DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 77     <-- 77 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA
CHALLENGES AND DEBATES
ŠUME I POTRAGAZA PROFITOM


U potrazi za što većom dobiti, razmatra se i šumarska
ekonomika, rentabilnost šumarstva i poslovni uspjeh
državnog poduzeća Hrvatske šume d.o.o.. Javljaju
se razni kritičari slabo upućeni u ekonomiju prirodnih
obnovljivih resursa.


Svjedoci smo dosadašnjih pogubnih politika koje su
do vele do alarmantnog, gotovo tragičnog ekonomskog
sta nja u našoj zemlji. Neuspjelom, po nacionalne intere se,
samouništavajućom privatizacijom, banke su ras pro
dane strancima, poljoprivreda i industrija gotovo
sa svim uništene. Najveći broj građana je ekonomski
osiromašen.Neka strateški značajna poduzeća prodana
su strancima, a ostala poklonjena malom broju građa na,
novostvorenim predstavnicima kapitalističke klase.
Među njima je najveći broj onih, koji su dobiveni kapital
samo pretočili u vlastite džepove, a proizvodnju nisu
unaprijedili nego uništili. U sveopćoj trci za profitom
rasla je nezaposlenost. Poduzeća prodana strancima
sada donose neto dobit strancima, a ne hrvatskim državljanima.
Mali je broj poslodavaca koji su sami stvorili
svoj kapital. Uz takvo stanje i veliku zaduženo st, a krediti
su se trošili i opravdano i neopravdano, doma ća privreda
ostala je bez investicijskih sre dstava. Pri znaje se i
stalno naglašava da samo strane investicije mo gu pokrenuti
proizvodnju.


Zbog teškog ekonomskog stanja u državi, još uvijek
serazmišlja o daljnjim prodajama i davanjima u koncesije
prirodnih bogatstava.


Opasnostiod davanja u koncesijeprirodnih bogatstava
uvijek su vezane uz određene ekonomske preduvjete. Najčešći
preduvjetjesiromaštvo naroda koje dajepriliku bogatima
da,koristeći to siromaštvo,postaju još bogatiji.


Poznata je činjenica da pristup koncesionara eks plo a ta
ciji prirodnih resursa,njegov interes i razina eksploatacije,
zavisi od profita koji može ostvariti. U eksploataciji
prirodnih obnovljivih resursa koncesionari se ne javljaju
kao racionalni gospodari.Tu je uvijek prisutna i opasnost
od prevelikog iskorištavanja, de gradiranja i uništavanja
resursa, a za što postoje pozna ti primjeri u svijetu.
Namjera koncesionara je maksimi ziranje profita koji će
im pritjecati, a ne opći interes dru štva. Ukoliko ima profita
i ukoliko su oni zadovolja vajuće visoki, sudionici se
uključuju u eksploataciju, uk oliko profita nema, ili su
veći u drugim djelatnos ti ma, eksploatatori će napuštati
re surs. Koncesijska ustupa nja prirodnih bogatstava da nas
se ne smatraju do brim i dobitnimrješenjima vlada
onih zemalja koje to čine.


Poznato je iz naše, posebiceAustro-ugarske, prošlosti
da je šumski resurs često prekomjerno iskorištavan i
uništavan od strane stranih i domaćih trgovaca drvom
te poduzeća koja su koristila drvo kao sirovinu.Ta su se
poduzeća natjecala u proizvodnji i bogatila na trošak
šumarstva. Njima su vlasti pogodovale kroz ugovore i
zajamčene niske cijene sirovina,osiguravajući im jeftinu
proizvodnju. Mnogobrojne trgovačke tvrtke, uz
blagonaklonost vlasti i povoljne cijene dobivale su u
zakup pojedine dijelove krajiških šuma. Trgovanje
drvom, a drugoga nije bilo za iskoristiti, jedno je vrijeme
toliko uzelo maha, da skoro nije bilo niti jednog
šumskog predjela koji se nije mogao unovčiti. Pojedini
domaći trgovci dogurali su tako daleko da su bili odlikovani
barunstvom. Još danas ima ulica koja nose njihova
imena. Jače devastiranje i uništavanje naših šuma
tada je ograničila samo slaba šumska infrastruktura i
nepostojanje moderne mehanizacije i transporta.


Braneći interese šumarstva, nastojeći odoljeti nasrta
jima i nalozima vlastodržaca, tadašnji šumarski struč nja
ci često su dolazili u sukob s vlastima,zbog čega su i
kažnjavani npr. premiještanjem u druge krajeve. Tako je
Franjo Šporer, jedan od najpoznatijih hrvatskih šuma ra
tog vremena, zbog svojih stavova o šumarstvu i kri tika
vlasti, po kazni premješten iz ovih krajeva u Rumu njsku,
do kuda je sezalaVojna krajina, gdje je i umro.


Pišući o prilikama u šumarstvu i trgovini drvom u Šumarskom
listu 1893. godine, M. Radošević, između ostaloga,
rekao je jednu znakovitu i suvremenu misao “…
narod neće od tud ništa imati, ma sjekle se šume i unovčavale
koliko više i koliko mu drago, pače narod će tim
većma propatiti, ako se ne budu razborita sredstva rabila”.


Da bi spriječile uništavanje svojih resursa, moćni i
odgovorni javni subjekti u svijetu, tj. države, sprovode
niz mjera, pravnog, tehničkog i ekonomskog karaktera.
Spektar tih mjera i instrumenata namijenjenih očuvanju
prirodnih resursa nadilazi mjere i okvire ekonomske politike
u užem smislu i prerasta u domenu ekološke politike.
Kada se radi o zaštiti općeg interesa, očuvanju
obnovljivih resursa i općih koristi koje oni pružaju, najjača
pravna mjera zaštite je uspostava državnog vlasništva
nad dobrom. Motiv maksimiziranja profita u
uvjetima državnog vlasništva i korištenja prirodnog
obnovljivog resursa, za razliku od privatnog koncesionog
korištenja, ne vodi ka uništavanju resursa,jer
odgovorna država ima motiv da osigura trajanje i
obnavljanje prirodnog resursa.


Prema razmatranjima i analizama poznavatelja ekonomije
prirodnih resursa, prilikom koncesioniranja prirodnih
resursa niti sveukupnost mjera, pravnih i
ekonomskih,uključujući i kvantitativna ograničenja,nije
dovoljno učinkovita u zaštiti bilo privatnih bilo jav nih
prava i ne jamči očuvanje bioloških populacija.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Šume i šumska zemljišta specifično su prirodno bo-jemci su prešli na umjetno osnivanje sastojina,pa su


gatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju
poseban način upravljanja i gospodarenja.


Pravilan pristup ekonomskim razmatranjima u šumarstvu
pretpostavlja poznavanje multidisciplinarne
šumarske znanosti primijenjene u gospodarenju složenim
šumskim prirodnim ekosustavom. Poznato je da je
specifičnost šumskog gospodarenja u dugoročnosti ciklusa
proizvodnje biomase, dugom periodu gospodarenja
šumskim sastojinama do momenta kada se mogu
očekivati i značajni ekonomski učinci. Za postizanje
ekonomski značajnih učinaka, koji dolaze tek na kraju
proizvodnog ciklusa, potrebna su dugogodišnja ulaganja
(prag rentabilnosti je tek oko polovice proizvodnog
ciklusa) u uzgojne radove kao neophodne zahvate pri
dobivanju kvalitetnih šumskih sastojina.


Da bi se dobio prihod od šume treba vezati značajna
sredstva tijekom dugog razdoblja. Pri obračunavanju
reprodukcijske vrijednosti šume, budući da se radi o
dugimrazdobljima, valja računati s malim obrtom kapitala
i vrlo niskim stopama povratka, najčešće do 3 %
godišnje ili manje. Kada bismo prihode od šumarstva
mjerili na uobičajeni način, tj. ukamaćivanjem sredstava
na duže vrijeme, vjerojatno bi to bio najmanje
rentabilan pothvat u odnosu na sve druge investicijske


1


alternative (Sabadi, 1992).
Opstanak složenih šumskih ekosustava, kao biološki


o bnovljivog resursa, osiguran je kroz potrajno i održivo
go spodarenje. Samo održivim gospodarenjem osigurana
je bioraznolikost, vitalnost, produktivnost i sposobnost
sa moobnavljanja resursa. Samoobnovljivost podrazumije
va prirodnu obnovu naših prirodnih šuma. Da bi se
one, uz zadiranje u ekosustav u obliku eksploatacije dr va,
mogle prirodno obnavljati, samoobnavljati, potreb no
je gospodarenjem osigurati kvalitetno potomstvo šums kih
sastojina. Zato se njima kroz njihov životni vijek gospodari
na osnovi multidisciplinarne šumarske zna nosti.
Važno je znati da pojmovi obnovljivi i neiscrpljivi ni su
sinonimi, jer se neracionalnim gospodarenjem i up o rabom
obnovljivi resursi mogu sasvim iscrpiti i uništiti.


Donje granice dužina proizvodnih ciklusa (ophodnje),
određene apsolutnom zrelošću, u kojima se uzgajaju
naše najvrjednije vrste drveća traju vrlo dugo,
npr. za hrast lužnjak i do 140 godina, znači 3,5 ljudska
radna vijeka.Tek u toj dobi ostvaruju se najveće proizvodnje
vrednije drvne mase. Najvrednija drvna masa
hrasta lužnjaka postiže se u još kasnijoj dobi zbog čega
je u bogatijoj Francuskoj utvrđena za hrast lužnjak ophodnja
od 200 godina.


Pressler je u Njemačkoj (1815–1886) uveo u šumsko
gospodarstvo princip rentabiliteta. Uvođenjem financijske
i komercijalne zrelosti,došlo je do snižavanja ophodnja,
primjenjivane su relativno niske sječive dobi.
Osim toga da izbjegnu gubitke, uštede na vremenu koje
je potrebno za prirodnu obnovu šumskih sastojina, ni


1


Sabadi, R., 1992: Ekonomika šumarstva


tako nastale jednodobne monokulture smreke i bora,
koje su već u dobi mladih i srednjedobnih šumskih sastojina
počele stradavati od primarnih i sekundarnih
štetnika. Takav model gospodarenja baziran samo na
principima rentabilnosti, zanemarujući biološke momente,
kasnije je doživio slom u svojoj domovini Saskoj,
gdje je i nastao. On je u Njemačkoj bio uzrokom
uništenja i nestanka prirodnih šuma, kao prirodnog samoobnovljivog
resursa.


Danas imamo prilike čuti da pojedinci, neupućeni u
šumarstvo, veći zagovornici sveopćeg privatnog kapitala
nego općeg interesa, propagiraju sličnu novu metodu
u gospodarenju našim šumama, metoduposjeci i
posadi. Oni izjavljuju da koncesionari ne samo da
znaju šumu posjeći,nego je znaju i posaditi i njegovati,
a u proračun bi se slijevalo puno više novca. Poduzeće
Hrvatske šume gospodari s 95% prirodnih šumskih sastojina
(ne posađenih), dok je umjetno podignutih (posađenih)
tek 5%.


Kritike privatnog poduzetništva upućene prema državnim
poduzećima, a među njima i Hrvatskim šu-
mama, su loše gospodarenje i prevelik broj zaposlenih
s prevelikim radničkim pravima.


Šume su najsloženiji ekosustavi na zemlji, a svako
nesavjesno i nestručno zadiranje u ovaj sustav doveo
bih do nesagledivih posljedica. Poznato je da postoje
višestruki interaktivni odnosi između šuma i vode,
šuma i klime, šuma i zemljišta, šuma i faune, itd, itd.
Šuma je nezamjenjiv čimbenik zaštite i unapređenja
čovjekova okoliša.


Šumskim ekosustavom šumarska struka gospodari
tako da se njegovim korištenjem vrijednost resursa ne
umanjuje. Kroz dugorazdoblje,njime se gospodari na
znanstveno utemeljenim načelima održivog gospodarenja,
uvažavajući i gospodarsku i ekološku ulogu naših
šuma. Gospodarenje planirano i provođeno samo na takvim
načelima, stvara i osigurava takvu drvnu zalihu
(složena glavnica) koja može i moći će kontinuirano davati
što povoljnije prihode u drvu (prirast), a da se pritom
resurs ne degradira i sačuva njegova sposobnost
prirodne obnove. Jasno da je veličina prihoda u drvu, uz
osiguranje potrajnosti gospodarenja, ograničena biološkim
svojstvima resursa i drugim na njega djelujućim
vanjskim čimbenicima.Taj prihod u drvu je najznačajniji
prihod poduzeća.


Državno poduzeće Hrvatske šumeredovito podmiruje
sve svoje obveze kako prema državi,tako i prema
svojim zaposlenicima koji nisu na teret proračuna.
Uostalom, nije li što veća zaposlenost koja nije na teret
proračuna i proklamirana državna politika? Uz to poduzeće
osigurava posao i znatnom broju kooperanata.


Hrvatske šume d.o.o. uvijek su maksimalno izlazile
u susret hrvatskim drvoprerađivačima, a u godinama
krize, uz diktirane cijene šumskih drvnih proizvoda
(koje su niže nego u našem okruženju), te uz sve druge
pogodnosti prilikom kupnje istih (višegodišnji ugovori,




ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 79     <-- 79 -->        PDF

odgoda plaćanja 90 dana, reprogramiranje dugovanja i
sl.), omogućile im opstanak i oporavak.


Poslodavci su protiv izdvajanja za općekorisne funkcije
šuma, žele da im se i ta mala naknada ukine, jer nisu
prilike da bi oni minimalno izdvajali za opće dobro. No,
nisu protiv toga da na teret cijeloga društva dobivaju različiteoblike
državne pomoći, kroz bespovratna novčana
sredstva i umanjivanja raznih poreznih i neporeznih naknada,
kako bi što lakše sačuvali svoj kapital,sa željom
da ga što više povećaju. U interesu povećanja svoga kapitala
i profita oni su voljni što brže zapošljavati i otpuštati
učinkovitiju i jeftiniju obespravljenu radnu snagu
od nekvalificirane,do akademski obrazovane.


Tragično je što oni ne shvaćaju da ima općih interesa
koji su i u njihovom interesu i da šume imaju
mnogo šire značenje od gospodarskog, prirodnog kapitala.
Prepoznate kao specifičan, složen ekološki sustav
koji višestruko izravno i neizravno utječe na kvalitetu
života, proglašene su Ustavnim dobrom od općeg interesa.
Samo uz racionalno i održivo gospodarenje šume
mogu ostati samoobnovljiv resurs, a da se uz izvor prihoda
ne umanjuje i njihova funkcija općeg dobra.


Ukoliko bi Vlada, pomažući pravne osobe koje u
RH obavljaju gospodarsku djelatnost, donijela odluku


o ukidanju naknade za općekorisne funkcije šuma
(0,0525 % od prihoda) dovela bi u pitanje kvalitetu i
obim gospodarenja šumama, što se posebice odnosi na
šume uz jadransku obalu,njeno zaleđe i dio šuma kontinentalnog
krša. Ove šume imaju neprocjenjive općekorisne
vrijednosti, njihova uloga je ponajprije
zaštitna, a tek manjim dijelom i gospodarska.


Šume su specifično nacionalno prirodno bogatstvo
od posebnog interesa za državu,tj. njezine građane. S
vjerom u pronalaženje pravih rješenja za izlazak iz
krize i pozitivne zaokrete u politici zaštite nacionalnih
interesa, vjerujmo dašume, uz zemlju i vodu,neće biti
predmet prodaje ili ustupanja tj. eksploatacijske koncesije
kojom bi i najmanji dio profita, koji pripada ovoj
siromašnoj državi, pripao koncesionaru i punio privatne
džepove. Tko, uostalom, još ima pravo provoditi
kratkoročne krive politike s dugoročnim posljedicama?


Mr. sc. Jadranka Šalek Grginčić, dipl. ing. šum.,
e-mail: jadranka.salek-grgincic@hrsume.hr


KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES
(Scientific and professional)


Znanstvena monografija


ŠUME HRVATSKOGASREDOZEMLJA


Krajem prošle godine, točnije 13. prosinca 2011. u
Hrvatskom novinarskom društvu, promovirana je najnovija
znanstvena monografija u izdanju Akademije
šumarskih znanosti, pod naslovom ŠUME HRVATSKOGA
SREDOZEMLJA. Nazočne, koji su dobrano
ispunili veliku dvoranu, pozdravio je i zahvalio im se
na odazivu, predsjednikAkademije šumarskih znanosti
i glavni urednik ove znanstvene monografije akademik
Slavko Matić. Naglasio je, kako je to značajan doprinos
obilježavanju 2011. Međunarodne godine šuma, a
poklapa se s 50. obljetnicom uske suradnjom znanosti i
struke i 150. obljetnicom Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti, pa 2011. možemo označiti obljetničkom
godinom. Šume hrvatskoga Sredozemlja zauzimaju
površinu od 24 % kopnenog dijela Hrvatske, a zbog dugotrajnog
negativnog utjecaja čovjeka oko 60 % tih
šumaje u lošem stanju (pretežito su to degradacijski
stadiji gariga, šibljaka, makije i šikara), no unatoč tomu
što ne pretstavljuju značajniju sirovinsku osnovicu za
drvoprerađivačku proizvodnju, one imaju neprocjenjivu
općekorisnu ulogu. “Zbog toga smo svi obvezni
raditi na promjeni postojećeg stanja i pretvorbi tih stadija
u jedan od viših uzgojnih oblika. Nadamo se da će
ova znanstvena monografija dati svoj prilog uspješnom
ostvarenju postavljenoga cilja”.