DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2012 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Poslijediplomski studij iz Znan analiza površinskoga sloja tla umje stvene organizacije i ekonomike u tno podignutih i prirodno obnovlje šumarstvu upisao je akademske go nih mladih sastojina. dine 1986/87., a magistrirao je 2007. U okviru rezultata istraživanja godine s temom “Unapređenje po utvrđena su dva tipa staništa za povr slovanja šumarije razvojem osno šine obnovljene nakon sječe kultura, vnih funkcija upravljanja”. odnosno prirodno pomlađene mlade Radeći cijeli radni vijek u praksi, sastojine i to vlažniji i suši tip stani na Kalniku, susreće se s brojnim pro šta.Analizom flornoga sastava utvr blemima uzgoja i zaštite šuma te sa đena je prisutnost većega broja vrsta, željom da neke saznanja podijeli sa od kojih su mnoge nešumske na stručnom javnosti, podnosi zamolbu umjetno obnovljenim površinama u za stjecanje zvanja doktora znanosti, odnosu na prirodno pomlađene. izvandoktorskoga studija, te pred Utvrđena je značajna sličnost u flor laže temu pod naslovom “Sukcesija nom sastavu između vlažnijih tipova vegetacije nakon sječe kultura četinjača na Kalniku”. Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrava temu 15. lipnja2010. godine. Znanstvena istraživanja obavljena su u glavnini tijekom 2009. i 2010. godine, a manji dio podataka datira iz 2003. godine.Disertacija se sastoji iz sedam poglavlja, sadrži ukupno 156 stranica,33 tablice, 58 slika,te 111literaturnih navoda. U uvodnom dijelu prikazani su prirodni uvjeti Kalničkoga gorja i to geografski, edafski,i klimatski stanišni uvjeti, kao i socioekonomski, i to povijest šumarstva na Kalniku, dosadašnja istraživanja Kalnika te njegova današnja organiziranost. U daljnjim se poglavljima govori o problematici gospodarenja šumama.Tako autor navodi da se šumskim kulturama u Hrvatskoj, a i na Kalniku,gospodari oko dva stoljeća. Obnova i supstitucija takvih staništa nakon propadanja ili čistih sječa odvijala se dosada gotovo stihijski, a načini obnove nisu dovoljno znanstveno istraživani ni valorizirani. Obnavljalo se ovisno o stanišnim uvjetima hrastovima (kitnjak i lužnjak), bukvom i crnom johom, a pojedinačno su unašane voćkarice, javori (gorski i mlječ) i europski ariš. Cilj ovoga rada bio je istražiti sukcesiju vegetacije nakon sječe kultura četinjača i njihove obnove autohtonim listačama. U tom smislu istraživana je vegetacija takvih obnovljenih staništa i uspoređivana sa stanjem vegetacije prirodno podignutih mladih sastojina sličnih ekoloških uvjeta i dobi. Osim toga istraživan je i florni sastav srednjedobnih i starijih sastojina na okolnom području i na staništima na kojima su podizane kulture četinjača radi usporedbe s flornim sastavom obnovljenih površina nakon sječe kultura četinjača. Pri istraživanjima je korištena standardna srednje europska fitocenološka metoda, a sukcesija je istraživa na metodom usporedbe susjednih površina. Ekološke značajke staništa istraživane su pomoću Ellenbergovih indikatorskih vrijednosti, a napravljena je i kemijska oba načina podizanja sastojina,kao i njihova sličnost s vlažnim tipovima starih sastojina. Isto takva sličnost utvrđena je i za suše tipove staništa, dakle između umjetno obnovljenih suših staništa i prirodno pomlađenih s vegetacijskim sastavom srednjedobnih i starih sastojina.Analiza tla uzoraka uzetih u mladim sastojina oba načina podizanja pokazala je veću stabilnost i otpornost na procese de gradacije vlažnijih tipova staništa, jer je vlaga dobar konzer vator staništa, a takva staništa nastaju na nepropusnijim tlima koja su manje sklona ispiranju te time gubljenju hranjiva, ali i zakiseljavanju. Konačno je potvrđena teza da će se kroz određenorazdoblje vegetacije umjetno obnovljenih staništa nakon sječa kultura s onom iz prirodnogapomlađenja, dakako ovisno o stanišnim značajkama,razvijati u smjeru prirodnih sastojina i to na vlažnijim staništima znatno brže nego na suhim(tako vlažniji tip k zajednicama Lamio orvalae-Fagetum, odnosnoAsperulo odoratae-Carpinetum, a suši tip k zajednicama Caricipilosae-Fagetum, odnosno Festuco drymeiae-Carpinetum). Problem ostaju mlade umjetno podignute sastojine u kojima nije dobro pogođena vrsta. Rezultati istraživanja osim prirodoznanstvenoga značenja predstavljaju osnovu za daljnje uzgojne zahvate pri obnovi šuma,gdje bi trebala biti puno veća fleksibilnost pri odabiru vrsta, više poštujući osobine staništa,na što ukazuje i florni sastav i kemijski sastav tla. Budući da su staništa nakon sječe kultura četinjača znatno promijenjena,nužna su daljnja istraživanja na metodama i vrstama za obnovu takvih staništa. Prof. dr. sc. Jozo Franjić |