DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 125     <-- 125 -->        PDF

B. Liović: UTJECAJ PEPELNICE (Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.) NARAST I PREŽIVLJENJE ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 122-129


M.alphitoides(teleomorfni stadij uAscomycetes) dok
je u drugom stadiju poznata kao Oidium quercinum
Th.m. (anamorfni stadij) (Nef andPerin,1999). Sinonim
su Erysiphe quercina Schwein., Microsphaera
quercina (Schwein.) Burrill., Oidium alphitoides
Griffon&Maubl.


(http://www.indexfungorum.org/names/names.asp)
Bolest se prepoznaje po klorotičnim pjegama te bijelom
miceliju koji prekriva obje površine,ponajprije
mladih listova i izbojaka (Slika 1).


Slika 1. Vrlo jaki napad pepelnice na hrastovom poniku


Figure 1Very severe attack of powdery mildew on oak saplings


M.alphitoidesčini štetu crpeći haustorijima hranjiva
iz lista, a svojim micelijem prekriva list te smanjuje intenzitet
fotosinteze. Primarna infekcija lišća može biti
ostvarena askosporama koje se oslobađaju iz kleistotecija.
Kako se kod nas ne stvara velik broj kleistotecija,
takav način zaraza nije od velike važnosti (Kišpatić
1991). Drugi, znatno važniji način primarne zareze je
micelij koji prezimi u pupu. Otvaranjem pupa aktivira se
i micelij koji odmah zarazi izbojke i lišće. Od sredine
ljeta gljiva producira konidije koje lišću daju pepeljasti
izgled. Konidije dominiraju u životnom ciklusu gljive,
jer su najznačajnije za prijenos patogena i sekundarnu
zarazu (Alexopoulos et al. 1996).


Gljiva M.alphitoides,odnosno bolest pepelnica u
Hrvatskoj se pojavila 1908. godine (Petračić,1909).
Nekoliko godina nakon pojavljivanja bolest se proširila
i počela činiti štete (Petračić 1909, Matić 1910,
Steinhauz 1910 iKönig 1911). Svi navode pepelnicu
kao glavni uzrok sušenja šuma.


Da još veća opasnost prijeti poniku i pomlatku,u to
vrijeme se još nije moglo zaključiti ili se ne spominje
često. Iskustva šumara s području pridolaženja hrasta
lužnjaka zadnjih desetljeća govore da je pepelnica
jedan od bitnih čimbenika preživljavanja hrastovog ponika,
a time i obnove hrastovih šuma.


U Hrvatskoj je pepelnica velik problem,pa se svake
godine na velikim površinama hrastov pomladak štiti
primjenom različitih fungicida. U izvješću Dijagnoz no-
Prognozne službe* (2005) za 2004. Godinu,navodi
se da su za zaštitu pomlatka na UŠPZagreb, Sisak, Bjelovar,
Osijek, Našice, Vinkovci, Koprivnica, Karlovac
i Nova Gradiška,fungicidi rabljeni na 9739 ha.


Iako jeM.alphitoidesvrlopatogena gljiva u Hrvatskoj,
do sada nije rađeno istraživanje njenog utjecaja na
razvoj i preživljenje hrastovog ponika, odnosno nije
utvrđeno koliko je smanjenje visinskog prirasta i koliko
je utjecala na preživljenje.


U Europi su istraživanja malobrojna. Kuznetsova
(1988) navodi da sadržaj klorofila linearno opada s jačanjem
zaraze.Shirnina (1992) izvještava da zaraza
pepelnicom slabi razvoj listova i odrvenjavanje izbojaka
koji su tada osjetljiviji na smrzavanje. Takvi nepovoljni
utjecaji uzrokuju fiziološko slabljenje mladih
biljčica i smanjeni visinski prirast,te njihov duži boravak
u zoni konkurencije korova što ih dodatno slabi.
Hewitti Ayres (1975) nalaze da je 48 sati nakon infekcije
gljivom fotosinteza smanjena za 50 %,što može
dovesti do stvaranja nedovoljne količine ugljikohidrata
potrebnih za aktivni rast i smanjene dopreme u korijen
za pohranu koji omogućuju biljci prezimljavanje.


To je davno uočeno kao problem,pa se zaštiti ponika
i pomlatka fungicidima poklanja velika pozornost.
U radovima različitih autora (Kiss 1978,Shirnina
1992,Novak Agbaba iLiović,1998,Liović i
Županić 2006,Glavaš 2011)navode se pripravci
kojima se postiže dobar uspjeh u zaštiti mlađih razvojnih
stadija hrasta od pepelnice.


Sve većim utjecajem javnosti o nužnosti održivog
razvitka i zaštiti biološke raznovrsnosti i raznolikosti,
uporaba pesticida se različitim konvencijama pokušava
u najvećoj mogućoj mjeri racionalizirati. Poduzeće
“Hrvatske šume” d.o.o. 2002. godine steklo je pravo na
FSC certifikat kojim se obavezuje šumama gospodariti
na ekološki odgovorno, društveno korisno i održivo gospodarenje.
Prihvaćanjem strogih odrednica FSC certifikata
o ekološki prihvatljivoj zaštiti postavilo se pitanje
o opravdanosti uporabe fungicida na tako velikim površinama.
Iako fungicidi općenito spadaju u najmanje
otrovne pesticide, njihovom pretjeranom primjenom
mogla bi se narušiti osjetljiva i vrstama bogata šumska
biocenoza (osobito populacija gljivičnih organizama).


Cilj istraživanja je odrediti realne vrijednosti utjecaja
pepelnice na visinski prirast, sadržaj šećera i hranjiva,
intenzitet fotosinteze i preživljenje ponika hrasta.
Ta saznanja će, ili potvrditi opravdanost suzbijanja pepelnice,
odnosno da su mjere zaštite ma koliko skupe, a
dijelom i ekološki neprihvatljive daleko ispod gospodarskih
i ekoloških šteta od bolesti, ili će ukazati da stupanj
štetnog djelovanja nije toliki da zahtijeva primjenu
fungicida na velikim površinama.