DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 55     <-- 55 -->        PDF

PRIRODNA BAŠTINA OTOKA MLJETA – TEMELJ RAZVOJA ZDRAVSTVENOG TURIZMA
NATURAL HERITAGE OF THE ISLAND OF MLJET – THE BASIS OF THE DEVELOPMENT OF THE MEDICAL TOURISM
Marija Nodilo1
Sažetak
Otok Mljet poznat je po svojoj prirodnoj baštini: morskim jezerima, šumama crnike i alepskog bora, blatinama, klifovitim obalama, pješčanim uvalama, špiljama, bogatstvu mora i podmorja, prirodnim lukama, izvorima pitke vode, endemičnim i ljekovitim biljkama.
Šume i vegetacija sačuvane su zahvaljujući svijesti o nužnosti zaštite ovog prirodnog krajolika, koji ostavlja snažan dojam na posjetitelja. Stoga je prostor jedne trećine otoka Mljeta 1960. proglašen Nacionalnim parkom, pa su na taj način stvoreni uvjeti za sustavno provodenje zaštite prirode. Kasnije, 1997. god. zaštićen je i morski pojas 500 m od obale, otočića i hridi.
Blaga klima, zelenilo i mogućnost šetnji, rekreacije i razgledavanja praktično cijele godine, osiguravaju uvjete za razvoj zdravstvenog turizma. Zagađenja su svedena na minimum, a osigurani su prirodni uvjeti za oporavak u prirodi. Ove prirodne uvjete trebala bi pratiti određena infrastrukturna potpora, kako bi se omogućio daljnji razvoj za stanovništvo.
Ključne riječi: otok Mljet, prirodna baština, zdravstveni turizam
Uvod
Introduction
Prirodna baština otoka Mljeta poznata je otprije, pa je tako 1928. zaštićen i izdvojen dio otoka i proglašen nacionalnim parkom, ali bez stvarne provedbe zaštite. Kasnije, 1948. izdvojen je i zaštićen pojas oko Velikog i Malog Jezera kao prirodni fenomen. God. 1960. zapadni dio otoka Mljeta zaštićen je u kategoriji nacionalni park, koji obuhvaća kopneni dio i jezera. Time je stvoren zakonski okvir za osnivanje uprave nacionalnog parka i njezino djelovanje. Nakon toga, 1997. zaštićen je i morski pojas 500 m od najudaljenijeg rta, obale, otočića i hridi.
Posebnosti koje predstavljaju prirodnu baštinu Mljeta izdvajaju ga kao otok u Jadranu, a u prošlosti je svima poznat kao "zeleni otok" (Kevo, 1961) zbog svoje šumovitosti. Vrijednosti koje ga čine posebnim su: dva slana morska jezera, bujne prirodne šume, blatine, klifovite obale otvorenog mora, pješčane uvale Saplunara i Blace, špilje, more i podmorje, prirodne luke, karakteristična flora s endemima i ljekovitim biljem, fauna.
Na otok Mljet dolazimo morem, pa tako već iz Koločepskog i Mljetskog kanala vidimo njegova izrazita uzvišenja i strme obale. Dug je oko 37 km i kako se od njega udaljavamo još dugo je vidljiv na horizontu. Otok je gorovit s 3 do 4 paralelna lanca uzvišenja koja prate njegovu dužinu (Bognar i Curić, 1985). Širina mu je od 3 do 5 km, a ukupna površina 100,4 km2. Od Dubrovnika udaljen je 30 km, od Pelješca najmanje 9 km, a od Korčule 18 km.