DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Uprave šuma Podružnice Nova Gradiška, radi na mjestima stručnoga suradnika za iskorišćivanje šuma, savjetnika za poslove proizvodnje, upravitelja Šumarije Trnjani, stručnoga suradnika za mehanizaciju, te stručnoga suradnika za unutarnji nadzor, a na ovoj dužnosti ostaje do umirovljenja 2011. godine. Radni vijek kolege Đukića u šumarstvu je obilježen iznimnom predanošću svakom poslu koji je zahtijevao šumarskog stručnjaka, praktičara i dobrog organizatora, a on ih je uzorno i vrlo dobro obavljao. Uvijek je radio izvan svakodnevnih okvira i pokušavao unaprijediti sebe kao stručnjaka, a općenito i šumarstvo. Godinama je kao dobar domaćin dočekivao studente Šumarskog fakulteta te sudjelovao u organizaciji terenske nastave, a stručna je znanja kao mentor prenosio i generacijama mladih kolega. Do zadnjeg radnog dana uživao je u odlascima u šumu, jer se tamo, kako je sam znao reći, nakon 38 godina rada osjećao najsvrsishodnije i najugodnije.
Od početka rada u šumarstvu član je Hrvatskoga šumarskog društva, a od 1993. do 2006. godine bio je predsjednik slavonskobrodskog ogranka HŠD-a. Dipl. ing. Ivan Đukić bio je aktivan i izvan radnog vremena, posebice u nogometu. Obavljao je funkcije u svome klubu Posavcu iz Ruščice, u Nogometnom savezu općine Slavonski Brod te u Županijskom nogometnom savezu Brodsko-posavske županije. Svi koji su ga poznavali i s kojima je radio pamte ga kao velikog šumara i domoljuba, koji je ljubavlju prema šumi iskazivao i svoju veliku privrženost Slavoniji. Stoga su svi duboko bili potreseni njegovom smrću.
Pogreb kolege Đukića obavljen je 14. travnja na mjesnom groblju u Ruščici, nedaleko od Slavonskoga Broda, u nazočnosti obitelji i rodbine te brojnih kolega šumara i prijatelja.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
 
Nikola Spudić (1928–2012)

Alojzije Frković, dipl. ing. šum.

"Stablo, a otud i šuma, prijatelji su ljudi. Ona daju svoje plodove ne pitajuć se tko će ih jesti"
                                                                                  Phil Bosman
U svom obiteljskom domu u Lovranu u srijedu 25. travnja u 84. godini života preminuo je nakon kratke i teške bolesti Nikola Spudić, dipl. ing. šumarstva.
Rođen je 25. rujna 1928. u Dugoj Resi, kao jedinac oca Nikole i majke Zore r. Duganić. Godine 1938. završio je os­nov­nu školu u rodnom mjestu, a realnu gimnaziju u Karlovcu 1946. Okončanjem srednje škole upisao je studij šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sve­uči­lišta u Zagrebu, na čijem je Šumskogospodarskom odsjeku apsolvirao nastavne 1950./51., a diplomirao 12. lipnja 1952. g.
Prema Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (PŠ knjiga 4 Tutiz Leksika Zagreb 1999.) svoju prvu službu u struci, nakon okončanja vojnog roka, dobiva u Vinkovcima – Manipulacija Spačva, gdje je, nakon kraćeg pripravničkog staža, upravitelj radilišta (1953–54). Od 1954. do 1955. godine u istom je šumskom gospodarstvu upravitelj Šumarije Strošinci. Ustrojstvom Šumarije Zalesina, u čijem sklopu djeluje istoimeno "fakultetsko dobro", godine 1955. napušta Slavoniju i primivši službu upravitelja te šumarije trajno dolazi u Gorski kotar. Reorganizacijom šumarstva i osnivanjem Šumskog gospodarstva Delnice 1960., biva premješten u Delnice na radno mjesto upravitelja Šumarije Delnice, na kojoj dužnosti ostaje pune 32 godine (1961–1993), sve do umirovljenja 1993. g.
Njegov stručni rad u "hrvatskoj Švici", gdje je ukupno proveo gotovo puna četiri desetljeća, bio je vrlo plodan i društveno koristan. Smatrajući šumu i bogatstva što se u njoj kriju "mrtvim kapitalom" ako nisu dostupni, njegova je glavna preokupacija bila izgradnja šumskih cesta. U spomen-knjizi Deset godina razvitka Šumskog gospodarstva Delnice (Delnice 1970) Nikola će zapisati:"Mreža cesta na području Šumarije Delnice je dobra. Ima 96 km kamionskih cesta, odnosno prosječno 1 km/87 ha šumske površine.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Oko 30 % tih cesta sagrađeno je posljednjih 5–6 godina, kada je Šumarija zbog nestašice kirijaša i samaraša bila prisiljena što više skratiti privlačenje i iznos drvnog materijala. Razmjerno malim novčanim sredstvima gotovo svi kolski putovi prošireni su u dobre kamionske ceste. Na taj je način prosječna duljina privlačenja drva skraćena na manje od 500 m…". Ništa manje značajan nije ni njegov doprinos na melioraciji degradiranih šuma i goleti na strmom kanjonskom dijelu rijeke Kupe bivših zemljišnih zajednica. Stare bukove panjače i druge degradirane šumske površine na površini od 130 ha pretvorene su danas u visoko vrijedne sastojine smreke, borovca, bijelog bora, duglazije, ariša…Ushićen tim uspjesima zapisati će: "Pošumljavanjem i meliorativnim zahvatima bitno smo uljepšali krajolik, osobito uz cestu Delnice – Brod na Kupi, doprinijevši tako turističkoj valorizaciji ovoga kraja".
Nesebično prenoseći svoja znanja na mlađe kolege, Nikola Spudić osjećao se sretnim i ponosnim kada je na prvom prošlogodišnjem susretu Sekcije kolega umirovljenika delničkog gospodarstva, svibnja 2011. iz usta svojih nasljednika mogao čuti da je primarna otvorenost šuma masiva Drgomlja i ostalih šumskih predjela delničke šumarije dostigla brojku od impresivnih 26 km/1000 ha. Kao člana Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Delnice, njegova svijetlog lika, kao i ostalih kolega preminulih tijekom posljednjih 50 godina, sjetili su se kolege umirovljenici na svom drugom ovogodišnjem susretu 25. svibnja u Šumariji Crni Lug (vidi članak U znaku sjećanja na preminule članove u ovom broju ŠL-a na str. 316).
Pokopan je u srijedu 2. svibnja na starom gradskom groblju Lovran u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i ko­lega. Misu zadušnicu u kapeli Gospodnjeg Uskrsnuća, podignutu ravno prije jednog stoljeća (1912) i sprovodne obrede predvodio je vlč. Matija Rašpica, župnik Župe Lovran.
Gloriam et gratias agimus eo!
 
Prof. dr. sc. Radovan Despot (1955–2012)

Dr. sc. Marin Hasan

Prof. dr. sc. Radovan Despot rođen je 14. listopada 1955. u Zagrebu, gdje je živio i školovao se.
Akademske godine 1974/75. upisao se na Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Drvno-tehnološki odjel, gdje je diplomirao 1980. godine. Tijekom studija kao demonstrator bio je uključen u nastavni rad u Katedri za anatomiju i zaštitu drva na predmetu Anatomija drva, a kao apsolvent honorarno je radio i na znanstveno istraživačkim temama spomenute Katedre. Od 1982. godine sve do povratka na Fakultet radio je u tadašnjoj RO Industrogradnja, OOUR-Proizvodnja i ugradnja građevne stolarije u Lomnici. Na temeljeu rada kao studenta i demonstratora, kao i rada u struci, njegov mentor prof. dr. sc. Božidar Petrić i mr. sc. V. Šćukanec prepoznali su njegove kvalitete i doveli ga na Fakultet u travnju 1986. godine kao asistenta iz predmeta Zaštita drva i drvnih proizvoda, na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je bio zaposlen sve do iznenadne i prerane smrti.
Dana 21. lipnja 1991. Radovan Despot je obranio magistarski rad pod naslovom "Poboljšanje permeabilnosti jelovine djelovanjem bakterija", a u zvanje znanstvenog asistenta izabran je u siječnju 1992. godine. Od 7. veljače 1989. godine upisan je u registar istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju mehanizma infekcije i truljenja jelove građevne stolarije", Radovan Despot je obranio 4. studenog 1996. godine. Početkom 1997. godine izabran je za višeg asistenta iz predmeta Zaštita drva i drvnih proizvoda, a 26. lipnja iste godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz istog predmeta. Godine 1999. po prvi je puta izabran za pročelnika Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji (ZIDI), a 2001. izabran je ponovno