DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 41     <-- 41 -->        PDF

T. Littvay: FENOTIPSKA STABILNOST IADAPTABILNOST FAMILIJAOBIČNOG ORAHA(Juglans regia L.) ... Šumarsk list – Posebni broj (2011), 38-45


Orah spada u red najznačajnijih drvenastih vrsta u


svijetu. Njegova široka primjena u ishrani, medicini, far


maciji te prehrambenoj, drvnoj i kožnoj industriji čine
ga jednom od najcjenjenijih biljnih vrsta. Nijedna drvenasta
vrsta ne daje toliko dragocjenih proizvoda kao obični
orah. A u isto vrijeme niti jedna vrsta nije toliko
zapostavljena u nas kao obični orah, iako ima mnogostruku
uporabnu vrijednost i velike komparativne prednosti
u uzgoju na cijelom prostoru Republike Hrvatske.


Vrlo značajan rezultat istraživanja ekonomske vrijednosti
oraha dali suBaas et al. (1976) i Vasilje


vić(1983) dapilanski trupac postane furnir već sa 70–


80 godina i tri puta je skuplji od hrastovog furnira, koji


te dimenzije furnirskog trupca postiže sa 120 ili 140
godina. Istraživanje tržišta egzota pokazuju da je u
nekim slučajevima čak skuplji i od mahagonija (Buresti
et al. 1997, Becquey1997).


Zbog male specifične težine orahovo drvo pripada
vrstama plemenitih socijalnih listača vrlo traženog u
drvnoj industriji.


Rasprostranjenost običnog oraha u Hrvatskoj


Widespred of Common Walnut in Croatia


Na području Republike Hrvatske obični orah je najviše
raširen na brežuljkastim terenima Hrvatskog zagorja,
oko Požege, Koprivnice, Bjelovara, Daruvara,
Kutine, Siska, Jastrebarskog, Ozlja, u istočnoj Slavoniji
oko Vukovara, Iloka i u Baranji, a u Dalmaciji oko
Splita, Zadra i u Istri. Prvo istraživanje i snimka postojećeg
stanja pridolaženju oraha u srednjoj Hrvatskoj obavljeno
je u sklopu istraživačke teme “Uzgoj pitomog
oraha u šumama” od 1966.do 1969. godine, a voditelj
istraživanja bio je akademik Milan Anić, a poslije
njega prof. dr. Ivo Dekanić (Anić i Dekanić
1968). Iz ovih opažanja davane su prve preporuke za
uzgoj biljaka u šumi i za proizvodnju plodova.Ideja je
bila da se na područje Hrvatske unesu najpovoljnije i
najbolje sorte običnog oraha iz Bugarske radi osnivanja
matičnjaka i praćenja uspijevanja kod nas.Ideja se praktično
počela ostvarivati sedamdesetih godina prošloga
stoljeća,pa se u sastavu tadašnjega Šumskog gospodarstva
Sisak,u Šumariji Dvor i rasadnikuVolinja počelo s
pro izvodnjom bugarskih sorata, Šeinovo i Drjanovo
(Mrva 1995).


Rad na selekciji običnog oraha započeo je 1976. go-
dine, u Hrvatskom šumarskom institutu (tada Šumarski
institut, Jastrebarsko),a početna cijepljenja obavljena
su plemkama sa prvih 17selekcioniranih stabala. Prvi
matičnjak, domaćih klonova običnog oraha osnovan je
od 27 klonova. Prva cijepljenja obavljena su u rasadniku
Volinja. Generativna razmnožavanja počela su
1979. godine, a prvi testovi potomstava osnovani su
1980., 1981.i 1983. godine. Osnovni model oplemenjivanja
običnog oraha osmislio jeMrva (1995) u Institutu.
Tijekom svih tih godina osnivao se i arhiv klonova
u InstitutuMrva (1994). Krajnji cilj poslije testiranja
selekcioniranih klonova bit će ustanovljavanje hrvatske
sorte oraha, i njihovo širenje kao voćkarice,i kao
vrlo vrijednog šumskog drveta.


Rasprostranjenost običnog oraha u Hrvatskoj više je
rezultat povoljnih klimatskih i pedoloških uvjeta nego
organiziranog uzgoja čovjeka. Istraživanja u Šumarskom
institutu (Littvay 2001) pokazala su da Bugarske
sorte Šejnovo i Drjanovski ne odgovaraju po
svojim fenološkim karakteristikama kontinentalnom
području Hrvatske. Pojava izbojaka kod ovih, inače
vrlo kvalitetnih i raširenih sorata i izvan Bugarske,
pada krajem ožujka, početkom travnja.Tako rana pojava
izbojaka vrlo je loša zbog pojave kasnih mrazeva i
studeni u središnjem dijelu Hrvatske.To uzrokuje uništavanje
muških i ženskih gametofita, tako da iz lisnih
postranih pupova tjeraju samo listovi. Pratila se cvatnja
bugarskih selekcija i one počnu vegetaciju i do 18 dana
prije nego domaće selekcije.


Od polovine prošloga stoljeća u Europi se intenzivno
radi na selekciji i oplemenjivanju običnog oraha i
kao vrste za tehničko drvo. Istraživanja su usmjerena
za uporabu u šumskom uzgoju na većim površinama,
ne kao monokultura nego u zajednici s pitomim kestenom,
divljim voćkaricama, i introdukcije u postojeće
šumske površine hrasta lužnjaka, kitnjaka i crnog oraha
Bertsch (1951),Klemp (1990),Sárvári (1993),
Malvolti et al. (1998), Marineli et al. (1997),
MayeriRajković(2008).


Proizvodnost i biološko uzgojne značajke običnog oraha


Production and biological growing characteristics of Common Walnut


Obični orah (Juglans regiaL.) je listopadna vrsta drveta,
srednje visoko stablo do 20 m,a raste u mješovitim
listopadnim šumama. Obični orah je heliofilna biljkai
poznat je kao vrlo osjetljiva vrsta na hladnoću tj. mrazeve,
zato treba izbjegavati mjesta i područja koja su označena
kao mrazišta Manninger i Führer (1995).
Područje mora imati tijekom vegetacije temperaturu ne
nižu od 15,5
oC,a količina oborina mora se kretati oko
600 mmKoraćiCerović(1980).