DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Najslabija učinkovitost zabilježena je nakon tretiranja insekticidom na osnovi B. thuringiensis, pri čemu je viša učinkovitost zabilježena nakon tretiranja u dva navrata (52,2–83,7%) nego nakon samo jednog tretiranja u vegetaciji divljeg kestena (30,3–84,7%) (Tablica 8). Iz takve razlike moguće je zaključiti kako B. thuringiensis ima dobro inicijalno a kratko rezidualno djelovanje.
Zbog niske ekotoksičnosti B. thuringiensis (Grisolia i sur., 2009) prikladan je za folijarnu primjenu i u gradu, ali je nakon njegove primjene zabilježeno dobro inicijalno djelovanje, dok je učinkovitost naglo opadala već nekoliko dana nakon aplikacije (Tablice 3–8). Taj nedostatak rezidualnog djelovanja moguće je nadomjestiti višekratnim tretiranjem, jer je u pokusu zabilježena statistički značajna razlika u učinkovitosti nakon jedne i dvije aplikacije B. thuringiensis u jednoj vegetaciji. Bolju učinkovitost i dovoljno dugo rezidualno djelovanje iskazali su regulatori razvoja kukaca i imidakloprid (Tablice 3–8). Osim visoke učinkovitosti, regulatori razvoja kukaca predstavljaju tek ograničeni rizik za kontaminaciju gradske sredine (Frank, 2012). Unatoč odličnoj učinkovitosti, glavni ograničavajući činibenici folijarne primjene imidakloprida je njegova visoka ekotoksičnost i rizik od kontaminacije ljudi i životinja koji obitavaju u gradu (Tomlin, 2011). Poseban problem predstavlja visoka toksičnost za pčele (Decourtye i Devillers, 2010), pri čemu treba voditi računa kako i polen divljeg kestena može izazvati trovanje pčela (Lolin, 1991).
U provedenim pokusima nije zabilježena statistički značajna razlika u učinkovitosti zaštite divljeg kestena od gusjenica kestenovog moljca minera nakon jedne i dvije primjene imidakloprida, odnosno regulatora razvoja kukaca (Tablice 3–8).
U provedenim istraživanjima zabilježili smo visoku učinkovitost insekticida diflubenzuron, čime su potvrđeni rezultati koje su ranije zabilježili Blümel i Hausdorf (1996),