DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 87 <-- 87 --> PDF |
identitet šumara, i o tim temama treba biti javnost korektno informirana. Uporaba šuma ne smije biti usmjerena isključivo na tržište, već je potrebna preorijentacija korištenja šuma prema kolektivnim potrebama: sigurnost rada, okoliš, stvaralaštvo, obrazovanje, infrastruktura i sl. To ima realnu mogućnost ostvarenja uz potporu moderne i dosljedne šumarske kulture i na prvom mjestu razumne političke volje. – Uloga mladih u znanstvenom progresu: Autor upozorava na važnost uključivanja mladihu istraživačke radove, čime će doprinijeti znanstvenom napretku u šumarstvu. Potreban je kontinuiran rad i upornost te saznanje o važnosti posla koji obavljaju. Stariji (koji također mogu puno naučiti od mladih), trebaju pomoći mladima da postanu svjesni važnosti znanstvenog istraživanja i uključe svoju kreativnost koju posjeduju. LorenzoCiccarese,CarmelaCascone,SalvatoreCipollaro: Šume i klimatske promjene Koncentracijaugljičnog dioksida u atmosferi je u stalnom porastu. Po uzorcima izvađenog leda starog 650000 godina,ustanovljen jeporast učešća CO od tadašnjih 180 2 dijelova na 300 dijelova od 1 milijuna. Po podacima National Oceanica od 1958. g. do danas,prosječna godišnja koncentracija CO u atmosferipovećana je za 23 %. 2 Znanstvenici predviđaju povećanje globalne temperature u idućim desetljećima (poplave, toplinski valovi i dr.). Zemljina biosfera ima važnu ulogu uglobalnoj razmjeni ugljika i klimatskim promjenama. Šume u tom procesu glavni su rezervoar ugljika, jer po 1 ha površine mogu uskladištiti do 250 tona ugljika, a prostiru se na oko. 3,9 milijardi ha ili 30% zemljine površine. Nestanak šuma u tropskim predjelima i nekim drugim područjima (Australija) te djelomično povećanje površina šuma u Europi i Aziji čine koncentraciju ugljičnog dioksida promjenjivom.Važnost emisije i apsorpcije stakleničkih plinova ustanovljena je Konvencijom UN-a o klimatskim promjenama (1992. g.) i Protokolom iz Kyota (1997.g.). Zemljani ekosustavi utječu na smanjenje emisije stakleničkih plinova i uskladištenje ugljikau 5 osnovnih opcija: – osiguranje obnovljive energije, – zamjena goriva visoke koncentracije ugljika, – smanjenje emisije stakleničkih plinova (metan i dr.), poljoprivrednog i stočnog podrijetla, – čuvanje i povećanje uskladištenja ugljika i povećanje šumskih površina. Protokol iz Kyota predviđa niz aktivnosti koje se mogu primijeniti za postizanje smanjenja ili ograničenje emisije stakleničkih plinova. Klimatske promjene i povećanje prosječne globalne temperature imaju izravan utjecaj na šume. Najočitije promjene vidljivesu uširenju pojedinih biljnih (i životinjskih) vrsta prema polovima i većim nadmorskim visinama. Povećanje prosječne temperature za jedan stupanj oC uzrokuje pomicanje ekološke zone za 125 km na sjever i 125 m na više položaje. Posebno su osjetljivi mediteranski ekosustavi (makije i garizi). Promjene povećanja učešća pojedinih vrsta uključuje nestanak drugih. Produžetak toplog razdoblja utječe na povećanje produktivnosti u umjerenoj i hladnoj zoni. Po predviđanjima znanstvenika,klima će se u 21.stoljeću promijeniti puno brže nego u bilo kojem razdoblju u posljednjih 10 000 godina. Vjerojatno će najveće zatopljenje nastupiti zimi na sjeveru Europe i ljeti na Mediteranu. Tundra i tajga će se širiti prema sjeveru. Zemljina biosfera je ključni čimbenik atmosferske kemije i klime. Posebno šume, u odnosu na svoju rasprostranjenost, utječu na klimu pojedine regije. Između klime, šuma i klimatskih promjena djeluju kompleksni biokemijski mehanizmi, koji se autonomno jačaju i uzrokuju povratni učinak. Povećanje temperature i smanjenje oborina, kombinirane s napuštanjem ruralnih područja i smanjenjem šumskih zahvata, povećavaju opasnost od šumskih požara, osobito u mediteranskom okružju. Europska politička opredjeljenjanisu do sada učinkovito poticala šumski sektor da poduzme ključnu ulogu u borbi protiv stakleničkih plinova, a isto tako i nisu valorizirali potencijale šuma u kompenzaciji ugljičnog dioksida. ErvedoGiordano:Svjetlo i tama šuma na počet ku trećeg tisućljeća Autor upozorava na velik godišnji gubitak šuma na glo balnoj razini, koji iznosi između 13 i 16 milijuna ha, s og romnim gubitkomdrvne mase tj. uskladištenog ugljika. Razlozi nisu nepoznati, odnose se na pritisak prenamjene šumskih površina za poljoprivrednu uporabu, učestale katastrofične požare, ilegalnu uporabu, prirodne nepogode i ratne akcije. Ovim problemima najviše je pogođena JužnaAmerika sa gubitkom od 4 milijuna ha godišnje, slijedi Afrika sa 3–4 milijuna ha i Oceanija sa 700 000 ha. Europa nastavlja povećavati šumske površine, ali s manjim intenzitetom nego u prethodnom desetljeću, s ritmom od 700 000 ha godišnje. Pozitivna su događanja na azijskom kontinentu, gdje je u razdoblju od 2000 do 2010.g., godišnje povećanje šumskih površina iznosilo prosječno 2,2 milijuna ha, zahvaljujući velikim programima pošumljavanja i plantažiranja, realiziranima u Kini. |