DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 76 <-- 76 --> PDF |
186 186 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Slika 28. Primula vulgaris Huds. – rani jaglac. Slika 30. Scila bifolia L. – dvolisni procjepak. razmnožavanja, preživljavanje nepovoljnoga razdoblja godine pod zemljom (u obliku odebljalih podzemnih stabljika – podanak, gomolj, lukovica) i niz drugih. Ove vrste zovemo proljetnice jer su zadržale vrijeme cvjetanja kakvo su imale prije ledenoga doba, što se danas poklapa s prvim danima proljeća, pa i znatno ranije. To im je omogućilo nesmetan razvoj, ponajprije u šumama jer završavaju svoj životni ciklus prije nego što šuma prolista, kada nemaju konkurencije drugih biljaka. To su biljke lijepih cvjetova, pa su često ugrožene prekomjernim branjem. Većina ih je zakonom zaštićena. CVATUĆE PROLJETNICE U NAŠIM ŠUMAMA Alojzije Frković, dipl. ing. šum. Slika 29. Ranunculus ficaria L. – zlatica. U rano proljeće prije nego, rekli bi lovci na tetrijeba, "pup pukne", prije nego bezbroj svijetlozelenih listova oblikuje blistavi svod, naše gorske bukove šume vrlo su svijetle i prozračne. Lisnati pokrov, negdje deblji, negdje tanji, ispod dominirajućih nadstojnih stabala utočište je brojnih živih bića. Djelovanjem atmosferilija, poglavito kiše i snijega, ali i gusjenica, puževa, a nadasve gljiva i bakterija, ta će se lisnata prostirka, koja je zaštićivala tlo i njene prikrivene stanovnike od velikih tem peraturnih razlika, postupno razgrađivati stvarajući tamni humus bogat hranjivima na kojima će nesmetano proklijati i rasti bilje. Tri trajnice, tri šumska cvijeta, cvatu rano, prije nego im gusti lisnati svod sakrije sunce. Možda se ne bi ni sjetili da nam nisu "Hrvatske pošte" podarile tri prekrasne marke u okviru svoje stalne teme Hrvatske flore. Ovoga puta izbor je pao na tri proljetnice – visibabu (Galanthus nivalis L.) iz porodice sunovrata |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 77 <-- 77 --> PDF |
187 187 (Amaryllidaceae), obični jaglac (Primula vukgaris Huds.) iz porodice jaglaca (Primulaceae) i proljetni šafran (Crocus vernus L.) iz porodice perunika (Iridaceae). Marke, čije autorstvo potpisuje Sabina Režić, dizajnerica iz Zagreba, izdane su u arcima od 20 maraka, a Hrvatske pošte izdale su i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC) te tri maksimum-karte. Višebojni ofsetni tisak uz dodatak sjajnog laka djelo je Tiskare Zrinski d.d. Čakovec. Uz nakladu od 180.000 primjeraka, nominalna vrijednost maraka je s motivom visibabe 1,60 kn, jaglaca 3,10 kn i proljetnog šafrana 4,60 kn. Slika 1: Naslovnica informativnog listića prigodnih poštanskih maraka Hrvatskih pošta na temu Hrvatska flora – proljetnice ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) Visibaba – najranija cvatuća proljetnica Kao trajnica visine kojih desetak centimetara od jajaste lukovice, visibaba je najranija cvatuća proljetnica koja cvjeta još pod snijegom (ipak malo kasnije nego kukurijek sa svojim bijelim, crvenkasto nahukanim cvjetovima koji se javljaju među prvim cvijećem još u zimsko doba). U visibabe linealni listovi su još u doba cvjetanja dugi do 10 cm, a gotovo bezmirisni ovješeni cvjetovi sjajne su bijele boje. Prema biologinji Sanji Kovačić, autorici prigodnog informativnog listića koji prati marke, smatra se da je čudesna biljka iz Homerove Odiseje upravo bila visibaba. Uostalom i znanstvenim imenom roda (grč. gala, mlijeko i anthos, cvijet) i vrste (lat.nivalis, snježnobijel) u znaku je bijele boje. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko svijetlih sjemenki. Visibaba je pravi simbol proljeća i buđenja novoga života, pa je otud često nalazimo u vrtovima. Nemavažnosti za medicinu. Štoviše, lukovica visibabe je otrovna, a čitava biljka djeluje emetično, navodi na povraćanje. Ljekovitost "jaglačevog vina" Obični jaglac vrlo je rasprostranjena trajnica. Mladi listovi mrežasto su mu naborani i savinuti prema natrag. Između listova u sredini biljke razvijaju se pojedinačni prizemni cvjetovi sa žutim vjenčićima. Ti vjenčići s tamnim pjegama na bazi građeni su od pet latica, koje su donjim dijelovima srasle u cijev, dok su im slobodni rubovi urezani na dva dijela. Jaglac cvate među prvim biljkama u rano proljeće, obično od kraja veljače do travnja. Nalazimo ga na travnatim površinama uz rubove šuma, među grmovima i u kamenjaru. Listovi, cvijet i korijen još se i danas koriste u narodnoj medicini. Listovi pripremljeni u obliku "jaglačevog vina" koriste se u liječenju bubrega, mjehura, reume, glavobolje. Ljekovit je i korijen koji ima jak miris po anišu (korisna i ljekovita bilina koju su koristili još i stari Grci). Čaj od korijena običnog jaglaca blag je sedativ, uspješan u liječenju glavobolje, a uljem jaglaca liječe se kožne ozljede i opekline, piše u informatičnom listiću. Šafran – jedan od najstarijih začina i bojila Iako je najveći broj predstavnika porodice Iridaceae (perunika) rasprostranjen u tropskim i suptropskim krajevima, u umjerenom pojasu raste i naš proljetni šafran. Riječ je o zeljastoj trajnici s podzemnim gomoljem, prizemnim usko linealnim i svjetlom prugom po sredini ukrašenim listovima. Mahom ljubičasti, rjeđe bijeli cvjetovi, pojavljuju se pojedinačno ili po dva zajedno. Znanstveni naziv roda, pripominje biologinja Kovačić, dolazi od grčke riječi krokos, konac, što se odnosi na končasti tučak. Proljetni šafran jedan je od prvih vjesnika proljeća koji se ponekad probija i kroz snježni pokrov. Šafran je |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 78 <-- 78 --> PDF |
188 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) jedan od najstarijih začina i bojila. Prema F. Kušanu (1956) tragove šafrana nalazimo na papirusima starih Egipćana, a zapise o njemu u Bibliji, kod Homera i Hipokrata. Zbog osebujnog mirisa i aromatskog okusa šafran je kao začin bio poznat u starih civilizacija kada je korišten i kao sredstvo za bojenje. Primjena u medicini mu je neznatna. Najviše se još upotrebljava u obliku tinkture kao lijek za smirenje. Uz proljetni šafran poznat je i onaj jesenski (jer cvate u jesen!) latinskog imena Crocus sativus, posve nepoznat u prirodi. "Čisti šafran" nekad se plaćao zlatom, a i danas je najskuplji začin u svijetu; njegova se cijena kreće do 15 eura (S. Kovačić, 2012). Za sve tri nabrojene i opisane proljetnice valja općenito pripomenuti da su to biljke koje rastu u listopadnim i mješovitim šumama diljem starog kontinenta, počevši od vlažnih nizina do gorskog i pretplaninskog područja. Preferiraju sunčane livade i proplanke, rubove šuma, svježa i hranjiva tla. Poglavito zbog njihova atraktivnog izgle da, a dijelom i ljekovitih svojstava, i visibaba i obični jaglac i proljetni šafran su zbog prečestog branja i sakupljanja postale vrlo prorijeđene biljke i ugrožene, pa su zakonom zaštićene. Posebno se to odnosi na visibabu kojom je prema CITES konvenciji svako trgovanje zabranjeno. Skupljanje za osobne potrebe nije ograničeno, dok se skupljanje u komercijalne svrhe nadzire sustavom izdavanja posebnih dopuštenja od strane nadležne Državne uprave za zaštitu prirode. ZEMLJA RISOVA Tijana Grgurić, dipl. ing. šum. U Karlovcu je u ponedjeljak, 20. veljače 2012. godine u 19 i 30, u prepunoj dvorani Gradskog kazališta "Zorin dom", održan multimedijalni dobrotvorni koncert za osnivanje Zaklade Martine Filjak: ZEMLJA RISOVA. Martina Filjak kao ambasadorica risa svoju misiju ispunjava i prikupljanjem sredstava za njegovo istraživanje i očuvanje. U tijeku su i pripremne radnje za osnivanje njezine Zaklade "Zemlja risova", koja će u najskorije vrijeme kao pravna osoba preuzeti provođenje svih inicijativa, te usmjeriti prva prikupljena sredstva prema ocjeni stručnjaka Državnog zavoda za zaštitu prirode i Ministarstva okoliša i zaštite prirode. Pijanistica Martina Filjak ubraja se među najdarovitije hrvatske glazbenike mlađe generacije. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji. Tijekom svog bogatog umjetničkog rada dobila je niz nagrada i priznanja, te održala koncerte gotovo po cijelome svijetu. Martinini interesi izvan područja glazbe uključuju ljubav prema prirodi. Sporazumom s Ministarstvom kulture republike Hrvatske krajem 2010. go- dine imenovana je ambasadoricom risa, s ciljem senzibilizacije javnosti za očuvanje te rijetke, strogo zaštićene i gotovo izumrle velike zvijeri. U programu koncerta sudjelovali su : Pijanistica Martina Filjak koja je izvela dvije kompozicije za klavir: Robert Schumann: Bečki karneval op.26 (1839.) i Sergej Prokofjev: Sonata Br. 2 u d-molu op.14 (1912.); glumac Vilim Matula koji je inetrpretirao odabrane dijelove bloga Vedrana Slijepčevića, dr.vet.med. iz "hrvatsko-slovenskog projekta" prekogranična suradnja u upravljanju, zaštiti i istraživanju dinarske populacije risa u Hrvatskoj ("Dina- Ris") 2007–2008. |