DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 22 <-- 22 --> PDF |
D. Diminić, N. Potočić, I. Seletković: ULOGA STANIŠTAU PREDISPOZICIJI CRNOGABORA... Šumarski list br. 1–2, CXXXVI (2012), 19-36 je opasna kada šireći se staničjem kore uzrokuje njeno odumiranje (nekrozu). Kao tipični pertofitni organizam svojim toksinima primarno usmrćuje stanice kore, a potom ih naseljava svojim micelijem. Kao posljedica njena širenja u oboljeloj kori, u krošnjama borova uočavaju se tipični simptomi odumiranja grana od njihova vrha od najmlađih izbojaka. Jako zaraženi borovi imaju znatno reduciranu krošnju s izrazito vidljivim odumrlim granama nepravilno raspoređenim u njoj. Nerijetko, jako zaražena stabla odumiru. Više autora utvrdilo je izrazito važnu ulogu predispozicije borova na zarazu gljivom. Kao najčešći uzroci stresa (predisponirajući čimbenici)navode se suša i neodgovarajući stanišni uvjeti, te povišene depozicija dušika, različita oštećenja (rane) od tuče, mraza, snijega, kukaca, orezivanja grana i dr. (Swart i sur. 1987; Chou i MacKenzie 1988; Nicholls i Ostry 1990; Van Dam i sur. 1990; De Kam i sur. 1991; Stanosz 1994; Stiki 1994; Wingfield i Swart 1994; Van Dijk i sur.1992;Cech 1994;Diminić 1994, 1999;Zwolinski i sur.1995;Diminić i sur. 2003). Stanosz i sur. (2001) zabilježili su kako je gljiva S. sapinea bila najprisutnija u biljkama američkog crvenog bora (P. resinosaAit.) koje su pretrpile najveći vodni stres. U Hrvatskoj je do danas gljivaS. sapineazabilježena na crnom boru (Pinus nigra Arnold), dalmatinskom crnom boru (P. nigra ssp.dalmatica/Vis./ Schwz.), boru munjiki (P. leucodermis Antoine), planinskom boru (P. mugo Turra.), alepskom boru (P. halepensis Mill.), brucijskom boru (P. brutiaTen.) i običnom boru (P. sylvestris), te običnoj tuji (Thuja occidentalisL.) i zelenoj duglaziji (Pseudotsuga menziesii /Mirb./ Franco var. menziesii). Najosjetljivije vrste su crni bor u kulturama i urbanim sredinama, te munjika u urbanim sredinama (Diminić 1994, 1999). Istražujući gljivu na crnom boru u Hrvatskoj od 1992. godine, zapaženo je također da se pojedine lokacije značajno razlikuju prema njenom utjecaju na zdrav stveno stanje domaćina. Na nekim lokacijama S. sapineaje nađena samo na češerima, te ponegdje i na otpalim iglicama (otpale grane, stelja), no bez ikakvog štetnog utjecaja na zdravstveno stanje tih borova. S druge strane zabilježeni su lokaliteti gdje je gljiva uzrokovala značajna odumiranjaizbojaka, grana, dijelova krošnji, pa i stabala. Značajan prilog u rasvijetljavanju biologije i uloge gljiveS. sapineasu novije spoznaje nekolicine autora. JurciJurc(1995),Smithi sur.(1996),Stanoszi sur. (1997) i Stanoszi sur.(2001) utvrdili su postojanje endofitske (latentne) faze u razvojnom ciklusu ove gljive. U ulozi (fazi) latentnog patogena gljiva nastanjuje zelene (“zdrave”) stanice organa svojih domaćina, ne uzrokujući simptome bolesti. Dosadašnja istraživanja u nas ukazala su na veliki utjecaj suše, a u pojedinim slučajevima i SO depozicija 2 kao predisponirajućim čimbenicima na nastanak i razvoj bolesti (Diminić 1994, 1999; Diminić i dr. 2003). Prethodnim istraživanjima ove gljive utvrđen je u Hrvatskoj, pa tako i u Istri, jedino agresivan morfotip AgljiveS. sapinea(Diminić i sur.2004). Istraživanja u ovom radu bila su usmjerena na rasvijetljavanje njene patogenosti i posebice uvjeta koji povoljno utječu na razvoj bolesti. U skladu s navedenim, istraživanja su imala za cilj utvrditi sljedeće: A)U kulturama crnog bora: 1. utvrditi pojavu i intenzitet simptoma bolesti; 2. utvrditi ulogu gljiveS. sapineau nastanku simptoma; 3. utvrditi ulogu staništa (matična podloga, tip tla) kroz ishranu borova po pojedinim lokacijama, te ostalih obilježja kao što su dubina tla, stjenovitost, nagib terena i ekspozicija, kao mogućih predisponirajućih čimbenika na pojavu simptoma bolesti, odnosno zarazu gljivomS. sapinea. Parametri koji nisu analizirani tijekom istraživanja su dob borovih kultura (Tablica 1.), s obzirom da u pret hodnim istraživanjima nisu utvrđene razlike u pojavi simptoma (Diminić 1994;Diminići sur.1995; Diminić i sur. 2003), te provenijencija stabala crnoga bora glede nedostatka tih podataka. U skladu s dobi borova odabrane su kulture koje se znakovito ne razlikuju, osim u slučaju kultura Lesišćina iTrošti (Tablica1). B)Kroz pokus inokulacije izolatima gljiveS. sapinea: 1. utvrditi da li i kakva patogena svojstva (sposobnost da uzrokuju nekrozu stanica kore) imaju izolati gljive dobiveni iz zdravih stanica, s obzirom na utvrđenu endofitsku (latentnu) fazu ove gljive, kao i iz oboljelih borova s različitim simptomima odumiranja izbojaka i grana; 2. uz navedeno, cilj ovoga pokusa je ispitati da li različita prihrana utječe na patogenost izolataS. sapinea, s obzirom da su dosadašnja istraživanja nekolicine autora utvrdila da povišene koncentracije dušika utječu na veće štete kod biljaka zaraženih ovom gljivom (De Kam i sur. 1991; Van Dijki sur. 1992; Stanoszi sur. 2004). |