DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 109     <-- 109 -->        PDF

nantan i gotovo isključiv način. Usprkos znatno duljem


“stažu”njemačkih šumara u odnosima povećanog inte


resa i pritisaka javnosti te znatnim uloženim sredstvima


u promidžbu i predstavljanje šumarske struke i šumarske
znanosti, zaključak jednog tematskog kruga je da
bez obzira na trošak i već uloženo,potrebno je intenzivno
razvijati i nadograđivati ovaj promidžbeni segment
šumarske aktivnosti (često kolokvijalno nazivan i u nas
kraticom “PR” –Public Relations). Gotovo da bi se
mog lo reći, kako je to (u slobodnom prijevodu) izrekao
jedan od moderatora, gosp. Kai Lintunen: “ako nemaš
ustrojenuvirtualnu stvarnost (čitaj web, Facebook,
Twitter i sl.) niti tvoja realna stvarnost danas nije relevantna
i kompetitivna”. Čini mi se da je ovo danas primjenjivo
na mnoge nama bliske segmente djelovanja,
kako šumarske proizvodnje i struke,tako i znanosti i visokog
obrazovanja. Gotovo da je postalo važnije kako
sebe predstavljaš,nego što zaista jesi i koliko doista vrijediš.
Kako bilo, Njemački šumari ovaj novi moment
ozbiljno tretiraju. Tijekom seminarskog dana dodijeljene
su nagrade Njemačkog šumarskog društva pobjednicima
na natječaju za najbolje “PR”uratke na zadane
teme. Indikativno je bilo gledati predstavljanje mladih
dobitnika koji su na njima svojstven način potvrdili
misao “ako nisi na Youtube-u onda te nema !”…..
možda malo mladalački komično i neozbiljno, ali ne
potpuno nerealno (op. pisca).


Između ostalih tema koje je autor ovoga prikaza
uspio “uhvatiti”,zanimljiva je bila i rasprava o učincima
i stranputicama certifikacije šuma i šumskih proizvoda.
U debati su sudjelovali predstavnici dvije najjače certifikacijske
kuće, Forest Stewardship Council (FSC) i Programme
for the Endorsement of Forest Certification
(PEFC) u Europi svijetu. Na neki način, izostala je očekivana
žučna debata,jer su oba predstavnika na neki
način “otupili oštricu”ne ulazeći u međusobne kritike i
isticanje prednosti vlastitih certifikacijskih shema,već
su raspravu vodili u smjeru mogućeg suživota oba koncepta,
s obzirom da u konačnici oba dovode do cilja –
po trajnog i ekološki prihvatljivog gospodarenja šu mom.
Ostao je ipak dojam slušatelja da u stvarnosti ipak postoji
određena “bitka za osvajanje terena”, iako se u
nekim dijelovima Europe širi praksa da šumoposjednici
posjeduju certifikate obje certifikacijske kuće. Oko dva
su se zaključka složili svi nazočni, a to je činjenica da je
glavni cilj certifikacije, očuvanje i uvođenje potrajnog
načela gospodarenja šumom, uglavnom postignut, ali u
onom dijelu svijeta gdje je većinom ionako postojao i
prije. Južna hemisfera sa svojim plaštem tropskih prašuma
znatno je slabije obuhvaćena površinama certificiranih
šuma i do danas je ostala izvan ciljanog dohvata
ovog koncepta zaštite. Dodatno, neki od njemačkih šumara,
sudionika skupa svjedočili su o vlastitom iskustvu


viđenog uAfrici,gdje su primjerice plantaže brzorastućih
borova (Pinus radiata) posjedovali certifikat na te


melju same činjenice da je devastirano područje pošumljeno
drvenastom vrstom. Iz pozicije srednjoeuropskog
šumara, posebice hrvatskog, ovo doista dovodi u pitanje
vrijednost i smisao certifikata. Kao drugi problem oko
kojega također nema podvojenih stavova je či njenica da
smisao pečata-potvrde certificiranog proizvoda polagano
blijedi,s obzirom da krajnji korisnici ne biraju
proizvode selektivno kao što to primjerice čine kod prehrambenih
proizvoda. Posljedično, to za sada ne pruža
prostor povišenja cijene certificiranih proizvoda,što na
neki način potencijalno smanjuje interes šumovlasnika
za certifikacijom.


Dominantne naznake i ishodi tematskih rasprava o
kojima su raspravljali sudionici 65. godišnjeg susreta
Njemačkog šumarskog društva najavljeni su za studeni
2011. u oblikupreglednog izvješća i zaključaka koji se
prema običaju objavljuju u njihovom staleškom glasilu
“ProWald”.


Sljedećeg dana, u srijedu 23. rujna, započeo je program
13 poludnevnih terenskih ekskurzija koji se nastavio
i u iduća dva dana,kroz sveukupno 15 različitih
jednodnevnih i 4 dvodnevne stručne, turističke i povijesno-
kulturne ekskurzije. Pisac ovoga izvješća sudjelovao
je u jednoj poludnevnoj ekskurziji, namijenjenoj
gostima iz inozemstva, naslovljenoj “Šumarstvo u Sjevernoj
Rajni-Vestfaliji – između naslijeđa i stremljenja”.
Stručni koordinator i vodič ove male grupe (ukupno
8 sudionika) bio je gosp. Roland Daamen, šumar i djelatnik
pokrajinskog Ministarstva zaštite klime, okoliša,
poljoprivrede, zaštite prirode i zaštite potrošača (više
puta u neformalnim razgovorima duhovito nazivanog
“Ministarstvom, manje-više svega”). Tijekom jednog
poslijepodneva, u kratkom obilasku šuma u području
Eifel, uz pomoć i stručnu potporu lokalnih šumara sudionici
ekskurzije bili su upoznati sa temeljnim obilježjimašuma
i šumarskog djelovanja pokrajine Sjeverna
Rajna-Vestfalija. Visokoindustrijalizirana pokrajina
gus to je napučena (18 milijuna stanovnika) i pritisak
na šumu je izniman. Osim gospodarskog,šume ovdje
imaju vrlo izraženu rekreacijsku i zaštitnu ulogu.S velikim
ponosom se govori o Nacionalnom Parku Eifel i
značajna aktivnost šumara usmjerena je ka očuvanju općekorisnih
funkcija šuma na različite načine tijekom
uobičajenih šumarskih zahvata. Na jednom stajalištu,
su dionike ekskurzije Njemački kolege upoznali su sa
zahvatima konverzije umjetno podignutih smrekovih
kultura u autohtonu vegetaciju mekih listača (vrba, trepetljike
i crne johe) koje su nekad obrastale ove doline.
Vlažno stanište potočnog priobalja prikladno je i za repopulaciju
dabra koja je također jedan od projekata koji
se provodi u ovoj Njemačkoj pokrajini. Ono što je posebno
upadalo u oči je briga šumara da se ovi, za oko
neznanca, surovi zahvati (čista sječa na 0,3 ha) u pošumljeni
okoliš, primjereno objasne i preduhitre napadi
nevladinih organizacija i lokalnih ljubitelja prirode.