DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Druga, prihvatljivija mogućnost temeljila bi se na intenzivnijem, višekriterijskom izlučivanju, površinom manjih dijelova sastojina i šuma, narušene strukture i staništa najprioritetnijih za obnovu (Čavlović i dr. 2006). Istovremeno podržavao bi se razvoj strukturno očuvanijih dijelova šume s ciljem unapređenja dobne i prostorne strukture šume. Pretpostavka je da bi obnova na manjim površinama uz intenzivniji pristup bila značajno uspješnija, a time i jeftinija (Željezić 2008). U prilog tome idu i novija istraživanja obnove hrasta lužnjaka na manjim površinama (Anić i Oršanić 2009).
Načela drugog, prihvatljivijeg pristupa ugrađena su u izgrađeni program dugoročnog razvoja regularne šume uz mogućnost primjene različitih scenarija gospodarenja u svrhu potpore donošenju odluka pri planiranju gospodarenja. Postojeća početna dobna struktura šuma, osobito karakteristična za niže razine gospodarenja, zahtijeva podržavanje razvoja mješovitih sastojina do izrazito duboke starosti od 250 pa i više godina u smislu njihove konzervacije s ciljem popravljanja dobne strukture šume. Kako bi se navedeno ostvarilo, potrebno je razviti dugoročne modele razvoja elemenata strukture postojećih sastojina više ili manje narušene strukture i modele razvoja elemenata strukture sastojina optimalne strukture oblikovane nakon provedene obnove i sanacije postojećih sastojina.
U posljednje vrijeme provedena sindinamička istraživanja (Baričević 1999; Škvorc i dr. 2009) ukazuju na povećanje površina staništa prikladnih za razvoj hrastovih šuma, i to u korist terminalne zajednice hrasta lužnjaka i graba. Istovremeno uslijed navedenih negativnih čimbenika obnova postojećih sastojina sve je zahtjevnija i skuplja, čime je dovedena u pitanje održivost gospodarenja. Prema Matiću (2009) jedino ispravno rješenje koje će osigurati budućnost sušenjem ugroženih lužnjakovih šuma jest dobro isplanirana i izvedena prirodna ili umjetna obnova. Pritom naglasak treba staviti na individualan pristup ovisan o stanju sastojine, a uzgojni radovi na njezi i obnovi organiziraju se istovremeno čak u istom odsjeku (Matić 1996). No, i uz tako izvanredne i neuobičajene zahvate, kao posljedica narušenih stanišnih i strukturnih uvjeta u sastojinama, obnova bi trebala rezultirati podizanjem prilagodljivijih, mladih sastojina hrasta lužnjaka. Prema tome, svako izdvajanje površina iz uređajnog razreda hrasta lužnjaka u korist drugih uređajnih razreda kao rezultat neuspjele obnove je poraz struke i dugoročno upisivanje u knjigu pogrešaka.
U svjetlu navedenog, izgrađeni model razvoja sastojina "nakon obnove" pretpostavlja uspješnu obnovu i nastanak mlade mješovite sastojine hrasta lužnjaka, jasena, graba i ostalih vrsta. Model idealizira prosječnu sastojinu područja (šume) pa stoga omjer smjese prema vrstama drveća u pojedinim, stvarnim sastojinama može i treba biti u širem rasponu. Izgrađeni model razvoja "nakon obnove" utemeljen je na novijim modelima broja stabala po jedinici površine