DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 79 <-- 79 --> PDF |
lorizaciju stanišnih čimbenika bitnih za obitavanje sme đeg medvjeda. Pri tome autor luči tri tipa ulaznih čim benika: parametri vrste, parametri staništa i parametri utjecaja čovjeka. Poglavlje “Materijal i metode” sadrži pregled stanišnih čimbenika Gorskog kotara, ali daje i demografske parametre s posebnim osvrtom na problem depopulacije stanovništva. U nastavku poglavlja daje se rezime dosadašnjih rezultata istraživanja ove vrste u svijetu, s osvrtom na prehranu, genetiku,kao i povijesni prikaz gospodarenja medvjedom na istraživanom području. Poglavlje završava opisom znanstvenih metoda koje su korištene u ovome radu,s težištem na kvantificiranje zaklonskog čimbenika i izučavanje prehrane smeđeg medvjeda. U posebnom potpoglavlju dan je opis telemetrijskih metoda, kojima su prikupljeni podaci o kretanjima medvjeda na području Slovenije i Gorskog kotara, a koji su u kasnijim poglavljima poslužili za izračun preferabilnosti staništa. Rezultati istraživanja testirani su sofisticiranim statističkim testovima (analiza varijance, neparametarski testovi, višestruka regresija te klasterska analiza), čija primjena uvelike olakšava odlučivanje koji od čimbenika staništa treba odbaciti, a koji je ključan za obitavanje smeđeg medvjeda. Specifičnost ove disertacije je korištenje trofejnih vrijednosti krzna smeđeg medvjeda, kao zavisne varijable, koja se u biologiji vrlo rijetko koristi, ali u Hrvatskoj je vrlo vrijedan parametar, budući da postoji kontinuitet u obveznom ocjenjivanju trofeja od preko 40 godina. Pri tome su korištene trofejne vrijednosti 165 krzna medvjeda, stečenih u razdoblju od 1997./1998. do 2009./2010. u 18 lovišta na području Gorskog kotara. Od ukupno 27 ulaznih varijabli model višestruke regresije je izlučio njih 7 (broj naselja na 1 000 ha lovišta s 11 do 50 stanovnika, broj naselja na 1 000 ha lovišta sa 101 do 500 stanovnika, broj naselja na 1 000 ha lovišta s 1 001 do 5 000 stanovnika, duljina autocesta u lovištu, duljina pruge u lovištu, prosječno godišnje izlaganje animalne hrane i ploština brdskih bukovih šuma u lovištu). S obzirom na regresijsku jednadžbu na području Gorskog kotara,za smeđeg je medvjeda moguće izdvojiti 3 bonitetna razreda. Prvi bonitetni razred čine lovišta s iznadprosječnim trofejnim vrijednostima i količinom izložene animalne hrane, uz istodobno ispodprosječne gustoće naselja. Gustoća autocesta i pruga imaju ispodprosječne vrijednosti. Drugi bonitetni razred čine lovišta s prosječnim trofejnim vrijednostima, velikom gustoćom malih naselja, prosječnom gustoćom autocesta i pruga te ispodprosječnim izlaganjem animalne hrane. Treći bonitetni razred čine lovišta s ispodprosječnim trofejnim vrijednostima i gustoćom malih naselja, te velikom gustoćom autocesta i pruge. Prihrana, udio brdskih bukovih šuma i gustoća srednje velikih naselja imaju prosječne vrijednosti. U poglavlju “Rasprava” na 65 stranica dan je osvrt na dosadašnja istraživanja utjecaja pojedinih stanišnih čimbenika,pri čemu se dio njih do sada pogrešno tu- mačio u operativi. Kao tipičan primjer može se navesti u zapadnoj Europi prihvaćeno mišljenje o negativnom utjecaju šumskih cesta na kvalitetu staništa ove vrste. Kolega Majnarić je uspio dokazati kako duljina šumskih cesta predstavlja pozitivan čimbenik staništa glede obitavanja smeđeg medvjeda. Pri tome se kao izrazito negativni čimbenici ističu autoput, željeznička pruga te gustoća naseljenosti. Rezimirajući rezultate svog istraživanja dr. sc. Dario Majnarić predlaže određivanje godišnje odstrjelne kvote na bazi mogućeg godišnjeg izlučenja trofejne vrijednosti, a ne broja grla. Ta minimalna odstrjelna kvota za Gorski kotar godišnje bi trebala iznositi 5 000 CIC točaka. Pristupnik je razvio regresijske modele korekcije odstrjelne kvote, prema kojima bi sadašnja odstrjelna kvota trebala iznositi gotovo dvostruko više točaka od minimalne. Za izradu ovog modela korišteni su podaci o odstrjelu medvjeda u proteklih 29 lovnih godina (od 1981. do 2009. godine), odnosno trofejne vrijednosti 355 trofeja krzna smeđeg medvjeda. Sve tvrdnje u potvrđene vrlo egzaktnim statističkim testovima. Određivanje kapaciteta staniša, bilo da se radi o lovom gospodarenju ili upravljanju populacijama divljih životinja, vrlo je bitna sastavnica gospodarenja prostorom. Za divljač je procjena staništa za svaku vrstu obavezni dio zakonom propisanih planskih akata. S druge strane, kod ostalih životinjskih vrsta, iako nije zakonska obveza, poznavanje kvalitete staniša od ključne je važnosti glede procjene dinamike populacije, bilo da se radi o vrstama koje su progresiji ili regresiji u bilo kojem planu upravljanja. Usprkos tomu, modeli određivanja kapaciteta staništa još uvijek nisu optimalno riješeni. Kod smeđeg medvjeda već je preko 20 godina u operativi uvriježeno, a u zakonskoj podlozi i propisano, cijelo područje obitavanja ove vrste u Hrvatskoj smatrati jednim bonitetnim razredom. Nadalje, odstrjelna kvota često se puta propisuje i određuje na temelju proizvoljnih kriterija. Iako je u SAD-u od strane državne agencije (US Wildlife service) izdano uputstvo za procjenu kvalitete staništa smeđeg medvjeda, isto nije u potpunosti primjenjivo za hrvatska staništa,budući da se neke navike, posebice prehrambene, ali i stanišne prilike, znatno razlikuju. Kao još jedna bitna razlika nameće se srednjeeuropska koncepcija lovnog gospodarenja koja podrazumjeva intenzivnu prihranu te dobro organiziranu lovočuvarsku službu. Nadalje, u spomenutim uputama kvaliteta stojbine za medvjeda procjenjuje se i time može dovesti do subjektivnih ocjena svih stručnjaka, posebice mladog kadra koji još nema dovoljno iskustva. S druge strane, određivanje limitirajućih čimbenika za obitavanje još nekih životinjskih vrsta (uključujući i medvjeda) uklju |