DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 94     <-- 94 -->        PDF

razumijevanju njegovih kolega zapošljava se sredinom 1994.g. u Upravu šuma Senj, Odjelu za iskorištavanje šuma na mjesto stručnog suradnika mehanizacije do odlaska u mirovinu krajem 1999. godine. Na ovom radnom mjestu kao vrlo iskusni praktičar uspješno primjenjuje analitičku metodu brzog pojedinačnog praćenja učinka kamiona, traktora i građevinskih strojeva. Njegovo praktično iskustvo i veliki angažman na pripremi i održavanju prvog državnog natjecanja šumskih radnika na području Uprave šuma Senj u turističkom naselju "Zagori" Novi Vinodolski 1995. g. umnogome je doprinijelo njegovom velikom uspjehu.
U privatnom životu bio je pravi intelektualac širokih pogleda, duhovnog potencijala i velike tolerancije u komunikaciji. Izvrsno je poznavao pčelarstvo koje je obilno koristio u vlastitom dugogodišnjem uspješnom uzgoju pčela, izradi košnica i ostalog pratećeg pribora. Bio je dobar znalac flore, posebice ljekovitog bilja, koje je intenzivno skupljao za vlastite potrebe. Osim u praksi gdje je pokazivao veliku sklonost za lovstvo, bio je i pasionirani lovac te vlasnik većeg broja vrijednih trofeja. U slobodno vrijeme izrađivao je zahtjevne goblene, ponajprije prirodne motive, koji su krasili njegov dom.
Posljednji brutalni rat u BiH ostavio je duboku traumu u njegovoj obitelji. Njegov svjetonazor nikako nije mogao dokučiti odakle se skupilo toliko zla i mržnje kod ljudi, koji su prouzročili toliko puno ljudskih tragedija i razaranja. Iako je sa suprugom na relativno zadovoljavajući način razriješio trajni boravak u Novom Vinodolskom, teško se uklopio u novu sredinu. Njihov dom, okruženje, mnogobrojna prijateljstva i poznanstva s cjelokupnim okruženjem bilo je vezano za Travnik, gdje su proveli najljepše i najintenzivnije godine zajedničkog života. Zbog toga su, uza svu susretljivost ljudi u novoj sredini bili neizmjerno nesretni. Naprasni odlazak supruge Rajke prije kratkog vremena zadao mu je težak udarac od kojeg se nije oporavio. Uskoro je i sam teško obolio i nakon nekoliko mjeseci bezuspješnog oporavka Kruno nas je iznenada napustio. Kao što i priliči njihovom skladnom zajedničkom životu, njegovi ostaci položeni su kraj supruge Rajke u Malinskoj na otoku Krku, sadašnjem trajnom boravištu njihovog jedinca sina Petra, afirmiranog šumarskog stručnjaka i znanstvenika i njegove obitelji.
Njegov plemeniti i uzorni lik zadržat ćemo u trajnoj uspomeni kao i zavidni stručni doseg, koji je umnogome doprinijeo razvoju i afirmaciji naše zelene struke.
 
IVAN ĐUKIĆ, dipl. ing. šum. (1946–2012)

Ivica Tomić, dipl. ing. šum.

Nakon duge i teške bolesti, 13. travnja 2012. godine, u 66. godini života preminuo je i zauvijek nas napustio kolega Ivan Đukić, diplomirani inženjer šumarstva, umirovljeni zaposlenik novogradiške podružnice "Hrvatskih šuma". Ro­đen je u 28. kolovoza 1946. u Slavonskome Brodu, osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnome gradu, a zatim upisuje Šumarski fakultet u Zagrebu, na kojemu diplomira 1973. godine. Po završetku studija vraća se u svoju Slavoniju koju je istinski volio, u svoj grad, te 1974. započinje radni vijek kao pripravnik u Šumariji Trnjani, u ondašnjem Šumskom gospodarstvu "Slavonski Brod". Budući da je bio iznimno predan i temeljit kada se radilo o šumarstvu, Braco je, kako su ga svi zvali, preuzimao odgovorne i zahtjevne poslove na kojima se nije štedio, pa je često poslijepodneva i vikende provodio na radnome mjestu. Od 1975. godine radi na poslovima programiranja i pripreme proizvodnje u djelatnosti uzgajanja šuma, od 1980. u iskorišćivanju šuma, te se tijekom toga perioda intenzivno bavi izradom normativa u šumarstvu (THV-sustav). Rukovoditelj Proizvodnog odjela u Šumskom gospodarstvu postaje 1986.godine, a tu funkciju obavlja do 1991. godine, kada preuzima dužnost stručnog suradnika za studij i organizaciju rada u novoosnovanom Javnom poduzeću "Hrvatske šume", p.o. Zagreb (Uprava šuma Vinkovci). Nakon formiranja

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Uprave šuma Podružnice Nova Gradiška, radi na mjestima stručnoga suradnika za iskorišćivanje šuma, savjetnika za poslove proizvodnje, upravitelja Šumarije Trnjani, stručnoga suradnika za mehanizaciju, te stručnoga suradnika za unutarnji nadzor, a na ovoj dužnosti ostaje do umirovljenja 2011. godine. Radni vijek kolege Đukića u šumarstvu je obilježen iznimnom predanošću svakom poslu koji je zahtijevao šumarskog stručnjaka, praktičara i dobrog organizatora, a on ih je uzorno i vrlo dobro obavljao. Uvijek je radio izvan svakodnevnih okvira i pokušavao unaprijediti sebe kao stručnjaka, a općenito i šumarstvo. Godinama je kao dobar domaćin dočekivao studente Šumarskog fakulteta te sudjelovao u organizaciji terenske nastave, a stručna je znanja kao mentor prenosio i generacijama mladih kolega. Do zadnjeg radnog dana uživao je u odlascima u šumu, jer se tamo, kako je sam znao reći, nakon 38 godina rada osjećao najsvrsishodnije i najugodnije.
Od početka rada u šumarstvu član je Hrvatskoga šumarskog društva, a od 1993. do 2006. godine bio je predsjednik slavonskobrodskog ogranka HŠD-a. Dipl. ing. Ivan Đukić bio je aktivan i izvan radnog vremena, posebice u nogometu. Obavljao je funkcije u svome klubu Posavcu iz Ruščice, u Nogometnom savezu općine Slavonski Brod te u Županijskom nogometnom savezu Brodsko-posavske županije. Svi koji su ga poznavali i s kojima je radio pamte ga kao velikog šumara i domoljuba, koji je ljubavlju prema šumi iskazivao i svoju veliku privrženost Slavoniji. Stoga su svi duboko bili potreseni njegovom smrću.
Pogreb kolege Đukića obavljen je 14. travnja na mjesnom groblju u Ruščici, nedaleko od Slavonskoga Broda, u nazočnosti obitelji i rodbine te brojnih kolega šumara i prijatelja.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
 
Nikola Spudić (1928–2012)

Alojzije Frković, dipl. ing. šum.

"Stablo, a otud i šuma, prijatelji su ljudi. Ona daju svoje plodove ne pitajuć se tko će ih jesti"
                                                                                  Phil Bosman
U svom obiteljskom domu u Lovranu u srijedu 25. travnja u 84. godini života preminuo je nakon kratke i teške bolesti Nikola Spudić, dipl. ing. šumarstva.
Rođen je 25. rujna 1928. u Dugoj Resi, kao jedinac oca Nikole i majke Zore r. Duganić. Godine 1938. završio je os­nov­nu školu u rodnom mjestu, a realnu gimnaziju u Karlovcu 1946. Okončanjem srednje škole upisao je studij šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sve­uči­lišta u Zagrebu, na čijem je Šumskogospodarskom odsjeku apsolvirao nastavne 1950./51., a diplomirao 12. lipnja 1952. g.
Prema Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (PŠ knjiga 4 Tutiz Leksika Zagreb 1999.) svoju prvu službu u struci, nakon okončanja vojnog roka, dobiva u Vinkovcima – Manipulacija Spačva, gdje je, nakon kraćeg pripravničkog staža, upravitelj radilišta (1953–54). Od 1954. do 1955. godine u istom je šumskom gospodarstvu upravitelj Šumarije Strošinci. Ustrojstvom Šumarije Zalesina, u čijem sklopu djeluje istoimeno "fakultetsko dobro", godine 1955. napušta Slavoniju i primivši službu upravitelja te šumarije trajno dolazi u Gorski kotar. Reorganizacijom šumarstva i osnivanjem Šumskog gospodarstva Delnice 1960., biva premješten u Delnice na radno mjesto upravitelja Šumarije Delnice, na kojoj dužnosti ostaje pune 32 godine (1961–1993), sve do umirovljenja 1993. g.
Njegov stručni rad u "hrvatskoj Švici", gdje je ukupno proveo gotovo puna četiri desetljeća, bio je vrlo plodan i društveno koristan. Smatrajući šumu i bogatstva što se u njoj kriju "mrtvim kapitalom" ako nisu dostupni, njegova je glavna preokupacija bila izgradnja šumskih cesta. U spomen-knjizi Deset godina razvitka Šumskog gospodarstva Delnice (Delnice 1970) Nikola će zapisati:"Mreža cesta na području Šumarije Delnice je dobra. Ima 96 km kamionskih cesta, odnosno prosječno 1 km/87 ha šumske površine.