DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ljoprivrednom zemljištu (NN 63/2011). U članku 47 spomenutog Zakona zanimljivi su prvi i treći stavak: “Šumsko zemljište u vlasništvu države koje je po svom uporabnom svojstvu poljoprivredno zemljište u smislu članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu izdvojit će se iz šumskogospodarskih planova prema posebnom propisu o šumama i uvrstit će se u Program jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi”i “Ugovori o služnosti sklopljeni radi podizanja trajnih nasada na zemljištu koje je bilo šumsko i postalo je poljoprivredno zemljište ostaju na snazi do isteka roka na koji su sklopljeni, a katastarske čestice ili površine na kojima je ustanovljena služnost radi podizanja trajnih nasada ulaze u Zemljišni fond Agencije”. Ovo je pravi trenutak za spomenuti jednu planiranu aktivnost iz, sada već zastarjele, Nacionalne šumarske politike i strategije (NN 120/2003). U području B (Šumarska upra va i zakonodav stvo) Nacionalne šumarske politike i strategije jedna od strateških aktivnosti je “Provo đenje inventarizacije i ukupnoga ekonomskog vredno vanja šumskih resursa i razgraničavanje između poljoprivred nog i šumskog zemljišta”. Držim da to razgraničavanje između poljoprivrednog i šumskog zemljišta do dana današnjeg nije učinjeno. U tu problematiku ulazi i neažurirano stanje katastra. Jedna od hitnih aktivnosti bila bi izmjena, odnosno ažuriranje katastarskih kultura onih površina koje su u naravi šume, a u katastru se vode kao nešumske kulture. Najveći dio tih površina u vlasništvu Republike Hrvatske koje su u naravi šume, još su obuhvaćene programima gospodarenja, samo dokada? Šumoposjednici, bi dakako o tome trebali sami odlučiti (ili promjena katastarske kulture ili privođenje u naravi katastarskoj kulturi). O uvrštavanju takvih površina u pro grame gospodarenja šumama šumoposjednika bez prethodne konzultacije već su se javno izjasnili žitelji jednog dalmatinskog otoka. Trend podizanja trajnih nasada zahvatio je i šume šumoposjednika. Šumoposjednici se vrlo jednostavno od lu čuju na krčenje šuma i podizanje trajnih nasada, “jer im šume ne donose nikakvu korist”. Prilikom promjene kulture u katastarskim uredima uglavnom ne nailaze na zapreke, bez obzira što je krčenje izvedeno protiv Zakona o šumama. Površina na ovaj način izgubljenih šuma nije poznata, ali se do nje može relativno lako doći usporedbom zračnih snimaka različite starosti (primjerice za Istarsku županiju usporedba digitalnog ortofota Istarske županije iz 2004. i 2010. godine). Kao struka često ističemo važnost šuma te ukupnu površinu šuma u Republici Hrvatskoj. Nezanemariva je činjenica da Ustav šumama kao dobru od interesa za RH jamči osobitu zaštitu. No, bez obzira na spomenutu vrlo bitnu činjenicu o posebnoj zaštiti šuma, ukupna se površina šuma u RH smanjuje. Ne smanjuje se samo zahvaljujući osnivanjem prava služnosti u svrhu podizanja trajnih nasada u šumama ili na šumskom zemljištu u vlasništvu RH i zbog prenamjene šuma šumoposjednika. Slijedeći zakoni već utječu i utjecat će na smanjivanje površina šuma: Zakon o cestama (NN 84/2011), Zakon o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina (NN 80/2011). U članku 42, stavku 2 Zakona o cestama stoji “U slučaju izdvajanja iz šumsko-gospodarskog područja šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta ne plaća se naknada za prenesena prava propisana zakonom kojim se uređuje gospodarenje šumama”. Primjerice prema podacima kolegice Dragice Žaje samo za potrebe dionice autoceste Sv. Rok – Dugopolje iz šumskogospodarskog područja izdvojeno je 567 ha šuma i šumskog zemljišta. Bez naknade za prenesena prava ne mogu se nadoknaditi izgubljene šumske površine. Istim načelom vodi se i Zakon o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina u članku 4 stavku 2: “Prav ne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske i pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska, koje upravljaju infrastrukturnim građevinama u vlasništvu Republike Hrvatske, ne plaćaju naknadu za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja drugim pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama čiji je osnivač Republika Hrvatska, koje upravljaju zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na kojem se grade infrastrukturne građevine”. Razmišljajući o svemu navedenom u međunarodnoj godini šuma pitam se što bi na sve to rekli stari šumari koji su ponosno čuvali svaki kvadrat šume i mukom pošumljavali naš krš. Raspravljajući jednom o ovoj problematici,rečeno mi je da nije struka sve ovo odlučila, već politika. No, osim što imamo političare šumarske struke, uvijek trebamo težiti podizanju struke iznad politike. Prečeste su nam rasprave unutar struke, a rijetki istupi izvan struke. Imamo li mi svoj lobi, ili smo samo pasivni promatrači koji se pozivaju na dugu šumarsku tradiciju?Osam godina kasnije, ja bih ovo pisanje završio istim pitanjem kojega je tada postavio i kolega Starčević: “Što nam se to događa?” Christian Gallo, dipl. ing. šumarstva |