DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Od ukupno naplaćenih gotovo 378 milijuna kuna u protekloj godini utrošeno je:
74,7 milijuna kuna na razminiranje (od čega milijun kuna u privatnim šumama);
69,2 milijuna kuna na protupožarne prometnice u mediteranskim šumama;
44,6 milijuna kuna za čuvanje šuma;
43,4 milijuna kuna na radove u privatnim šumama;
19,3 milijuna kuna za vatrogasne zajednice;
17,3 milijuna kuna za zaštitu šuma;
3,7 milijuna kuna za sanaciju opožarenih površina;
10,2 milijuna kuna za znanstveno-istraživački rad...
(Podaci prezentirani na Saborskoj raspravi)
Kako bi rasteretili građane od ovog nameta, isti je smanjen za 50%.
Pogledajmo kako se prikupljao:
Od dvadeset vodećih pravnih osoba po uplatama sredstava OKFŠ-a (razdoblje 2007-2011), 13 tvrtki je u stranom ili pretežito stranom vlasništvu:
INA s uplatom od 76,4 milijuna kn u 5 godina;
HEP s 39 milijuna;
Konzum s 34,5 milijuna;
HT d.d. s 25 milijuna;
Zagrebačka banka 21,5 milijuna;
PBZ 15,7 milijuna;
ZG Holding 14 milijuna;
Erste banka 12 milijuna;
OMV 11,7 milijuna…
Navedenim pravnim osobama vjerojatno će porasti dobit, ali gdje će ona završiti?
Nigdje se ne objavljuje činjenica da većina drveta posječenog u državnim šumama završava u domaćim pogonima, a izvozi se samo manji dio, i to onaj za koji ne postoji interes domaćih prerađivača.
Prodajne cijene drveta nisu tržišne, već ih određuje država. Niže su nego u svim zemljama okruženja, a od zemalja EU niže su u načelu 50 %.
Drvoprerađivačima se odobravaju rabati i odgode plaćanja do 90 dana, a sve češći su zahtjevi za otpisivanjem dugovanja ili vraćanje istog u nekretninama, u koje su umjesto u proiz­vodnju za boljih vremena ulagali naši vrli drvoprerađivači.
Hrvatske šume plaćaju naknadu lokalnim samoupravama izdvajajući za tu namjenu 5 % od prodajne cijene drveta.
Prirodne šume iziskuju daleko veće troškove pri gospodarenju od monokultura koje su zbog brze dobiti uzgojene u većem dijelu Europe. U današnjim okolnostima kada su općekorisne funkcije šume vrednuju i do 30 puta više od vrijednosti samoga drveta, svi se pokušavaju vratiti prirodnoj šumi kakva je u Hrvatskoj zastupljena s 97 %. Ta je činjenica u Hrvatskoj, koja svoj razvoj temelji na turizmu, najčešće zanemarivana.
Usprkos svemu tome, Hrvatske šume d. o. o. posluju s dobiti koja bi naravno, uz racionalizaciju poslovanja, mogla biti veća, ali postavljajući svoju tvrtku u ovakve uvjete poslovanja pitamo se što je vlasnik, čitaj država, učinila da ona bude bolja.
Hrvatske šume kao veliki centralizirani sustav imaju svoje mane nastale ponajprije općom politizacijom sustava i kadroviranjem po načelu stranačke pripadnosti i poslušnosti. Od toga nije odustajala niti jedna stranačka opcija, iako su napravljene tri studije ni po jednoj nije proveden proces restrukturiranja. U takvim se okolnostima razvio niz negativnih pojava, od kojih su mnoge u ovom trenutku u nadležnosti pravosuđa.
Cijelo se poduzeće pribija na stup srama, a država kao vlasnik sada još većom politizacijom spašava poduzeće, valjda samo od sebe. Pišu se članci koji diskreditiraju pojedince, ali i cijelu šumarsku struku. Pri tomu zapanjuje količina zločestoće, zlonamjernosti i neznanja. Ako je to scenarij pripreme rasprodaje i koncesijama nad šumama, onda se dobro provodi.
Nije li na tom tragu, po prvi puta u povijesti i brisanje ime­­na šumarstva iz resornog ministarstva.
Time se kriminalizira rad tisuća ljudi koji stručno i odgovorno obavljaju svoj posao, paušalno se nabacuje s iskrivljenim podacima o sustavu i pojedincima.
Primjerice u članku u tjedniku Globus objaviljeno je Vladino tajno izvješće; Hrvatske šume, najezda parazita. Ružnim tekstovima govori se o ljudima na radnom mjestu savjetnika u Hrvatskim šumama d. o. o. Ovakva radna mjesta postoje u u svim sličnim, pa i privatnim tvrtkama, u svijetu, a na njih se postavljaju ljudi koji pred kraj karijere prepuštaju operativna radna mjesta mlađim perspektivnim kadrovima (kod nas drugim stranačkim opcijama). Uglavnom su to časni i pošteni ljudi koji nisu svojom voljom na tim radnim mjestima.
Prozvan je kolega Herman Sušnik, dipl. ing. šum. i proglašen je neradnikom i parazitom. Poznavajući ga, siguran sam da zbog svojih moralnih načela i samozatajnosti on neće javno reagirati. Da li autor članka poznaje životni put ovoga čovjeka, koji je u šumarstvu prešavši sve stepenice stručnog razvoja, svojim radom, znanjem, radoholičnošću i poštenjem stekao ugled u cijeloj struci, a za vrijeme obavljanja mandata državnog tajnika u MRRŠVG i u mnogo širim krugovima. On sigurno ne bi spomenuo da je Domovinski rat proveo na frontu kao zapovjednik bojne. Završetkom mandata u Ministarstvu vratio se na mjesto odakle je i krenuo u Upravu šuma podružnicu Delnice, ali na niže radno