DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Uvod
Introduction
Osnovu parkova i drvoreda u većini europskih radova čine divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.), platana (Platanus × acerifolia Willd.), javor (Acer spp. L.), breza (Betula pendula Roth), bagrem (Robina pseudoacacia L.), lipa (Tilia spp.L.) i dr., pri čemu je divlji kesten jedna od najzastupljenijih vrsta (Chiesura 2004; Konijnendijk i sur., 2005; Chaudhry, 2008, James i sur., 2009). Na zdravstveno stanje i vrijedost gradskog zelenila utječu različiti štetni biotički i abiotički čimbenici (Hrašovec i sur., 2003; Daws i sur., 2004; Matošević i sur., 2006).
Kako je divlji kesten značajan dio parkova i drvoreda, njegov najznačajniji štetnik kestenov moljac miner (Cameraria ohridella Deschka et Dimić) veliki je problem u urbanoj hortikulturi. Populacije kestenovog moljca minera redovito su vrlo visoke, tako da mogu uzrokovati prijevremenu defolijaciju divljeg kestena već u kolovozu. Takvo drveće ima smanjenu fotosintezu i tvorbu plodova, te često ponovo cvate i stvara nove listove u listopadu i ulazi nespremno u zimu (Tomiczek i Krehan, 1998; Harapin, 1999; Freise i sur., 2001; Guichard i Augustin, 2002; Thalmann i sur., 2003; Matošević, 2004; Matošević, 2004a; Diminić i Hrašovec, 2005, Tomiczek i sur., 2008, Matošević i sur., 2009; Mešić i sur., 2010).
Kestenov moljac miner u središnjoj Hrvatskoj razvija četiri, rjeđe tri generacije godišnje (Mešić i sur., 2010).
Zaštita divljeg kestena od gusjenica kestenovog moljca minera provodi se aplikacijom insekticida na dva različita načina – ubrizgavanjem izravno u deblo (endoterapeutska metoda) ili aplikacijom izravno na listove divljeg kestena (folijarna metoda). Endoterapeutska metoda temelji se na izravnom ubrizgavanju sistemičnih insekticida u deblo, uslijed čega je izbjegnut rizik kontaminacije ljudi i okoliša insekticidima, ali postoji rizik oštećenja tretirane biljke (Mešić i sur. 2008). Folijarnom metodom listovi se izravno tretiraju pomoću u orošivača, kapljicama škropiva promjera obimno manjeg od 150 µm. Dva glavna nedostatka folijarne metode zaštite divljeg kestena u urbanom prostoru su ograničeni maksimalni vertikalni doseg opreme za aplikaciju pesticida i rizik kontaminacije ljudi i okoliša uslijed zanošenja pesticida pri aplikaciji (Nejmanova i sur., 2006; Ferracini i Alma, 2008; Mešić i sur., 2008; Mešić i sur., 2010). Ženke prve generacije kestenovog moljca minera odlažu jaja pretežito na listove donje trećine krošnje, koja je u dosegu većine leđnih motornih orošivača. Na toj činjenici temelji se mogućnost suzbijanja gusjenica kestenovog moljca minera folijarnom metodom. Rizik kontaminacije ljudi i okoliša moguće je smanjiti izborom manje opasnih insekticida (Mešić i sur., 2010).
Optimalan rok za suzbijanje gusjenica kestenovog moljca minera je vrijeme izlaska gusjenica prve generacije iz jaja (Šefrová, 2001; Brendler i Bechmann, 2005; Mešić i sur., 2010), odnosno vrijeme cvatnje divljeg kestena (Johne i sur., 2003).
U našem radu predstavljeni su rezultati petogodišnjeg istraživanja mogućnosti suzbijanja gusjenica kestenovog moljca minera tretiranjem listova divljeg kestena različitim insekticidima.
Materijal i metode
Matherial and methods
Lokacija i način postavljanja pokusa: Pokusi su provedeni u razdoblju od 2006–2010. godine u Sisku (45º48’ N, 16º36’ E), gdje su klimatski uvjeti slični većini srednjoeuropskih gradova. Pokusi su postavljeni po shemi slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja, pri čemu je jedno stablo predstavljalo jedno ponavljanje. Sva stabla divljeg kestena bila su viša od 15 m i promjera debla većeg od 100 cm. Postavljeni su u javnom gradskom parku, gdje su ranijih godina zabilježene značajne štete od kestenovog moljca minera.
Doza insekticida i utrošak škropiva: U pokusima je primijenjeno sedam različitih insekticida (Tablica 1), od kojih četiri regulatora razvoja kukaca – diflubenzuron, heksaflumuron, metoksifenozid i lufenuron, te po jedan biološki insekticid – Bacillus thuringiensis ssp. kusrstaki, jedan naturalit – spinosad i jedan kemijski sintetizirani insekticid – imidakloprid.
Svake godine pokusi su sadržavali 12 varijanti. U tri varijante pokusa provedeno je samo jedno tretiranje godišnje, dok je u ostalih osam varijanti provedeno dva tretiranja godišnje s razmakom od približno 43 dana između dva ponovljena tretiranja. Posljednja varijanta je netretirana kontrola.
Oprema: Za aplikaciju insekticida korišten je leđni motorni orošivač "Stihl SR 400". Struja zraka koju stvara ventilator ovog uređaja proizvodi kapljice škropiva promjera manjeg od 150 μm.