DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 10 <-- 10 --> PDF |
O. Tančeva Crmarić, S. Štambuk, Z. Šatović, D. Kajba: GENOTIPSKARAZNOLIKOST DIVLJE TREŠNJE ... Šumarski list br. 11–12, CXXXV (2011), 543-555 njih godina javlja nedostatak sjemena i sadnica kao ograničavajući čimbenik za veći uzgoj. Zbog visoko kvalitetnog drva,kao i zbog kraće ophodnje,ona je vrlo interesantna vrsta za pošumljavanje rubnih obradivih površina, te istovremeno ima velik potencijal primjene, kako u državnim tako i u privatnim šumama niskog i srednjeg uzgojnog oblika. Može se koristiti i pri popunjavanju u oplodnim sječama, a pogodna je za osnivanje šumskih kultura na napuštenim poljoprivrednim površinama, livadama, vinogradima i voćnjacima. Sveobuhvatna europska istraživanja varijabilnosti divlje trešnje kroz testove provenijencija nisu još provedena, dok su dosadašnji rezultati najčešće dobiveni samo iz pojedinih regionalnih provenijencija/potomstava i pokazuju priličnu varijabilnost morfoloških i fenoloških značajki. Rezultati dosadašnjih istraživanja provedenih uglavnom na regionalnoj razini ukazuju na veliku raznolikost morfoloških i fenoloških svojstava divlje trešnje (Santi i Lemoine 1990, Weiser 1996, Meier- Dinkel i sur. 1997, Kleinschmit i sur. 1999, Kleinschmiti sur.2003,Kitini sur.2005). Velik je broj istraživanja proveden u svrhu utvrđivanja genetskih odnosa između slatke trešnje i divlje treš nje (Archese i sur. 2007, Guarino i sur. 2009, Jing-Yong i sur.2009), te identifikacije kultivara slatke trešnje (Gerlach i Stosser 1998, Boritzki i sur. 2000, Aradhyai sur.2004,DucciiSanti2004, Turkeci sur.2005). Mikrosatelitni biljezi razvijeni za breskvu i ostale vrs teporodiceRosaceaeuspješno se koriste i u analizi ge netske raznolikosti divlje trešnje (Cipriani i sur. 1999, Testolin i sur. 2000, Downey i Iezzoni 2000, Dirlewanger i sur. 2002, Russell 2003, Clarki Tobutt 2003,Schueleri sur.2003, VaughaniRussel2004, WunschiHormaza2004). Organizacija ECPGR (Europski program suradnje u svezi biljnih genetskih izvora) dala je preporuke za korištenje 15 mikrosatelitnih markera s kojima je napravljena genotipizacija plus stabala divlje trešnje i u ovim istraživanjima.Tako su istraživanja divlje trešnje početkom ovog stoljeća bila orijentirana na određivanje efektivnih markera za SSR analizu divlje trešnje. Mikrosatelitni markeri biljezi predstavljaju iznimno dobre cjelokupne mjere za određivanje stupnja neutralne genetske raznolikosti koja je prisutna u populaciji. Uz to što su mutacijske stope visoke u mikrosatelitnim regijama, vjerojatnost je da visokaalelna raznolikost indicira visok stupanj opće genetske varijacije.Visoka pak neutralna varijabilnost mogla bi biti pokazatelj za potencijalno signifikantnu adaptivnu varijabilnost, dok je broj mikrosatelitnih lokusa dostupnih za rod Prunus povećan (Amprimo 1997,Ballian2002,Strussi sur. 2003, Wunsch iHormaza 2004,Stoechel i sur. 2006, Lacis2010, Turkoglui sur.2010,Ercislii sur. 2011). Postojeći podaci iz različitih izvora mikrosatelitnih početnica mogu se usporediti,pa će imati vrijednost i za očuvanje genetske raznolikosti divlje trešnje u europskom programu očuvanja šumskih vrsta drveća (EUFORGEN), kao i nekih drugih plemenitih listača u Hrvatskoj (Zebec i sur.2010).S ciljem omogućavanja uspoređivanja genetske raznolikosti klonova između uspostavljenih kolekcija divlje trešnje u Europi, ali i zbog cijelokupnih podataka za rodove Prunus, MalusiPyrus,2006. godine osnovan je ECPGR koji je dao preporuke za standardizirani set mikrosatelitnih biljega za fingerprinting odabranih “plus” klonova u osnovanim sjemenskim plantažama. Očuvanje genetske strukture divlje trešnje (Prunus aviumL.) i korištenje metoda oplemenjivanja predstavljaju osnovu održavanja njenog evolucijski stvorenog adaptacijskog potencijala. Istraživanjem genetske raznolikosti i genetske strukture uporabom molekularnih biljega za divlju trešnju mora se intenzivirati u suradnji s drugim europskim zemljama. Uspostava klonske kolekcije i informacije o takvom materijalu olakšala bi očuvanje i razmnožavanje, a vrijedne bi klonove trebalo uvesti u klonske plantaže. Istraživanja populacijske strukture kao i genetske raznolikosti,prijeko su potrebne jer omogućavaju kvalitetno očuvanje i određuju strategiju upravljanja genetskim resursima divlje trešnje. Pod oplemenjivanjem divlje trešnje podrazumijevamo selekciju najkvalitetnijih stabala prema fenotipskim svojstvima, osnivanje klonskih sjemenskih plantaža odabranih genotipova, te naknadno povećanje genetske dobiti s odabranim željenim svojstvima kroz klonske testove, testove potomstva i sekundarnu selekciju (Pavelić 2006,Kajba i sur. 2006, Tančeva Crmarić 2011). Očuvanje genetske strukture divlje trešnje (Prunus avium L.) i korištenje metoda oplemenjivanja predstavljaju osnovu održavanja njenog evolucijski stvorenog adaptacijskog potencijala.Istraživanja genetske varijabilnosti i njezine genetske strukture, uporabom molekularnih biljega,intenzivirani su u većini europskih zemalja, dok se osnivanjem klonskih kolekcijai informacijama o takvom materijalu olakšava njezino očuvanje i razmnožavanje, a superiornijiklonovi uključuju se u klonske sjemenske plantaže. MATERIJAL I METODE RADA– Material and methods Klonski materijal korišten za istraživanje genotipske Šumarije Kutina, UŠPZagreb.Istraživana 24 genotipa raznolikosti divlje trešnje uziman je iz klonske sjemen-predstavljali su selekcionirana plus stabla iz područja ske plantaže, koja je osnovana 2001. godine na području sjeverozapadne Hrvatske. Stabla su bila starosti od 50 do |