DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2011 str. 79     <-- 79 -->        PDF

lorizaciju stanišnih čimbenika bitnih za obitavanje sme đeg
medvjeda. Pri tome autor luči tri tipa ulaznih čim benika:
parametri vrste, parametri staništa i parametri
utjecaja čovjeka.


Poglavlje “Materijal i metode” sadrži pregled stanišnih
čimbenika Gorskog kotara, ali daje i demografske
parametre s posebnim osvrtom na problem depopulacije
stanovništva. U nastavku poglavlja daje se rezime
dosadašnjih rezultata istraživanja ove vrste u svijetu, s
osvrtom na prehranu, genetiku,kao i povijesni prikaz
gospodarenja medvjedom na istraživanom području.
Poglavlje završava opisom znanstvenih metoda koje su
korištene u ovome radu,s težištem na kvantificiranje
zaklonskog čimbenika i izučavanje prehrane smeđeg
medvjeda. U posebnom potpoglavlju dan je opis telemetrijskih
metoda, kojima su prikupljeni podaci o kretanjima
medvjeda na području Slovenije i Gorskog
kotara, a koji su u kasnijim poglavljima poslužili za izračun
preferabilnosti staništa.


Rezultati istraživanja testirani su sofisticiranim statističkim
testovima (analiza varijance, neparametarski
testovi, višestruka regresija te klasterska analiza), čija
primjena uvelike olakšava odlučivanje koji od čimbenika
staništa treba odbaciti, a koji je ključan za obitavanje
smeđeg medvjeda. Specifičnost ove disertacije je
korištenje trofejnih vrijednosti krzna smeđeg medvjeda,
kao zavisne varijable, koja se u biologiji vrlo
rijetko koristi, ali u Hrvatskoj je vrlo vrijedan parametar,
budući da postoji kontinuitet u obveznom ocjenjivanju
trofeja od preko 40 godina. Pri tome su korištene
trofejne vrijednosti 165 krzna medvjeda, stečenih u
razdoblju od 1997./1998. do 2009./2010. u 18 lovišta
na području Gorskog kotara. Od ukupno 27 ulaznih varijabli
model višestruke regresije je izlučio njih 7 (broj
naselja na 1 000 ha lovišta s 11 do 50 stanovnika, broj
naselja na 1 000 ha lovišta sa 101 do 500 stanovnika,
broj naselja na 1 000 ha lovišta s 1 001 do 5 000 stanovnika,
duljina autocesta u lovištu, duljina pruge u lovištu,
prosječno godišnje izlaganje animalne hrane i
ploština brdskih bukovih šuma u lovištu).


S obzirom na regresijsku jednadžbu na području
Gorskog kotara,za smeđeg je medvjeda moguće izdvojiti
3 bonitetna razreda. Prvi bonitetni razred čine lovišta
s iznadprosječnim trofejnim vrijednostima i količinom
izložene animalne hrane, uz istodobno ispodprosječne
gustoće naselja. Gustoća autocesta i pruga imaju ispodprosječne
vrijednosti. Drugi bonitetni razred čine lovišta
s prosječnim trofejnim vrijednostima, velikom gustoćom
malih naselja, prosječnom gustoćom autocesta i
pruga te ispodprosječnim izlaganjem animalne hrane.
Treći bonitetni razred čine lovišta s ispodprosječnim trofejnim
vrijednostima i gustoćom malih naselja, te velikom
gustoćom autocesta i pruge. Prihrana, udio brdskih
bukovih šuma i gustoća srednje velikih naselja imaju
prosječne vrijednosti.


U poglavlju “Rasprava” na 65 stranica dan je osvrt
na dosadašnja istraživanja utjecaja pojedinih stanišnih
čimbenika,pri čemu se dio njih do sada pogrešno tu-
mačio u operativi. Kao tipičan primjer može se navesti
u zapadnoj Europi prihvaćeno mišljenje o negativnom
utjecaju šumskih cesta na kvalitetu staništa ove vrste.
Kolega Majnarić je uspio dokazati kako duljina šumskih
cesta predstavlja pozitivan čimbenik staništa glede
obitavanja smeđeg medvjeda. Pri tome se kao izrazito
negativni čimbenici ističu autoput, željeznička pruga te
gustoća naseljenosti.


Rezimirajući rezultate svog istraživanja dr. sc. Dario
Majnarić predlaže određivanje godišnje odstrjelne kvote
na bazi mogućeg godišnjeg izlučenja trofejne vrijednosti,
a ne broja grla. Ta minimalna odstrjelna kvota za
Gorski kotar godišnje bi trebala iznositi 5 000 CIC točaka.
Pristupnik je razvio regresijske modele korekcije
odstrjelne kvote, prema kojima bi sadašnja odstrjelna
kvota trebala iznositi gotovo dvostruko više točaka od
minimalne. Za izradu ovog modela korišteni su podaci o
odstrjelu medvjeda u proteklih 29 lovnih godina (od
1981. do 2009. godine), odnosno trofejne vrijednosti
355 trofeja krzna smeđeg medvjeda. Sve tvrdnje u potvrđene
vrlo egzaktnim statističkim testovima.


Određivanje kapaciteta staniša, bilo da se radi o
lovom gospodarenju ili upravljanju populacijama divljih
životinja, vrlo je bitna sastavnica gospodarenja
prostorom. Za divljač je procjena staništa za svaku
vrstu obavezni dio zakonom propisanih planskih akata.
S druge strane, kod ostalih životinjskih vrsta, iako nije
zakonska obveza, poznavanje kvalitete staniša od ključne
je važnosti glede procjene dinamike populacije,
bilo da se radi o vrstama koje su progresiji ili regresiji u
bilo kojem planu upravljanja. Usprkos tomu, modeli
određivanja kapaciteta staništa još uvijek nisu optimalno
riješeni. Kod smeđeg medvjeda već je preko 20
godina u operativi uvriježeno, a u zakonskoj podlozi i
propisano, cijelo područje obitavanja ove vrste u Hrvatskoj
smatrati jednim bonitetnim razredom. Nadalje,
odstrjelna kvota često se puta propisuje i određuje na
temelju proizvoljnih kriterija. Iako je u SAD-u od
strane državne agencije (US Wildlife service) izdano
uputstvo za procjenu kvalitete staništa smeđeg medvjeda,
isto nije u potpunosti primjenjivo za hrvatska
staništa,budući da se neke navike, posebice prehrambene,
ali i stanišne prilike, znatno razlikuju. Kao još
jedna bitna razlika nameće se srednjeeuropska koncepcija
lovnog gospodarenja koja podrazumjeva intenzivnu
prihranu te dobro organiziranu lovočuvarsku
službu. Nadalje, u spomenutim uputama kvaliteta stojbine
za medvjeda procjenjuje se i time može dovesti do
subjektivnih ocjena svih stručnjaka, posebice mladog
kadra koji još nema dovoljno iskustva. S druge strane,
određivanje limitirajućih čimbenika za obitavanje još
nekih životinjskih vrsta (uključujući i medvjeda) uklju