DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Jezera su zapravo duboki zaljevi koje je ispunilo more i koji cirkuliraju, te se u njima smjenjuju plima i oseka. Površina Velikog jezera je 145 ha, a Malog jezera, 24 ha. Slanost mora u jezerima nešto je manja u proljeće i jesen nego u okolnom moru, zbog količine oborina. Ljetna temperatura mora u jezerima je ljeti i do 4 °C veća od one na otvorenoj morskoj pučini. Na području mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala pa borovi svojim bujnim krošnjama dodiruju morsku površinu. Bogata su ribom i školjkašima, od kojih treba izdvojiti plemenitu perisku (Pinna nobilis L.) i jakobsku kapicu (Pecten jacobaeus L.), obje vrste su zaštićene. U Malom jezeru nije dozvoljeno ronjenje, niti bilo kakva aktivnost osim kupanja, a u Velikom jezeru dozvoljeno je sportsko turističko ronjenje, što znači razgledavanje podmorja. Šume Forests Šume alepskog bora vrlo bujno prekrivaju obale Velikog i Malog jezera, tako da je mljetski opat benediktinskog samostana i pjesnik Ignjat Đurđević u 18. st. zapisao: "Stabla se spuštaju od vrhova, pa sve do mora: voziš li se naokolo lađicom ploviš zapravo šumom. U vodama im se natapaju prignute žile, a i krošnje, na kojima vidiš grozdove prelijepih školjki, koje možeš ubrati kao voće s grana." (Fisković, 1958). Na Mljetu susrećemo dva osnovna tipa šumskih zajednica koje zauzimaju velike površine: šumu hrasta crnike i crnog jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis, Horvatić /1956/ 1958) i šumu alepskog bora (Pinetum halepensi, Anić 59.). Na vrlo malenom lokalitetu susrećemo crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) karakterističan za mediteransko-montani pojas na susjednom Pelješcu, i šumu pinja (Pinetum pineae, Anić 59.) na krajnjem jugoistočnom dijelu otoka (Trinajstić, 1995). Šumu crnike možemo vidjeti uglavnom kao makiju nastalu sječom iskonske šume i obnavljanjem iz panja. Što su sječe učestalije visine stabalaca su niže. Makija je šikarasta šuma koja je sastavljena od vazdazelenih, rijetko listopadnih vrsta, koje su povezane bodljikavim povijušama, pa je često neprohodna. U makiji dolaze: lemprika (Viburnum tinus L.), planika (Arbutus unedo L.), mirta ili mrča (Myrtus communis L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.), lovor (Laurus nobilis L.), a od povijuša: tetivika (Smilax aspera L.), broć (Rubia peregrina L.), Božje drvce (Lonicera implexa Ait.), bljušt (Tamus communis L.), bršljan (Hedera helix L.), divlja ruža (Rosa sempervirens L.), pavit (Clematis vitalba L.). Šuma alepskog bora zauzima uglavnom prisojne terene, a šuma crnike osojne. Alepski bor (Pinus halepensis Mill.) rado osvaja nove terene i često je u prošlosti korišten za pošumljavnje ogoljenih površina. |