DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2011 str. 50 <-- 50 --> PDF |
M. Ivanković, M. Popović, S. Bogdan: VARIJABILNOST MORFOMETRIJSKIH SVOJSTAVAŽIREVAI ... Šumarski list – Posebni broj (2011), 46-58 Važeća razdjelba šuma hrasta lužnjaka na područja provenijencija učinjena je na temelju pretpostavki i spoznaja o ekološkim razlikama između izdvojenih zona, kao i na temelju administrativnih granica Uprava šuma Podružnica tvrtke Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. Tako je područje rasprostranjenosti razdijeljeno na tri sjemenske zone (1. Zona nizinskih šuma Podravine i Podunavlja, 2. Zona nizinskih šuma Posavine, srednje Hrvatske i Pokuplja i 3. jugozapadna zona submediteranskih šuma – Motovunska šuma), te 6 sjemenskih regija (podzona). Praksa da se sjemenske zone izdvajaju na temelju ekoloških razlika između geografskih područja i na temelju administrativnih granica između šumarskih tvrtki koje gospodare šumama, uobičajena je u gotovo svim zemljama koje su provele sjemensku razdjelbu. Osnova razdjelbe na temelju ekoloških razlika je pretpostavka da razlike u ekološkim uvjetima putem mehanizama prirodne selekcije uzrokuju genetsku diferencijaciju unutar vrste. Prema takvim pretpostavkama, populacije koje se rasprostiru na geografskom području u kojemu vladaju slični ekološki uvjeti prilagođene su upravo na takve uvjete, a ne na uvjete koji vladaju u drugim geografskim područjima. Stoga se preporučuje da se takva geografska područja proglašavaju područjima provenijencija i da se reprodukcijski materijal koristi isključivo unutar istog područja u kojemu mu je i podrijetlo. Međutim, proces prilagođavanja i genetske diferencijacije populacija nije uzrokovan samo mehanizmima selekcije, već ga oblikuju i drugi tzv. evolucijsko-adaptacijski čimbenici, a to su migracije gena, mutacije i genski drift (White et al.2007). Dosadašnje spoznaje ukazuju da s jedne strane selekcijski pritisak mora biti vrlo snažan, a s druge strane čimbenik migracija gena vrlo slab, da bi u konačnici ekološke razlike uzrokovale genetsku diferencijaciju i prilagodbu populacija unutar jedne vrste. Zbog toga se genetska diferencijacija unutar vrsta šumskog drveća javlja najčešće između ekološki (prvenstveno klimatski) vrlo različitih geografskih područja koja su međusobno geografski znatno udaljena. Izuzetak čine vrste koje se rasprostiru na velikom rasponu nadmorske vi- sine, gdje su klimatske razlike puno veće i na manjim udaljenostima. Općenito, kod šumskih vrsta koje se MATERIJALI I METODE – U rujnu i listopadu 2006. godine sakupljen je sjemenski materijal u šesnaesttzv. priznatih sjemenskih sastojina i jednoj gospodarskoj sastojini koje reprezentiraju cjelokupan areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj(tablica 1). U svakoj odabranoj sastojini žirevisusakupljeni ispod krošanja 25 stabala koja su međusobno bila udaljena najmanje 50 me tara, radi izbjegavanja srodstvene povezanosti. Sakupljan je okularno zdrav i neoštećen žir bez obzira na dimenzije. Svaka sjemenska podzona(regija) odlikuju velikim područjem rasprostranjenosti i malim rasponom nadmorske visine (u koje pripada i hrast lužnjak), rijetko su dokazane značajne genetske razlike između populacija na geografski malom području (White et al.2007;Eriksson et al.2006). Zahvaljujući tim spoznajama, u mnogim je zemljama Europe došlo do revizije i liberalizacije sjemenskih zona tj. do smanjivanja njihova broja. Prema dosadašnjim istraživanjima varijabilnosti hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, većina je autora ukazala na postojanje genetske diferencijacijeizmeđu populacija koje potječu sa većeg područja rasprostranjenosti (Krstinić et al.1996,Franjić1996,Perić et al.2000, Roth 2003,Bogdan et al.2009, Kajbaet al.2011). Istraživanja koja su obuhvatila manje geografsko područjenisu potvrdila međupopulacijsku diferencijaciju (Bogdan et al.2004). Međutim, postoje razlike u interpretaciji obrasca utvrđene genetske diferencijacije. DokRoth (2003) izvješćuje o diferencijaciji koja odgovara važećoj sjemenskoj razdjelbi šuma hrasta lužnjaka, većina drugih autora ukazuje na ekotipski obrazac međupopulacijske diferencijacije (neovisan o geografskoj podje li, već o mikroekološkim parametrima koji vladaju u prirodnim sastojinama i koji su kompleksno distribuirani u geografskom prostoru). Zbog toga je pokrenut novi projekt istraživanja genetske varijabilnosti na uzorku od 17 sjemenskih sastojina, koje reprezentiraju cijeli areal ove vrste u Hrvatskoj. Cilj je ovog istraživanja utvrditi količinu i obrazac genetske varijabilnosti hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, putem analize morfometrijskih svojstava žireva, te visina jednogodišnjih sadnica u rasadničkom testu potomstva iz uzorkovanih sjemenskih sastojina. Pretpostavke su da bi rezultati trebali pokazati značajne međuzonske razlike ukoliko su populacije zaista prilagođenena ekološke uvjete unutar zasebnih područja provenijencija (sjemenskih zona).Međutim, treba naglasiti da ovaj rad predstavlja samo početna istraživanja, jer analizirana svojstva ne mogu biti precizni pokazatelj tzv. adaptivne genetske varijabilnosti. Material and Methods zastupljena je najmanje s jednim uzorkom, dok su neke podzone zastupljene i s više uzoraka. Žirevi su zasijani na gredice u rasadnikuHrvatskog šumarskog intituta u Jastrebarskom, odvojeno po majčinskim stablima i sastojinama.Tijekom prvog vegetacijskog razdoblja provedene su uzgojne mjere mehaničkog ukanjanja korova i kemijskog tretiranja fungicidima protiv hrastove pepelnice koju uzrokuje gljivaMicrosphaera alphitoides. |