DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2012 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Oko 30 % tih cesta sagrađeno je posljednjih 5–6 godina, kada je Šumarija zbog nestašice kirijaša i samaraša bila prisiljena što više skratiti privlačenje i iznos drvnog materijala. Razmjerno malim novčanim sredstvima gotovo svi kolski putovi prošireni su u dobre kamionske ceste. Na taj je način prosječna duljina privlačenja drva skraćena na manje od 500 m…". Ništa manje značajan nije ni njegov doprinos na melioraciji degradiranih šuma i goleti na strmom kanjonskom dijelu rijeke Kupe bivših zemljišnih zajednica. Stare bukove panjače i druge degradirane šumske površine na površini od 130 ha pretvorene su danas u visoko vrijedne sastojine smreke, borovca, bijelog bora, duglazije, ariša…Ushićen tim uspjesima zapisati će: "Pošumljavanjem i meliorativnim zahvatima bitno smo uljepšali krajolik, osobito uz cestu Delnice – Brod na Kupi, doprinijevši tako turističkoj valorizaciji ovoga kraja". Nesebično prenoseći svoja znanja na mlađe kolege, Nikola Spudić osjećao se sretnim i ponosnim kada je na prvom prošlogodišnjem susretu Sekcije kolega umirovljenika delničkog gospodarstva, svibnja 2011. iz usta svojih nasljednika mogao čuti da je primarna otvorenost šuma masiva Drgomlja i ostalih šumskih predjela delničke šumarije dostigla brojku od impresivnih 26 km/1000 ha. Kao člana Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Delnice, njegova svijetlog lika, kao i ostalih kolega preminulih tijekom posljednjih 50 godina, sjetili su se kolege umirovljenici na svom drugom ovogodišnjem susretu 25. svibnja u Šumariji Crni Lug (vidi članak U znaku sjećanja na preminule članove u ovom broju ŠL-a na str. 316). Pokopan je u srijedu 2. svibnja na starom gradskom groblju Lovran u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i kolega. Misu zadušnicu u kapeli Gospodnjeg Uskrsnuća, podignutu ravno prije jednog stoljeća (1912) i sprovodne obrede predvodio je vlč. Matija Rašpica, župnik Župe Lovran. Gloriam et gratias agimus eo! Prof. dr. sc. Radovan Despot (1955–2012) Dr. sc. Marin Hasan Prof. dr. sc. Radovan Despot rođen je 14. listopada 1955. u Zagrebu, gdje je živio i školovao se. Akademske godine 1974/75. upisao se na Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Drvno-tehnološki odjel, gdje je diplomirao 1980. godine. Tijekom studija kao demonstrator bio je uključen u nastavni rad u Katedri za anatomiju i zaštitu drva na predmetu Anatomija drva, a kao apsolvent honorarno je radio i na znanstveno istraživačkim temama spomenute Katedre. Od 1982. godine sve do povratka na Fakultet radio je u tadašnjoj RO Industrogradnja, OOUR-Proizvodnja i ugradnja građevne stolarije u Lomnici. Na temeljeu rada kao studenta i demonstratora, kao i rada u struci, njegov mentor prof. dr. sc. Božidar Petrić i mr. sc. V. Šćukanec prepoznali su njegove kvalitete i doveli ga na Fakultet u travnju 1986. godine kao asistenta iz predmeta Zaštita drva i drvnih proizvoda, na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je bio zaposlen sve do iznenadne i prerane smrti. Dana 21. lipnja 1991. Radovan Despot je obranio magistarski rad pod naslovom "Poboljšanje permeabilnosti jelovine djelovanjem bakterija", a u zvanje znanstvenog asistenta izabran je u siječnju 1992. godine. Od 7. veljače 1989. godine upisan je u registar istraživača Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju mehanizma infekcije i truljenja jelove građevne stolarije", Radovan Despot je obranio 4. studenog 1996. godine. Početkom 1997. godine izabran je za višeg asistenta iz predmeta Zaštita drva i drvnih proizvoda, a 26. lipnja iste godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz istog predmeta. Godine 1999. po prvi je puta izabran za pročelnika Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji (ZIDI), a 2001. izabran je ponovno |