajini. Ono što je posebno upadalo u oči je briga šumara da se ovi, za oko neznanca, surovi zahvati (čista sječa na 0,3 ha) u pošumljeni okoliš, primjereno objasne i preduhitre napadi nevladinih organizacija i lokalnih ljubitelja prirode. |