DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2012 str. 98 <-- 98 --> PDF |
208 ŠUMARSKI LIST, 3–4, CXXXVI (2012) U mnogim južnoameričkim, azijskim i afričkim državama načela okoliša su uvrštena u Ustave, sa čvrstom idejom o "održivom razvoju", a te su se postavke proširile na gotovo sve zemlje "Trećega svijeta" s razlikama vezanim za povijesnokulturalno i religiozno nasljeđe. Ustavni zakon Francuske od 1. ožujka 2005. g., kojega je inicirao predsjednik Chirac, dao je poseban naglasak na "održivi razvoj". Posebno je istaknuto da su "budućnost i postojanje čovječanstva nerazdvojivi od prirodnog okruženja. Svatko ima pravo živjeti u zdravom okolišu, a sve osobe moraju sudjelovati u zaštiti i poboljšanju okoliša". U belgijskom Ustavu revidiranom 1994. g., uz ekonomska, socijalna i kulturalna prava građana, navodi se i "pravo na život koji odgovara ljudskom dostojanstvu". Finski Ustav, koji je na snazi od 2000. g. (revidirani Ustav iz 1919. g.) posebno naglašava "odgovornost za prirodu, okoliš, biološku raznolikost kulturno nasljeđe". Ustavi Nizozemske, Portugala i Švicarske također imaju visoke standarde u odnosu na zaštitu prirode, okoliša te biljnog i životinjskog svijeta. Federalni Ustav Njemačke, unatoč protivljenju predstavnika pravne doktrine o uvođenju posebnog članka o okolišu, sadrži odrednice o zaštiti "prirodnih životnih uvjeta", s posebnim osvrtom na buduće generacije. Pojam "održivi razvoj" dobio je posebno značenje nakon povijesnog sastanka u Rio de Janeiru 1992. godine, poznatom kao "konferencija o okolišu i razvoju". Bio je to impuls za razvoj međunarodnog prava u području održivog razvoja. Razlika u shvaćanju i važnosti gospodarenja okolišem i "ekološki standard" između industrijskih zemalja i zemalja u razvoju došli su do izražaja na "Svjetskoj konferenciji o održivom razvoju" u Johanesburgu 2002.godine. Zemlje trećega svijeta, vođene načelom da "kompatibilnost okoliša" za razvoj treba definirati u skladu s uvjetima svakog pojedinog područja. Nakon ovog okupljanja, ubrzani su procesi revizija ustavnih tekstova u mnogim zemljama u razvoju. U prvom Ustavu Republike Italije koji je stupio na snagu 1948. g., teme o okolišu nisu našle mjesto u ustavnim tekstovima. U civilnom društvu nije bila raširena svijest o opasnostima za teritorij i prirodne resurse. To je potrajalo nekoliko prvih desetljeća nove Republike. Prve naznake o zaštiti tla proizlaze iz agrikulturnih propisa, a Zakon o šumama posvetio je znakovitu pozornost zaštiti šumskog zemljišta, predviđajući nadoknadu štete zbog "pretjeranog korištenja" resursa. Naknadne ustavne reforme doprinijele su usklađenju ustavnih tekstova s ostalim razvijenim zemljama. Sve veći globalni interesi za zaštitu okoliša, održivi razvoj i potreba za stvaranje povoljnih životnih uvjeta "po mjeri čovjeka", potiču na trajnu aktivnost, koja se očituje u konstantnom ažuriranju ustavnih tekstova. Iz toga je proizlazila žustra polemika u javnosti, te prijedlozi o izmjeni i dopuni ustavnih tekstova, zbog kojih je i održan kongres o zaštiti okoliša. Sve je to dobrim dijelom zasluga zaključaka vezanih za "Međunarodnu godinu šuma", koja je inaugurirana 24.siječnja 2011.g. na prijedlog RH i šumarske struke, koji je upućen Forumu za šume UN 2005. g., a usvojen Rezolucijom opće skupštine UN-a 20.prosinca 2006. g. Vincenzo Pepe: Promjene članaka Ustava U svom obraćanju kongresu autor upozorava na nedostatk aktualnog Ustava u usporedbi s tekstovima ostalih zemalja EU. To se odnosi uglavnom na članke 9 i 41 Ustava. Član 9 Ustava ograničava se na zakonskoj odredbi: "zaštita okoliša i kulturnih dobara", dok je u ustavima ostalih članica EU jasno naglašeno "pravo na okoliš", koje osigurava individualna i kolektivna korisnost od dobara okoliša. U članu 41 Ustava nije jasno definirano načelo "održivog razvoja", kako je to učinjeno u ustavima Francuske, Španjolske, Njemačke, Portugala, Poljske i drugim članicama EU. Autor u ime asocijacije Fare Ambiente predlaže prijedlog revizije članaka 9 i 41: Članak 9: 1. Republika štiti okoliš kao osnovno pravo čovjeka i u interesu zajednice 2. Republika potiče razvoj kulture, te znanstvena i tehnička istraživanja 3. Štiti okoliš i nacionalnu povijesnu i umjetničku baštinu. Članak 41: 1. Privatna ekonomska inicijativa je slobodna 2. Ona se ne smije odvijati u suprotnosti sa zajedničkim dobrom ili na način da šteti okolišu, sigurnosti, slobodi i ljudskom dostojanstvu 3. Republika jamči poštivanje načela održivog razvoja 4. Zakonom se određuju programi i potrebne kontrole u provođenju ekonomskih aktivnosti 5. Republika promovira osobnu odgovornost u ekonomskoj djelatnosti, uz redovite intervencije države, regije i lokalne uprave, definirane zakonskim odredbama. Održivi razvoj treba biti ključni element ustavnog sadržaja sa gospodarskom gledišta. To je etičko-kulturalna vrijednost koja treba biti informator i orijentir ekonomskog i socijalnog razvoja, naglasio je autor u završnom dijelu svog izlaganja. – Završni dokument kongresa o zaštiti baštine okoliša Talijanska Akademija šumarskih znanosti i Zaklada Studi Tonioliani na kraju Međunarodne godine šuma 2011. i na spo |