DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Dr. sc. Lukrecija Butorac
Prof. dr. sc. Nikola Pernar
Dr. sc. Lukrecija Butorac, znanstvena novakinja u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu obranila je doktorski rad 12. 07. 2011. god. na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Milan Oršanić, prof. dr. sc. Nikola Pernar i dr. sc. Vlado Topić, (zn. savjetnik u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu). Doktorski rad pod naslovom "Uloga i značaj šumske vegetacije na kršu u zaštiti tla od erozije" izrađen je pod mentorstvom prof. dr. sc. Nikole Pernara, a u okviru projekta Izbor vrsta i metoda pri pošumljavanju mediteranskog krškog područja, voditelja dr. sc. Vlade Topića.
Doktorski rad napisan je na 154 + 3 stranice, s elektroničkom verzijom na CD-u, a uključuje 43 slike, 43 tablice, 8 grafikona, 115 navoda citirane literature.
Rad se bavi erozijom tla i ulogom vegetacije u njegovoj zaštiti, a temelji se na istraživanjima provedenim na karakterističnom bujičnom području u Dalmatinskoj Zagori. Cilj istraživanja bio je:
utvrditi utjecaj šumske vegetacije na vodni režim i zaštitu tla od vodne erozije u bujičnom slivu;
utvrditi utjecaj vegetacije na površinsko otjecanje oborina i eroziju tla vodom u slivu;
istražiti modele koji bi se mogli koristiti za određivanje potencijalne količine erozijskog nanosa i površinskog otjecanja pod određenim vegetacijskim pokrovom.
Istraživanja su provedena u slivu bujice Suvava kod Muća, između Drniša i Sinja. Radi se o slivnom području površine od 1823 ha, u rasponu nadmorske visine od 460 do 961 m, izgrađenom pretežno od trijaskih i jurskih vapnenaca. Manjim dijelom zastupljeni su dolomiti, pješčenjaci, lapori te bazični eruptivi.
Najveći dio površine sliva, u vegetacijskom pogledu, pripada području rasprostranjenosti zajednice hrasta medunca i bijelog graba, a dominiraju borove kulture (42,1 % površine).
Od tala na slivnom području Suvave prevladavaju kalkokambisoli i rendzine, s manjim udjelom eutričnog rankera. Klima je prikazana na temelju podataka meteolološke postaje Muć, a ista ima obilježja submediteranske klime sa srednjom godišnjom temperaturom zraka od 12,4 °C te prosječnom godišnjom količinom oborina 1276,9 mm.
Terenska istraživanja obuhvatila su praćenje vodostaja, protoke i erozijskog nanosa vodotoka Suvava kod Muća. Nedaleko od preljeva u slivu bujice postavljene su pokusne plohe, na reprezentativnim površinama u slivu s različitim geološkim karakteristikama, različitim nagibima, i pod različitim vegetacijskim pokrovom (u kulturama crnog bora različite pokrovnosti i starosti, posječenoj i sačuvanoj šikari bijelog graba i pod prirodnim travnim pokrovom). Za mjerenje erozijske produkcije uspostavljeno je i 6 pokusnih ploha (3 para), od čega dvije na nagibu od 16° (B1 i B2 – predjel Liskovac, G.J. "Borovača"), dvije na nagibu od 26° (B6 i B7 – Moseć) i dvije na nagibu od 32° (B4 i B5 – predjel Modraš, G.J. "Borovača"). Plohe su uspostavljene na površinama s različitim vegetacijskim tretmanima, od goleti, preko travnjaka, šikare bijeloga graba, mlade kulture crnog bora otvorenog sklopa, do stare kulture crnog bora s dva različita sklopa.
Uz plohe, otvoreni su pedološki profili i uzeti za analize uzorci tla i odumrlih organskih ostataka. Praćenje temperature i oborina obavljeno je termometrima, kišomjerima i ombrografima, postavljenim u području ploha.
Laboratorijska istraživanja obuhvatila su mjerenje količine erozijskog nanosa, količine organskih ostataka na površini tla, granulometrijski sastav te kemijska svojstva tla.
Rezultati istraživanja pokazali su da šumska vegetacija u slivu bujice Suvave ima značajnu i izrazito pozitivnu ulogu u zaštiti tla od erozije. Naime, godišnji koeficijenti površinskog otjecanja na razini sliva i na istraživanim plohama imali su i ne prelaze 10 % ukupnih godišnjih količina oborina;

ŠUMARSKI LIST 7-8/2012 str. 82     <-- 82 -->        PDF

u skladu s time i godišnji gubici tla su također mali, a erozija je potpuno isključena. Uspoređujući recentnu eroziju s njenim razmjerima, kada je više od 50 % površine sliva bilo bez šumske vegetacije, dr. sc. Lukrecija Butorac ističe da je sada sadržaj mulja u protjecajnim vodama 3,7 puta manji. Tijekom istraživanja svega 31 % oborina prelazio je 10 mm, ali upravo su one izazvale preko 90 % površinskog otjecanja i gubitaka tla.
Razlike u eroziji između pojedinih ploha, glede utjecaja vegetacijskog pokrivača, nije se pokazao značajnim, što je vrlo važno za valorizaciju uloge autohtone vegetacije u protuerozijskim mjerama. Naime, kulture crnog bora signifikantno ne smanjuju površinsko otjecanje i eroziju u odnosu na šikare bjelograbića. Isto tako i prirodni travni pokrov, pogotovo na blažim nagibima, učinkovito sprječava eroziju.
Pokazalo se da su biološke mjere sanacije, odnosno podignute nove šumske kulture, imale ključnu ulogu u smirivanju erozijskih procesa u slivu bujice Suvave. Sve to ukazuje na važnost zadržavanja vegetacije u cijelom slivu radi saniranja i smirivanja ovog izrazito erodibilnog područja.
Istraživanje na kojemu se temelji prezentirani doktorski rad, bavi se vrlo važnim pitanjem za održivo gospodarenje šumskim zemljištem u mediteranskom krškom području. Vrijednost rada je i u tomu što se temelji na materijalno vrlo zahtjevnom motrenju, kakvo je vrlo rijetko na našem krškom području. Rezultati su pokazali na objektivan način koliko je značenje vegetacije u zaštiti tla od erozije, ali, s druge strane, i kolika je važnost stručnog gospodarenja šumom i šumskim zemljištem za održivo gospodarenje sveukupnim prostorom u slivu bujičnog vodotoka. Doktorski rad dr. sc. Lukrecije Butorac značajan je doprinos poznavanju čimbenika erozije tla, poznavanju razmjera erozijskih procesa (posebno na smeđem tlu na vapnencu), razvoju modela procjene erozije i pristupu u njihovu odabiru, te poznavanju uloge vegetacije u zaštiti tla od erozije i provedbi bioloških mijera sanacije erozijskog područja.
Dr. sc. Lukrecija Butorac rođenjem je Bračanka (Supetar) iz obitelji Guić. Rođena je 9.11.1975. godine u Splitu. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završila je u Supetru na otoku Braču. Studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994. godine, gdje je i diplomirala 1999. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera šumarstva.
Nakon studija radila je kao pripravnik u Upravi šuma podružnica Split. Od ljeta 2000. godine radi u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu kao znanstveni novak u Samostalnom odjelu za šumarstvo. Magistarski rad pod naslovom "Utjecaj šumskih ekosustava alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na zaštitu tla od erozije" izradila je pod vodstvom prof. dr. sc. Milana Oršanića i obranila 6. srpnja 2007. Godine 2009. dobila je stipendiju COST FP 0601 FORMAN za znanstveno usavršavanje iz područja utjecaja vodnog stresa na promjene u šumi i okolišu koje je provela u Italiji (Istituto San Lodovico, Orvieto – Institute of Agro-Environmental & Forest Biology National Research Council). Sudjelovala je na više domaćih i međunarodnih znanstvenih kongresa. Zajedno sa suradnicima objavila je 30-ak znanstvenih radova, studija i drugih prikaza istraživanja.
Dr. sc. Lukrecija Butorac živi u Splitu, udana je i majka je dvoje djece. S ovih stranica upućujemo joj čestitke i želimo plodosan rad u šumarskoj znanosti.

Dr. sc. MILIVOJ FRANJEVIĆ
Dr. sc. Miroslav Harapin
Dr. sc. Milivoj Franjević, mag. ing. silv. obranio je 15. lipnja 2012.g. disertaciju pod naslovom "Nove biotehničke metode integrirane zaštite hrastove oblovine od potkornjaka drvaša" i stekao akademski stupanj doktora znanosti iz biotehničkog područja, znanstvenog polja šumarstva. Obrana disertacije održana je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a u Povjerenstvu za obranu disertacije bili su: