DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 51 <-- 51 --> PDF |
(MATOŠEVIĆ 2007), parazitoidski kompleksi su po svom sastavu, raznolikosti i ujednačenosti vrsta vrlo slični. Na temelju ovih podataka može se pretpostaviti da slične parazitoidske komplekse, njihovu raznolikost i ujednačenost vrsta imaju i druge vrste roda Phyllonorycter i Tischeria na hrastovima u Hrvatskoj. P. klemannella je tijekom istraživanja bio najčešća domaća vrsta lisnog minera na johama. U odnosu na vrste P. roboris/P. quercifoliella i T. ekebladella, ovaj miner ima znatno niži Shannonov koeficijent diverziteta H i najniži koeficijent ujednačenosti vrsta E zbog izuzetne dominacije vrsta porodice Encyrtidae u uzorku (Tablica 1). ASKEW (1980) navodi jednu vrstu porodice Encyrtidae kao specifičnog parazitoida roda Phyllonorycter na johama. P. leucographella i C. ohridella, dvije strane vrste u fauni lisnih minera Hrvatske imaju veće indekse diverziteta od domaće vrste P. klemannella i vrste P. platani, koja je već više od 50 godina prisutna u fauni minera Hrvatske (BOGAVAC 1959; ŠEFROVA 2001; MATOŠEVIĆ i sur. 2009). Ta se činjenica može tumačiti time što P. platani ima monofagnu specifičnu vrstu parazitoida Minotetrastichus platanellus (Mercet) (koeficijent dominacije 21,28 te najdominantniju vrstu Pediobius saulius (Walker) (izuzetno polifagan parazitoid) sa koeficijentom dominacije 60,45) (Tablica 1). Niti P. leucographella niti C. ohridella nemaju specifičnih parazitoida, nego se njihov parazitoidski kompleks sastoji isključivo od polifagnih parazitoida koji napadaju i druge vrste lisnih minera. P. robiniella također ima niski koeficijent ujednačenosti vrsta zbog parazitoida Achrysocharoides cilla (Walker) koji je bio najdominantiniji u uzorku (Tablica 1). Iz dendrograma na temelju klaster analize (Slika 1) vidljivo je da P. roboris/P. quercifoliella, P. robiniella, P. leucographella, Pa. robiniella i T. ekebladella imaju najsličnije parazitoidske komplekse. Vrlo su slični kompleksi T. ekebladella (domaća vrsta) i Pa. robiniella (strana vrsta) što se vjerojatno može protumačiti činjenicom da obje vrste imaju mine s gornje strane lista i da su sakupljane na lokalitetima gdje zajedno rastu i hrast i bagrem. Parazitoidi generalisti mogu slobodno prelaziti s vrste na vrstu jer traže sličan tip mina (gornjopovršinske bijele mine). Velika udaljenosti vrsta P. klemannella i P. platani može se tumačiti prisutnošću specifičnih monofagnih vrsta parazitoida i to u velikom broju u uzorcima (Tablica 1). Zanimljivo je promotriti i sličnost parazitoidskih kompleksa autohtonih vrsta (P. roboris/P. quercifoliella, T. ekebladella) i novounesenih stranih vrsta. Kompleksi pokazuju sličnosti, što ukazuje na pojavu prilagodbe polifagnih parazitoida na novounesene domaćine, u ovom primjeru P. leucographella, P. robiniella, Pa. robiniella i u nešto manjoj mjeri C. ohridella. Svi parazitoidi uzgojeni iz ovih uzoraka su generalisti, česte i brojne vrste na različitim vrstama lisnih minera reda Lepidoptera kojima su domaćini drvenaste biljne vrste (ASKEW i SHAW 1979a, ASKEW i SHAW 1979b; MEY1991; GIRARDOZ i sur. 2007; CSOKA i sur. 2009). Svi uzorci P. robiniella i Pa. robiniella uzimani su na lokalitetima u ili u blizini hrastovih šuma u kojima su vrste rodova Phyllonorycter i Tischeria vrlo česte i brojne. Dendrogram pokazuje velike sličnosti između parazitoidskih kompleksa ovih vrsta. Jedina je razlika što je raznolikost vrsta parazitoida na hrastovim lisnim minerima bila veća nego na bagremovim minerima (Tablica 2). Vjerojatno su neke vrste parazitoida bolje specijalizirane na hrastove minere i još nije došlo do popune izmjene parazitoida među različitim domaćinima. Ovim istraživanjem registrirano je 10 vrsta parazitoida minera C. ohridella, što se prema nađenim vrstama (kvalitativno) poklapa s istraživanjima drugih autora (GRABENWEGER i LETHMAYER 1999; FREISE i sur. 2002; BALASZ i sur. 2002; DAUTBAŠIĆ i FESTIĆ 2005; GIRARDOZ i sur. 2006, GIRARDOZ i sur. 2007), a posebice GRABENWEGER i sur. (2005) koji parazitoidski kompleks istražuju i na uzrocima iz Hrvatske (Zagreb, Bjelovar i Pula). GRABENWEGER i sur. (2005) registriraju 7 vrsta parazitoida za lokalitet Zagreb, što je najbolje usporediv podatak za ovo istraživanje i po lokalitetu i po duljini istraživanja (3 godine). Ovim istraživanjem nađene su vrste Baryscapus nigroviolaceus (Nees), Chrysocharis pentheus (Walker) i Closterocerus trifasciatus (Westw.) koje GRABENWEGER i sur. (2005) ne registriraju za područje Zagreba. Vrsta B. nigroviolaceus registrirana je još kod 2 vrste roda Phyllonorycter (P. roboris/P. quercifoliella, P. robiniella), što bi moglo ukazivati na prilagodbu ove vrste parazitoida na vrstu C. ohridella. Ovim istraživanjem se potvrđuju rezultati istraživanja VOLTER i KENIS (2006), GIRARDOZ i sur. (2007) i GRABENWEGER i sur. (2010) koji navode da je osnovna razlika između parazitoidskog kompleksa vrste C. ohridella na Balkanu i u ostalim europskim zemljama veća prisutnost vrste P. saulius na Balkanu koji uzrokuje i nešto veću parazitiranost vrste nego drugdje u Europi. P. saulius je i u ovom istraživanju bio druga najbrojnija vrsta u uzorcima (nakon vrste Minotetrastichus frontalis (Nees)) s koeficijentom dominacije 30,09. Uspoređujući parazitoidske komplekse domaćih vrsta roda Phyllonorycter i stranih vrsta s različitim morfološkim obilježjima mine (Pa. robiniella i C. ohridella), vidljivo je da će se na strane, novounesene vrste prvo prilagoditi ekstremno polifagne vrste parazitoida i da će se taj parazitoidski kompleks postupno širiti na druge polifagne vrste. Monofagne specijalizirane vrste (npr. Minotetrastichus platanellus) će vremenskim odmakom slijediti areal svog domaćina (MEY 1991; GODFRAY i sur. 1995) ili će biti unesene zajedno s domaćinom (PERNEK i MATOŠEVIĆ 2009). To potvrđuju i istraživanja GODFRAY et al. (1995) koji istražuju parazitoidski kompleks novo unesene vrste u Englesku, P. leucographella. Na toj se vrsti u manje od 10 |