DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 89     <-- 89 -->        PDF

PRIZNANJA– RECOGNITION AND REWARDS
DRŽAVNANAGRADAZAZNANOST ZA2010. GOD.
Nagrada za životno djelo


Prof. em. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću


Kao što smo u rubrici Riječ Uredništva objavili,
Držvna nagrada za znanost u 2010. god.Nagrada za životno
djeloiz biotehničkih znanosti, dodijeljena je
Prof. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću.Usklopu svečane
sjednice Hrvatskoga sabora u povodu Dana neovisnosti,
nagrade su nagrađenima uručili ministar
znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Radovan Fuksi
Predsjednik Hrvatskoga sabora gosp. Luka Bebić.
Predsjednik je naglasio kako trajno ulaganje u znanost
nema alternative, a Država cijeni uspjehe svojih znanstvenika,
čiji rezultati služe na čast njima osobno, ali i
cijeloj Hrvatskoj. Ministar je pak istakao kako su dodijeljene
nagrade potpora znanosti i društvu utemeljenom
na znanju na najvišoj razini. Osvrnuo se na udvostručenje
međunarodne recenziranosti znanstvenih publikacija
u razdoblju 2004–2010. god. te na programVlade
za ulaganje u znanost, kao imogućnost korištenja financijskih
sredstva za znanost iz pretpristupnih fondova
EU. Nagrađenim znanstvenicima uz čestitku, naglasio


je, kako je Hrvatska preko njih u međunarodnim okvirima
prepoznata kao zemlja znanja, koja stoji uz bok
zemljama članicama EU.


U Riječi Uredništva napisali smo kako je Stručno
povjerenstvo za biotehničke znanosti na osnovi izvješća
recenzenata dalo prijedlog kandidata, koji je prihvaćen
za Nagradu za životno djelo. To što su oni u
svome izvješću napisali obrazlažući radprof. Prpića,
očito je bilo dovoljno impresivno da ga Stručno povjerenstvo
predloži za odnosnu nagradu.


Mi ćemo ovdje uz osnovne biografske podatke, dati
kratki prikaz njegovog nastavnog i znanstvenog rada, a
nešto više reći o njegovom uredničkom radu u Šumarskome
listu, nastavno posebno ističući teme iz rubrike
Riječ glavnog urednika.


Prof. Prpić rođen je 1927. god. u Stankovcu(Pokupsko)
u obitelji učitelja. Osnovnu školu i nižu gimnaziju
pohađao je u Petrinji, a maturirao je u Zagrebu. Diplomirao
je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 90     <-- 90 -->        PDF

čilišta u Zagrebu 1954. god. Još kao student zaposlio se


u fakultetskoj šumariji Lipovljani, gdje radi i poslije di


plomiranja. Za asistenta u Zavodu za uzgajanje šuma na


Poljoprivredno-šumarskom fakultetu iz predmeta Ekološke
i biološke osnove uzgajanja šuma,Tehnika uzgajanja
šuma i Melioracije krša, izabran je 1958. god.
Doktorirao je 1966. god. obranivši rad pod naslovom
Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifoliaVahl).
Istovremeno istražuje i zakorjenjivanje hrasta
lužnjaka i crne johe te fiziologiju spomenutih vrsta,koristeći
radioaktivne izotope. Na Šumarskom fakultetu
Visoke tehničke škole u Zürichu kod svijetski cijenjenog
uzgajivača prof. Lebundguta na studijskom je boravku
akademske 1966/67. god. Tu istražuje biološke
uzroke i posljedice vjetroizvala obične smreke. Po povratku
u Hrvatskoj istražuje bukovo-jelove prašume i
zakonitosti koje vladaju u njima –Čorkova uvala u NP
Plitvička jezera i Devčića tavani u SjevernomVelebitu.
U istraživanjima šumskih ekosustava uvodi ekofiziološki
pristup – povezivanje staništa i biljne zajednice.


Odakademske godine 1968/69. nakon prof. Milana
Anića,predmetni je nastavnik na novom predmetu
Ekologija šuma, 1974. god. izabran je za docenta, a
1978. za redovitoga profesora za područje Uzgajanja
šuma, znanstvena grana biologija drveća i ekologija
šuma.Voditelj je postdiplomskog studija iz područja urbanog
šumarstva kojega zajednički utemeljuju Šumarski,
Agronomski iArhitektonski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu. Biranje za Predstojnika Katedre uzgajanje
šuma, prodekana i dekana Šumarskoga fakulteta te tajnika
i predstojnika Zavoda za istraživanja u šumarstvu.
Član je Komisije za nastavu i Matične komisije za područje
biotehničkih znanosti. Godine 1971. na fakultetskoj
šumi u Lipovljanima osniva stalnu postaju za
praćenje strukture slavonske poplavne šume hrasta lužnjaka,
što se bilježi kao najstariji pokusno-ekološki
pokus u Hrvatskoj. Kao vrsni poznavatelj ekoloških i
bioloških značajki nizinskih šuma vodi izradu studija o
utjecaju na okoliš kod programiranja većih zahvata u
šumom obrasli prostor (regulacija rijeke Save, hidroelektrana
na Dravi, kanal Dunav-Sava i dr.). Osobito je
zapaženo njegovo zalaganje za primjenu ekologije u šumarskoj
praksi u cilju održavanja ekološke ravnoteže u
šumovitome krajobrazu. Također su prepoznata njegova
sudjelovanja i stavovi u raspravama na interdisplinarnim
skupovima s dodirnim gospodarskim granama,
kao što su vodoprivreda, poljoprivreda i elektroprivreda.
O upravljanu i zaštiti šuma nacionalnih parkova
zagovara aktivnu zaštitu,sugerirajući da bi onima gdje
je osnovni fenomen šuma trebala upravljati šumarska
struka.Član je grupeAlpe-Jadran za proučavanje utjecaja
onečišćenja zraka na umiranje šuma. Zajedno s njemačkim
istraživačima upozorava na pojavu propadanja


obične jele u Hrvatskoj, a1985. god.sa suradnicima


utemeljuje u Hrvatskoj sustav praćenja propadanja


šuma, prema međunarodnoj metodologiji. Zajedno s


prof. Mlinšekom iz Slovenije, utemeljitelj je asocijacije


Pro Silva Europa. Sudjeluje u radu međunarodnog tima


u sanaciji oštećenih tirolskih šuma uAustriji. Časnik je
IUFRO-a međunarodne istraživačke organizacije –
Sekcije za europsku jelu, član radnih grupa za zaštitu tla
Alpe-Dunav-Jadran. Dugogodišnji je član Hrvatskoga
šumarskoga društva, gdje je obnašao dužnost tajnika pa
i predsjednika, član je Hrvatskoga ekološkog društva i
jedan od utemeljitelja Pokreta prirode “Lijepa naša”.
Organizator je više znanstvenih skupova, autor je dijela
serijala o šumskim ekosustavima u Obrazovanome programu
Hrvatske televizije, održava brojna predavanja
na javnim tribinama, radiju i televiziji o ulozi šuma u
zaštiti prirode i okoliša te o utjecaju promjene tzv. kemijske
klime na šume.


Sveučilište u Zvolenu (Slovačka) dodjeljuje mu
1992. god. počasni doktorat znanosti(honoris causa) za
primjenu ekoloških načela u uzgajanju šuma, a Predsjednik
Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđmandodjeljuje
mu 1995. god. povodom Dana državnosti
odličjeReda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića
za osobite zasluge u znanosti.Sveučilište u Zagrebu
2000.god. bira ga u počasno zvanjeprofesor emeritus.


Objavio je preko 130 znastvenih i stručnih radova,
od kojih je 54 indeksirano u Science Citation Index,
CABApstract, ForestryAbstract, Pascal, Gebase i dr.,
autor ili koautor je 15 knjiga, a urednik u 3 monografije.
Njegove radove glede široke znanstveno-stručne lepeze,
mogli bi, uvjetno rečeno, podijeliti u tri glavne
skupine: s klasično ekološkom tematikom, tematikom
općekorisnih funcija šume (od ukazivanja na njihovo
postojanje, borbe za prihvaćanje, do razvoja nacionalne
klasifikacije OKFŠ-a i napose načina obračuna njihovih
vrijednosti) i treće s tematikom propadanja šuma.
Ovdje radove ne navodimo posebno, jer ih zainteresirani
mogu naćidijelom u Imeniku hrvatskih šumara ili
detaljnije u knjizi Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj
1898–1998. –knjiga druga.


Kada je riječ o izdavačkoj djelatnosti, bio je urednik
za šumarstvo Glasnika za šumske pokuse, a od 1970. do
2010. god. glavni je i odgovorni urednik znanstvenostručnog
i staleškog glasila Šumarski list.Više od 40
godina uređivanja Šumarskoga lista stavlja ga na prvo
mjesto po uredničkome stažu, kojega će biti teško dostići
(Levaković12god.,Kesterčanek10god.,
Vrbanić9god.,Androić9god.).


Svoju široku lepezu zanimanja i znanja Prof. Prpić,
osim u znanstvenim i stručnim radovima, najočitije pokazuje
u tekstovima iz rubrike Riječ glavnog urednika,
koje smo tek načeli u Riječi Uredništva ovoga broja
Šumarskoga lista, pa ćemo ovdje u nastavku ukazati još


na neke značajnije.Tako u tekstu iz 1998. god. piše o


uzrocima i posljedicama umiranja šuma, gdje uz stanje




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 91     <-- 91 -->        PDF

sušenjau našim šumama, navodi kako “struktura sastojine
i način gospodarenja imaju u ovoj pojavi značajnu
ulogu. Prirodne šume manje su napadnute sušenjem od
šumskih kultura”. Navodi primjere iz Njemačke,Austrije,
Švicarske i Slovenije, no jela se suši i u prašumi,
pa to nije pravilo. Značajnu ulogu u sušenju ima reljef.
“Šumske sastojine na većim nadmorskim visinama i
jugu izloženim staništima s plitkim tlom, neotpornije
su od sastojina drukčijih reljefnih značajki”. Šume su
piše on “osebujan sakupljač otrova iz okolišapredstavljaju
izuzetan prečistač,ali i skladište otrovnih supstancija
koje postupično nagrizaju ekosustav u svim
njegovim komponentama”. Smatra kako je teško predvidjeti
intenzitete propadanja šuma u budućnosti, ali je
potrebno “poduzeti sve mjere da se zaustave emisije
koje štetno utječe na šume, dok se cilj gospodarenja
treba sastojati u stvaranju stabilnijeg šumskog fonda,
uz intezivno praćenje i proučavanje uzroka sušenja”.
Tema br. 6–8/1989. je Međunarodni simpozij o propadanju
šuma, kojemu je nazočilo oko 250 stručnjaka.Tu
je na temelju istraživanja i obilaska Gorskog kotara iznešeno
mišljenje njemačkih profesora o oštećenjima na
jeli, bukvi i smreki kao posljedicu imisija te istovjetnost
sa simptomima promatranim u Njemačkoj. Zaključeno
je, da kodsvihoštećenja “imaju odlučujuću
ulogu depozicije sumpora”. U tome broju Šumarskoga
lista objavljena su i sva izlaganja na Simpoziju. Iz br.
6–8/1990. citiramo: “Smatramo nužnim ponovno navesti
da o stabilnim šumskim ekosustavima ovise svi
kopneni ekosustavi. O njima ovise slatkovodni ekosustavi,
uključivši izvorišta pitke vode, zatim agroekosustavi
te napučeni urbani i idustrijski prostori. Svi
navedeni sustavi su brojnim čimbenicima povezani sa
šumom (klima, erozija, vodni odnosi, proizvodnja kisika,
vezanje ugljičnog dioksida kao jedino rješenje
protiv nepovoljnog učinka “staklenika atmosfere”, velika
bioproizvodnja plemenite sirovine, čuvanje genofonda,
estetika krajolika, povoljan utjecaj na turistički
promet, odmor uz doživljaj prave prirode, ekološka
niša za velik broj životinjskih vrsta, jedino živo uporište
u prostoru i dr.)”. Nastavno piše kako su i hrvatske
šume danas ozbiljno ugrožene, navodeći 13 osnovnih
razloga. Naravno svi su značajni, ali interesantan je
upravo taj zadnji: “Slaba ekološka obrazovanost prostornih
planera, nedostatak ekološke svijesti onih koji
odlučuju o šumi i šumarstvu uključivši i šumarske stručnjake”.
Citira poznatu tvrdnju u visokom obrazovanju
5 + 5 = 0, gdje se prvi broj odnosi na godine studiranja
a drugi na godine “stručnog mrtvila iz čega proizlazi
stručni zastoj. Kod nas nažalost, proširivanje stručnih
znanja poslije završetka studija nije običaj (rijetko se
čita stručni tisak)”. Od mjera za održavanje šuma u budućnost
navodimo onu pod 7.: “Šumarski stručnjaci
moraju sudjelovati kod odlučivanja o namjeni prostora,
jer im njihova znanja daju prednost prilikom planiranja


u krajoliku. Podsjećamo da je šuma jedino prirodno
upo rište u prostoru koje nema zamjene”.


U br. 10–12/1991. osvrće se na ugroženostšuma na kon
srpske agresije na Hrvtasku od istoka do Dubrovnika,
a u 9–10/1993. raspravlja kuda i kako dalje s
hrvatskim šumama. “Neprijeporno je da s hrvatskim
šumskim bogatstvom treba upravljati iz jednog središta”
i navodi razloge zbog čega. U daljnjem tekstu napominje:
“šuma će u 21. stoljeću pretstavljati neprocijenjivu
vrijednost, narodi koji će je posjedovati postat će bogati,
a Hrvatska s obiljem bjelogoričnih šuma ima u tome pogledu
velike mogućnosti”. U br. 5–6/1994. god. navodi
kako šuma u budućnosti ovisi o šumarskim planovima i
njihovoj dosljednoj provedbi te o prostornim planovima
razvoja RH i pridržavanju općih postavki zaštite okoliša,
no “prilikom donošenjan značajnih odluka o gospodarenju
prostorom šumovitim krajolicima, šumarska
struka kao donositelj i provoditelj šumarskih planova je
u najviše slučajeva zaobiđena”.Tako navodi kao primjer
slučaja hrvatske delegacije glede potpisivanja Protokola
o daljnjem smanjenju sumpora u okviru Konvencije o
dalekosežnome prekograničnom onečišćenju zraka
(Oslo 13. i 14. lipnja 1994.), “gdje se nije vodilo računa


o današnjem stanju propadanja šuma u Hrvatskoj”. U
sljedećem dvobroju iste godine komentira novi Pravilnik
o uređivanju šuma,koji određuje “da je prilikom
izrade osnove gospodarenja potrebito odrediti i općekorisne
funkcije šuma po kategorijama i to za odjele i odsjeke
svake gospodarske jedinice”. Time je stvorena
podloga “za objektivnije vrednovanje socijalnih i ekoloških
funkcija šume, što uveliko olakšava šumarskoj
struci da sudjeluje u ostvarivanju prostornih planova”.
Ovdje možemo reći da su njegov pionirski trud i postepe
ne dogradnje tijekom proteklog vremena glede proble
matike općekorisnih funcija šume, ovim aktom
dobile i zakonsku podlogu. U dvobroju iza toga govori o
njezišume koja započinje njenim osnivanjem i traje do
kraja njezina života, “kojizapravo predstvavlja smjenu
generacija i daje glavno obilježje obnovljivosti šume”.
Tu je sada pitanje tko može obavljati njegu šume – posebice
obilježavati stabla za sječu? Prečesto piše, no to
“prepuštamo stručnjacima nižeg stupnja školovanja,
zahtijevajući od njih da obave dio stručnog posla kojemu
nisu dorasli”.
Kako je od 1994. god. u svakome dvobroju pisana
Riječ glavnog urednika, nije moguće u ovome napisu
osvrnuti se detaljnije na još gotovo oko 80-taknapisa,
stoga ćemo kratko ukazati na teme o kojima je bilo riječi.
U 1995. god. poziva na suradnju između šumarstva
i vodoprivrede, jer “su šume nezamjenjivi
vodoprivredni objekti.”Još jednom piše o općekorisnim
funkcijama šume u kojima su sadržani izvori ljudskoga
blagostanja, pa sugerira“sirovinsku funkciju
šume potrebno jepodrediti ravnoteži šumskoga ekosu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 92     <-- 92 -->        PDF

stava”. Svibanjsko-lipanjski dvobroj posvećen je akciji
“Bljesak”i to su dani koji “izazivaju u nama ponos,
tugu i sreću”, jer slobodna su područja Posavlja Psunja,
Papuka. Istovremeno prisjeća se Bleiburga, gdje je krvavo
plaćen “kratkotrajni prividni osjećaj hrvatske slobode”.
Sljedeći je tekst posvećen“Oluji”, kada je u
“Zvonimirovu gradu, ponosnome Kninu ponovo se zavijorila
hrvatska zastava”. U 1996. god. u svojim tekstovima
traži odgovor na pitanja: “Da li šumarstvo
zaista prodaje pitku vodu, čisti zrak, estetski ugođaj
ekološke funkcije koje stvara šuma”?; “Hidrelektrana
NovoVirje ili rezervat biosfere Drava – Mura”, a i potiče
raspravu na temu “Šumarska etika”. Zakon o šu-
mama bez šumara, napis je iz 1997. god. u kojemu se
osvrće na Ustavu kontradiktorni članak 24b Zakona o
cestama. U sljedećim brojevima teme su prenamjena
šume (Kako poslije prenamjene šume obnoviti njenu
ekološku funkciju); Izrada nacionalne strategije i akcijskog
plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti te


o povezanosti šumarstva i lovstva. U 1998. god. glavne
su teme: Prepuštamo li šumarstvo diletantima?; O osjetljivosti
šume u krajobrazu hrvatskoga Jadranskog primorja;
Šumski požari – tema ljeta; Šumsko bogatstvo u
Nacrtu prijedloga programa prostornog uređenja RH;
Certifikacija šuma i pitanja uz Kanal Dunav-Sava i hidroelektranu
Novo Virje. U 1999. god. to su teme o
vodnom doprinosu, značenju šume u ekologiji krajolika
i utjecaj dovršne sječe na općekorisne funcije
šume, a u 2000. god.o hortikulturi, propadanju šuma i
preradi drva oštećenih stabala te hrvatskom šumarstvu
za 21. stoljeće. U 2001. god. urednik se osvrće na promjenu
ustroja šumarstva, obnovu šume i ekološku javnost,
obnovu lužnjakovih sastojina oštećenih
propadanjem i položaj šumarstva i šumarske struke u
Hrvatskoj. O ciljevima restrukturiranja “Hrvatskih
šuma”; Dan planeta zemlja; Dravska liga upozorava;
Prekretnica; Ressel i Certifikacija, teme su iz 2002.
god., a Financiranje obnove šuma oštećenih propadanjem;
Voda i šuma u godini vode; Što poslije požara
naših sredozemnih šuma i O hrvatskome nacionalnom
standardu za FSC certifikaciranje šuma, teme su iz
2003. god. U 2004. god. započinje s temom o prenamjeni
šuma i šumskoga zemljištra u hrvatskome sredozemlju;
O paneropskoj ekološkoj mreži u RH;Brane i
akumulacije – blagostanja ili razočaranja?;Utjecaj
šume na klimatske prilike vezivanjem ugljika te Može
li šuma zaustaviti bujice i poplave.Teme iz 2005. god.
su: Treba li promjeniti kategoriju zaštite Kopačkoga
rita; Još o kanalu Dunav-Sava; Naše šumarsko školstvo
i EU; Zašto treba hitno kartirati opće koristi šuma i
Šume i šumarstvo u Hrvatskoj i EU. U 2006. god. najznačajnije
su teme: Šuma i pitka voda, nezaobilazna činjenica;
Šumarska znanost o utjecaju šume na erziju i
vodozaštitu te Čemu služe nacionalni parkovi, a u
2007. Šuma i globalno zatopljenje klime; Uloga naših
nizinskih šuma u globalnoj promjeni klime; Organizacija
javne rasprave o kanalu Dunav-Sava i Šuma i razvoj
turizma u Hrvatskoj. Što nedostaje Ministarstvu za
regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo
Vlade RH; Kakv miraz nude naše struke u EU;Komu
pripada voda koju oplemeni i očuva šuma i Certifikacija
šuma, odumrla stabla i biološka raznolikost, glavne
su teme u 2008. god. U 40-oj godini uredničkoga rada
teme su nosile naslov: Prirodno gospodarenje šuma
znatno je korisnije od prašume; O odnosu šumarstva i
službene zaštite prirode; Kako u prilikama recesije osigurati
budućnost naših mladih prirodno gospodarenih
šuma; Još o šumi i zaštiti prirode u svezis NATUROM
2000.u Hrvatskoj i napopsljetku O organizacijskom
strukturiranju Hrvatskih šuma d.o.o.


Čestitajući našemu profesoru Prpiću na više nego
zasluženoj Nagradi za životno djelo, napominjemo
kako su mnogi od ovih napisa zainteresiranima prilika
da iz njih nešto nauče, nekima i potsjetnik na ono što,
ako suto već znalitrebali i učiniti, ali još uvijek nisu.
Isto tako mogao bi to biti i motiv onima koji su se priklonili
dnevnoj politici i odmakli od struke da se vrate
struci koju su odabrali za svoj životni poziv.


H.Jakovac i Z. Seletković
AKTUALNO – CURRENT NEWS
STANJE POPULACIJE VUKA U HRVATSKOJ, S PRIJEDLOGOM
ZAHVATA U POPULACIJU U 2011/12. GODINI


Populacijom vuka (Canis lupus)kao strogo zaštiće-ment za novo razdoblje 2010–2015. g. donijelo nadlenom
vrstom u našoj se zemlji upravlja na temelju Planažno Ministarstvo kulture srpnja 2010. g.*. Kako je poupravljanja
vukom u Hrvatskoj, koji je planski doku-čevši od 2005. Planom upravljanja vukomprvi put


*


Frković,A. Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj 2010.–2015. Šumarski list 9–10/2010. str. 517–519.