DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2011 str. 90     <-- 90 -->        PDF

čilišta u Zagrebu 1954. god. Još kao student zaposlio se


u fakultetskoj šumariji Lipovljani, gdje radi i poslije di


plomiranja. Za asistenta u Zavodu za uzgajanje šuma na


Poljoprivredno-šumarskom fakultetu iz predmeta Ekološke
i biološke osnove uzgajanja šuma,Tehnika uzgajanja
šuma i Melioracije krša, izabran je 1958. god.
Doktorirao je 1966. god. obranivši rad pod naslovom
Korijenov sistem poljskog jasena (Fraxinus angustifoliaVahl).
Istovremeno istražuje i zakorjenjivanje hrasta
lužnjaka i crne johe te fiziologiju spomenutih vrsta,koristeći
radioaktivne izotope. Na Šumarskom fakultetu
Visoke tehničke škole u Zürichu kod svijetski cijenjenog
uzgajivača prof. Lebundguta na studijskom je boravku
akademske 1966/67. god. Tu istražuje biološke
uzroke i posljedice vjetroizvala obične smreke. Po povratku
u Hrvatskoj istražuje bukovo-jelove prašume i
zakonitosti koje vladaju u njima –Čorkova uvala u NP
Plitvička jezera i Devčića tavani u SjevernomVelebitu.
U istraživanjima šumskih ekosustava uvodi ekofiziološki
pristup – povezivanje staništa i biljne zajednice.


Odakademske godine 1968/69. nakon prof. Milana
Anića,predmetni je nastavnik na novom predmetu
Ekologija šuma, 1974. god. izabran je za docenta, a
1978. za redovitoga profesora za područje Uzgajanja
šuma, znanstvena grana biologija drveća i ekologija
šuma.Voditelj je postdiplomskog studija iz područja urbanog
šumarstva kojega zajednički utemeljuju Šumarski,
Agronomski iArhitektonski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu. Biranje za Predstojnika Katedre uzgajanje
šuma, prodekana i dekana Šumarskoga fakulteta te tajnika
i predstojnika Zavoda za istraživanja u šumarstvu.
Član je Komisije za nastavu i Matične komisije za područje
biotehničkih znanosti. Godine 1971. na fakultetskoj
šumi u Lipovljanima osniva stalnu postaju za
praćenje strukture slavonske poplavne šume hrasta lužnjaka,
što se bilježi kao najstariji pokusno-ekološki
pokus u Hrvatskoj. Kao vrsni poznavatelj ekoloških i
bioloških značajki nizinskih šuma vodi izradu studija o
utjecaju na okoliš kod programiranja većih zahvata u
šumom obrasli prostor (regulacija rijeke Save, hidroelektrana
na Dravi, kanal Dunav-Sava i dr.). Osobito je
zapaženo njegovo zalaganje za primjenu ekologije u šumarskoj
praksi u cilju održavanja ekološke ravnoteže u
šumovitome krajobrazu. Također su prepoznata njegova
sudjelovanja i stavovi u raspravama na interdisplinarnim
skupovima s dodirnim gospodarskim granama,
kao što su vodoprivreda, poljoprivreda i elektroprivreda.
O upravljanu i zaštiti šuma nacionalnih parkova
zagovara aktivnu zaštitu,sugerirajući da bi onima gdje
je osnovni fenomen šuma trebala upravljati šumarska
struka.Član je grupeAlpe-Jadran za proučavanje utjecaja
onečišćenja zraka na umiranje šuma. Zajedno s njemačkim
istraživačima upozorava na pojavu propadanja


obične jele u Hrvatskoj, a1985. god.sa suradnicima


utemeljuje u Hrvatskoj sustav praćenja propadanja


šuma, prema međunarodnoj metodologiji. Zajedno s


prof. Mlinšekom iz Slovenije, utemeljitelj je asocijacije


Pro Silva Europa. Sudjeluje u radu međunarodnog tima


u sanaciji oštećenih tirolskih šuma uAustriji. Časnik je
IUFRO-a međunarodne istraživačke organizacije –
Sekcije za europsku jelu, član radnih grupa za zaštitu tla
Alpe-Dunav-Jadran. Dugogodišnji je član Hrvatskoga
šumarskoga društva, gdje je obnašao dužnost tajnika pa
i predsjednika, član je Hrvatskoga ekološkog društva i
jedan od utemeljitelja Pokreta prirode “Lijepa naša”.
Organizator je više znanstvenih skupova, autor je dijela
serijala o šumskim ekosustavima u Obrazovanome programu
Hrvatske televizije, održava brojna predavanja
na javnim tribinama, radiju i televiziji o ulozi šuma u
zaštiti prirode i okoliša te o utjecaju promjene tzv. kemijske
klime na šume.


Sveučilište u Zvolenu (Slovačka) dodjeljuje mu
1992. god. počasni doktorat znanosti(honoris causa) za
primjenu ekoloških načela u uzgajanju šuma, a Predsjednik
Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđmandodjeljuje
mu 1995. god. povodom Dana državnosti
odličjeReda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića
za osobite zasluge u znanosti.Sveučilište u Zagrebu
2000.god. bira ga u počasno zvanjeprofesor emeritus.


Objavio je preko 130 znastvenih i stručnih radova,
od kojih je 54 indeksirano u Science Citation Index,
CABApstract, ForestryAbstract, Pascal, Gebase i dr.,
autor ili koautor je 15 knjiga, a urednik u 3 monografije.
Njegove radove glede široke znanstveno-stručne lepeze,
mogli bi, uvjetno rečeno, podijeliti u tri glavne
skupine: s klasično ekološkom tematikom, tematikom
općekorisnih funcija šume (od ukazivanja na njihovo
postojanje, borbe za prihvaćanje, do razvoja nacionalne
klasifikacije OKFŠ-a i napose načina obračuna njihovih
vrijednosti) i treće s tematikom propadanja šuma.
Ovdje radove ne navodimo posebno, jer ih zainteresirani
mogu naćidijelom u Imeniku hrvatskih šumara ili
detaljnije u knjizi Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj
1898–1998. –knjiga druga.


Kada je riječ o izdavačkoj djelatnosti, bio je urednik
za šumarstvo Glasnika za šumske pokuse, a od 1970. do
2010. god. glavni je i odgovorni urednik znanstvenostručnog
i staleškog glasila Šumarski list.Više od 40
godina uređivanja Šumarskoga lista stavlja ga na prvo
mjesto po uredničkome stažu, kojega će biti teško dostići
(Levaković12god.,Kesterčanek10god.,
Vrbanić9god.,Androić9god.).


Svoju široku lepezu zanimanja i znanja Prof. Prpić,
osim u znanstvenim i stručnim radovima, najočitije pokazuje
u tekstovima iz rubrike Riječ glavnog urednika,
koje smo tek načeli u Riječi Uredništva ovoga broja
Šumarskoga lista, pa ćemo ovdje u nastavku ukazati još


na neke značajnije.Tako u tekstu iz 1998. god. piše o


uzrocima i posljedicama umiranja šuma, gdje uz stanje