DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 95 <-- 95 --> PDF |
triju država s triju kontinenata? Sjeća li se još netko iz Prezida kako su neki njihovi mještani uhićeni tridesetih godina prošloga stoljeća u Americi, jer su u šumskim bespućima, za tada vrlo poznatog mafijaša Al Caponea, izrađivali bačve za držanje i transport zabranjenog viskija? Na ta i druga pitanja autor u svojim pričama i anegdotama daje iscrpne odgovore, jer su u većini njih glavni akteri vrsni goranski šumski radnici, koji su znali i umjeli i u bijelom svijetu zarađivati kruh svoj svagdašnji. Evo odgovora na prvi upit u priči naslovljenoj Francuske registracije. Budući da su se topnički dvoboji vodili u nizinskim predjelima Francuske u slivu rijeke Marne i Oise, gdje se nalaze vrlo kvalitetne hrastove šume, mnoga su stabla bila iščupana, izvaljena, polomljena, ili oštećena gelerima raspucanih granata. Stabla iz kojih su se nekada dobivali kvalitetni furnirski i pilanski trupci nakon rata, prodavala su se u bescjenje. Na scenu stupaju znani gerovski drvosječe-dugari (i njima je Štanfelj posvetio posebnu priču!) za koje je sticajem okolnosti saznao jedan francuski poduzetnik, ponudivši im "dugoročni posao i dobru zaradu na izradi hrastove bačvarske duge". U onim teškim poratnim vremenima takva se ponuda nije mogla odbiti, pa su put Francuske krenule brojne "kumpanije" iz Gerova i drugih mjesta čabarskog kraja. Neki od drvosječa poveli su sa sobom i svoje obitelji, drugi pak oženili Francuskinje, ostavši tako trajno u tuđini. Ne čudi, stoga, da su kasnije pri posjetu rodnom kraju ne samo dolazili redovito vozeći Renaulte, Peugeote, Citroene francuskih registarskih oznaka, nego su i njihovi potomci, sinovi i kćeri, dobili francuska imena poput Jean (Žan) ili Anette (Anet) umjesto Ivana ili Anice. Poduže vrijeme službujući na čelnoj poziciji u Nacionalnomparku Risnjak, Štanfelj ne zaboravlja da se u pričama prisjeti dogodovština vezanih uz uspješno položeni lugarski ispit i dodijeljene mu na čuvanje svoje prve lugarije – Guslice, lova na medvjeda, raubšicerice Luce, debelih jela – kraljica šume i drugih. Tako je za obaranje gorostasne jele iz Bukovog vrha, koja je "došla na svijet" negdje u prvoj polovici 16.st "kad su Turci u dva navrata (1528. i 1531.) do temelja spalili Gerovo", trebao naručiti posebnu ručnu pilu od 3,5 m duljine. Jela prs- Slika 1: S predstavljanja knjige Priče i anegdote iz čabarskog kraja u Hrvatskoj čitaonici Trsat u Rijeci 23. ožujka 2012.; slijeva: Ivan Janeš, Cvetko Štanfelj, Zrinka Frković i Ivan Zbašnik ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) 205 Slika 2: Naslovnica knji ge s motivom izvorišnog dijela Kupe, ulje na plat nu C. Štanfelja nog promjera 202 cm i visine od oko 55 m sadržavajući drvnu masu (da trulež nije učinila svoje) od blizu 88 kubičnih metara s pravom je nosila laskavi naslov – kraljica šume. Knjiga je polagani dar koji traje Prvi literarni uradak šumarnika Cvetka Štanfelja Priče i anegdote iz čabarskog kraja predstavljena je u petak 23. ožujka 2012. u Hrvatskoj čitaonici Trsat (osnovanoj 1877.!) u Rijeci u organizaciji Društva Gorana Rijeka. Knjigu je objavila Matica Hrvatska – Ogranak Čabar, čiji je predsjednik Ivan Janeš, prof., likovno-grafički urednik i urednik izdanja. Uz više sponzora knjigu je tiskala Tiskara "Grafika" Gerovo. O vrijednosti i značenju knjige koja sadrži 13 priča i 41 anegdotu ukoričenih u 116 stranica na predstavljanju je govorila Zrinka Frković, prof., naglasivši da ono što će svaki čitatelj u knjizi prepoznati je duboka iskrenost kojom autor iznosi zgode i nezgode svojih protagonista. Većina njegovih likova, bilo da se radi o šumskim radnicima, pečalbarima, lugarima, gostioničarima, koscima, lovcima, skupljačima guba, žandarima, Romima, sirotim djevojkama kojima je "siromaštvo vrlina" i drugima, nose u sebi urođene moralne vrijednosti, poštivanje roditelja i odraslih, skrb za bližnjega, osjećaj pripadnosti selu, zavičaju, domovini. Začudno je pak kako bez obzira na nedaće i oskudicu ne dopuštaju da ih preplavi pesimizam, beznađe. Oni uvijek vide vedriju stranu života, uvijek vjeruju u budućnost, uvijek se nadaju. Tim običnim, jednostavnim i dragim ljudima ne treba Proust reći kako je život dar koji "nam Gospodin Bog daje samo jedanput". Obraćajući se prisutnima, mahom Goranima i ljubiteljima Gorskog kotara, koji su u velikom broju ispunili trsatsku čitaonicu, Frković je na kraju izrazila nadu da će ova |