DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 109 <-- 109 --> PDF |
ŠLOSEROV DOM NA RISNJAKU 1932–2012. Alojzije Frković, dipl. ing. šum. Javna ustanova Nacionalni park Risnjak imala je krajem ovoga ljeta razloga za slavlje. Petnaestog rujna preko pedeset planinara i ljubitelja prirode, predvođenih ravnateljem Parka Miroslavom Gašparcem, dipl.ing. šum. i suradnicima, proveli su dan na Risnjaku obilježavajući dva značajna jubileja: 80-godišnjicu izgradnje i otvorenja planinarskog doma i 130. godišnjicu smrti prvog predsjednika Hrvatskog planinarskog društva (HPD), osnivača hrvatske botanike i prirodoslovca Josipa Kalasancija Schlossera (1808–1882), po kojemu je dom dobio ime. "Na gotovo vodoravnoj visoravni 100 m ispod samog vrha Risnjaka, s otvorenim pogledom na istok i zapad, sagrađena je od risnjačkog kamena vapnenca planinarska kuća. Sazidana poput susjednih stijena i litica, iste boje i iz istog materijala čini se kao da je ovdje izrasla. Nije bilo lako graditi na tom mjestu: moralo se utrošiti mnogo truda, muke i novaca, da se oživotvori davno željena i snivana misao HPD-a, da ova najljepša planina Gorskog kotara dobije dostojan planinarski dom", zapisao je 1932. na stranicama Hrvatskog planinara tajnik Društva i glavni projektant ing. Josip Neumann. Zavjetna misao Hrvatskog planinarskog društva postupno se ostvaruje Potrebu za bilo kakvim "krovom nad glavom" u masivu Risnjaka prvi je osjetio i o tome javno pisao prirodoslovac, planinar i putopisac Dragutin Hirc (1853–1921), koji je krajem 19.st. u više navrata sa svojim "učenim družtvom" hodočastio toj planini. Za svog drugog pohoda Risnjaku 11. kolovoza 1879. skrasio se u šumarskoj kolibi na Smrekovcu, vlasništvo velikaške obitelji šumoposjednika Thurn-Taxisa, koja je na zamolbu HPD-a bila spremna dati suglasnost da se na tom ili kojem obližnjem lokalitetu podigne dom za potrebe planinara i izletnika. Iako je Kotarsko poglavarstvo Delnice na osnovi nacrta i troškovnika koje je izradio "družtveni odbornik i graditelj" Stjepan Uršić, izdalo građevinsku dozvolu, Prvi svjetski rat i poraće, razlozi su da do ostvarenja zamisli nije došlo. Ne mireći se sudbom, petnaestak godina kasnije "zavjetna misao" HPD-a da Risnjak konačno dobije reprezentativno zdanje kakvo i zaslužuje, konačno se stala ostvarivati. Na prijedlog sušačke podružnice Društva, izaslanici središnjeg Odbora za izgradnju doma, na čelu s predsjednikom Josipom Pasarićem, podružnicom "Martinščak" iz Karlovca i "Jelencom" iz Gerova, za mjesto gradnje doma izabraše zaravanak "prepun divnog alpskog cvieća" između Malog (južnog) i Velikog Risnjaka, na sjecištu sviju prilaznih staza i putova što vode na ovu planinu. Kao kuriozitet bilježim da je spomenutu livadu, zaravanak, HPD dobio od Ministarstva šuma i rudnika u zakup na 90 godina uz cijenu od tadašnja 2 (slovima: dva) dinara! Uz Savsku banovinu, koja doznačuje glavninu potrebnih sredstava za gradnju, kao mecene u sjeni sudjeluju već spomenuta Gospoštija Thurn-Taxis, podružnica HPD-a "Sušak" i članovi svojim doprinosima. Svečanost otvorenja doma pred 300 uzvanika Kao dan početka radova bilježi se 13.rujna 1930., kad se prišlo iskolčavanju terena i, zacijelo, najdelikatnijem zahvatu – iskopu jame za cisternu u gotovo živoj stijeni. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Radovi su prekidani samo tijekom zimskog razdoblja godine, da bi svake iduće godine već od prvih dana svibnja bili nastavljeni. Izvođenje svih radova povjereno je iskusnom građevinskom poduzetniku Marku Vukeliću iz Mrzle Vodice, koji je ispunio obećanje i dom sagradio u predviđenom roku. Potrebnu radnu snagu regrutirao je iz najbližih okolnih mjesta, Crnog Luga, Mrzle Vodice, Gerova, Razloga. Uz zidare, tesare, kamenoresce, stolare, kovače, sjekače bio je zastupljen i ne mali broj nekvalificiranih radnika, kojima je to bila izuzetna prilika za zaradu. "Kamen se lomio na licu mjesta, vapno se palilo ispod samog vrha, a drvo sjeklo, kako bi se prosušilo, ljeto ranije". Stolarija se izrađivala u društvenoj kući na Gornjem Jelenju, koja je ujedno poslužila kao centralno skladište za sav željeznicom dostavljeni materijal. Iz Gornjeg Jelenja pa do Vilja materijal je dopreman zaprežnim kolima, a odatle samaricom ili "na leđima radnika" do gradilišta. Svečanost otvorenja kuće upriličena je u nedjelju, 18. rujna 1932. točno u podne! Zahvaljujući lijepom i sunčanom vremenu, ovoj "rijetkoj planinarskoj slavi" nazočilo je oko 300 uzvanika, mahom planinara i izletnika, "kojeg mnoštva Risnjak ni prije ni poslije nije doživio". Posebno brojni bili su Mrzlovodičani i Crnolužani, u čijim se redovima našla grupa veselih tamburaša. Kroničar će pripomenuti da se na "svih ugodno dojmilo što je krasni spol na toj slavi bio odlično zastupljen", pa stoga i ne čudi da je dvoranom doma i okolnim travnjakom "cijelu noć odjekivala vesela pjesma i skladna svirka tamburaša". Po mnogo čemu bili su zapaženi sušački planinari koji su "uspevši se noću sa svjetiljkama ispalili praskave rakete pred domom u znak pozdrava". Od planinarskih podružnica najzastupljeniji su bili "Velebitaši" iz Sušaka, njih oko 50, delničkog "Risnjaka" (10), Kupske doline (30), Lokava, Delnica, Fužina, Gerova, Krasice, ali i iz udaljenijih mjesta poput: Duge Rese, Karlovca, Križevaca, Petrinje, Ivanca, Siska, Samobora, Dubrovnika, Splita, Gospića, Otočca, Osijeka, Varaždina, Čakovca, Krapine, Koprivnice. Oni koji su bili spriječeni uputiše pozdrave i čestitke telegramom "iz kojih izbija svijest solidarne suradnje i stvaralački duh". Runolist – najljepši ukras Risnjaka Prigodnim besjedama prvi se obratio mnoštvu predsjednik HPD-a J. Pasarić, potom tajnik ing. J. Neumann, bivši ban dr. J.Šilović, dr. D. Vitezić u ime sušačke podružnice, kotarski pristav Hranilović i sušački gradonačelnik Đ. Ružić. Proglasivši dom na Risnjaku otvorenim, J. Pasarić je naglasio da će njegova vrata biti kroz cijelu godinu otvorena, pozivajući ljubitelje prirode da pri ljetnim mjesecima "pomno paze i čuvaju planinsku floru, napose krasni runolist, najljepši ukras Risnjaka". Imenovavši Risnjak "najčarobnijom planinom Gorskog kotara", predsjednik Društva izrazio je radost da će novo izgrađena planinarska kuća "služiti i kao visoko gorsko lječilište i zimsko sunčalište, a ujedno dostojno prezentirati hrvatsko planinarstvo na toj istaknutoj međi Gorskog kotara i Hrvatskog primorja". Što se bivšeg bana J. Šilovića tiče, koji se kao "pasionirani planinar" bez napora "došetao" na Risnjak, treba istaći da je upravo on zaslužan da je 1930. HPD-u za tu planinarsku kuću doznačena potpora od 85.000 dinara "poslužila kao temeljna glavnica za tu gradnju", ali i gradonačelnika Sušaka Đure Ružića, koji je već 1914. kao tajnik sušačke podružnice vodio pripremne radnje za gradnju planinarskog skloništa u Smrekovcu i koji je prvi 1930. predložio sadašnje mjesto za gradilište ove kuće. Novoizgrađena prva planinarska kuća na Risnjaku, dimenzija 12,45 x 10,35 m, sastojala se od prizemlja i potkrovlja. U prizemlju se nalazila velika blagovaonica, kuhinja, smočnica, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 111 <-- 111 --> PDF |
soba opskrbnika i sanitarni čvor. U potkrovlju, do kojega su vodile drvene stepenice, bilo je pet soba, tri dvokrevetne i dvije veće skupne spavaonice s odgovarajućim namještajem., pa je u kući moglo odjednom noćiti i do 50 osoba. Krov na dvije vode bio je pokriven šindrom, a u blagovaonici pred dolazeću zimu podignuta je velika peć od kaljeva. Za opskrbu vodom poslužila je velika cisterna kapaciteta 25 m3 vode. Po uzoru na Tomislavov dom na Sljemenu već od prvog dana uvedene su takse za "ulaznice i noćarine". Za članove cijena ulaznice iznosila je jedan dinar, a za nečlanove 2 dinara. Noćarine u zajedničkim sobama kretale su se od 10 do 15 dinara, a u "bračnima" od 15 do 25 dinara. Za opskrbnika doma imenovan je Marko Vukelić, koji je na sam dan otvorenja doma priredio svečani ručak za sve posjetitelje. Stavljanjem doma na Risnjaku u funkciju stale su se osmišljavati i izgrađivati nove planinarske staze k njegovu vrhu. U tom pogledu prednjačila je podružnica HPD-a "Gorštak" iz Mrzle Vodice koja je, zahvaljujući agilnom predsjedniku ing. Zdanovskom i potpori Matice, izgradila planinarsku stazu od Suhe Rječine do Medvjeđih vrata, a potom, rekonstrukcijom postojeće, spušta stazu podnožjem južnog Malog Risnjaka i produžuje sve do doma. To doprinosi sve to većem posjetu Risnjaku. Tako je iste godine po otvorenju doma registrirano 190 izletnika i planinara, godinu dana kasnije 450, a 1936.godine 765. Uz povremene godišnje intervencije na saniranju krovišta, sitnim popravcima na prozorima i žaluzinama, izmjeni dotrajalog pokućstva i slično, dom je bio u službi planinara sve do početka Drugog svjetskog rata, kada ga u strogoj ilegali od vremena do vremena koriste partizanski kuriri i slučajni namjernici. U strahu da ne padne u ruke talijanskih okupatora pred "operaciju Risnjak", spališe ga partizani u ožujku 1942. Tipolozima trošna brvnara na Smrekovcu Što je značio boravak na Risnjaku na kojemu nema nikakvog prikladnog objekta za sklanjanje i noćivanje najbolje je osjetio tim prof. Ive Horvata koji je, počevši od srpnja 1948., otpočeo s radom na tipološkim istraživanjima i kartiranju Risnjaka i Snježnika. Kako je dom na Risnjaku bio devastiran, nije im ništa preostalo nego smjestiti se u staroj |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 112 <-- 112 --> PDF |
i trošnoj lugarskoj kućici na Smrekovcu. U svojim "emotivnim sjećanjima" jedan od sudionika tima istraživača prof. S. Bertović zapisao je: "Naš prvi logor oko natrule barake na Smrekovcu opskrbili smo vodopropusnim izblijedjelim šatorima… kamo su nam Bjelovodičani Matija Gašparac i sin mu Antun na konjiću požrtvovno dopremali vodu i hranu". I dok su se kolovoza 1879. Hirc i njegovo društvo na Smrekovcu sladilo lugarevim paprikašem i janjetinom na ražnju, sedamdeset godina kasnije tipolozi i kartografi bili su sretni da su imali "slanine iz salitre kao najkaloričnije punjenje u terenskim sendvičima – povlastice koju nam je dala RŠ krata", prisjeća se Bertović. Što se same lugarske kućice na Smrekovcu tiče, prema Hircu, "bilo je to ugodno sklonište na ovoj visini i gluhoj šumi" opskrbljeno kuhinjom, dvjema sobama, od kojih jedna na tavanu, stolom s dvije klupe te sobom s dva kreveta. Za mirnih ljetnih večeri vatra se obično ložila "na čistini pred kolibom". Ne čudi da je ova kućica, uz privolu obitelji Thurn-Taxis, bila krajem 19.g. kroz duži niz godina, ako ne konačište, ono svratište brojnih botaničara i prirodoslovaca poput: T. Pichlera, V. Borbaša, J. Sadlera, A. Neilreicha, J. Torbara, Lj. Vukotinovića, J. Schlossera i drugih, kao preteča planinarstva Gorskog kotara. HPD je 1921.g kućicu unajmio na 15 godina, obnovivši je u više navrata, ali i napustivši je odmah po otvorenju doma na Risnjaku. Nova kuća na Šloserovoj livadi Zahvaljujući poglavito Planinarskom društvu Delnice i snažnoj potpori središnjice iz Zagreba, koja iza Drugog svjetskog rata djeluje pod imenom Planinarski savez Hrvatske, 1952. otpočelo se s izgradnjom novog doma na Risnjaku. Kako bi se izbjegli ili barem ublažili udari snažnih vjetrova, snježni nanosi i drugi nepovoljni klimatski čimbenici, kojima je bila izložena ranija kuća, ozbiljno se stalo razmišljati o novoj lokaciji doma. Prvobitno izbor je pao na predio Tori, plato u zavjetrini južnog Malog Risnjaka, ali iskop jame za novu cisternu bila je nepremostiva prepreka. Nova zidana jednokatnica podignuta na starim temeljima u mnogome je promijenila raniji izgled kuće. Glavna ulazna vrata sada su okrenuta prema jugoistoku, a nešto razvedenije krovište, kao i vanjski zidovi prekriveni su šindrom, što je objektu dalo poseban planinski izgled. Nakon punih šest godina kuća je 1957. predana na korištenje, sada pod imenom Šloserov dom na Risnjaku na visini od 1418 m. Kako smo to u uvodu istakli, uz 80. obljetnicu izgradnje i otvorenja doma na Risnjaku, JU Nacionalni park Risnjak prisjeća se i 130. godišnjice smrti proslavljenog prirodoslovca Josipa Kalasancija Schlossera (Jindžihovo, ČSSR, 25.1.1808 – Zagreb, 27.4. 1882) prvog predsjednika Hrvatskog planinarskog društva, jednog od utemeljitelja Narodnog muzeja u Zagrebu i člana JAZU (od 1866). Počevši od 1836. kada je stigao u Hrvatsku, marno izučava floru naših |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 113 <-- 113 --> PDF |
krajeva, proputovavši mnoge krajeve, pa tako i Gorski kotar. Zahvaljujući njegovu istraživačkom radu i publikacijama u izdanju HAZU (primjerice Flora Croatica s Lj. Vukotinovićem), mnogi strani botaničari upoznali su bogatstva naše flore. Za osobite zasluge dodijeljen mu je plemićki naslov viteza s pridjevkom Klekovski. Na samom vrhu Risnjaka, zaslugom delničkih planinara, stoji spomen obilježje uklesano u stijenu s ovim zapisom: "Godine 1852. prirodoslovci i planinari Josip Schlosser i Ljudevit Vukotinović poduzeli prve pohode na planine Gorskog kotara". Čuvar risnjačkih dragocjenosti njihova je anonimnost Iz knjige posjeta koja se nažalost redovito vodi tek od 1962. kada je kuću preuzelo na upravljanje PD "Zanatlija" Zagreb, saznajemo da je te godine dom posjetilo 577 planinara i izletnika, 1963.g. – 431, a 1964. (do 20.8. kada sam i sam boravio u kući i prelistavao knjigu utisaka) – 197. Iako Risnjak kao nacionalni park prema plaćenim ulaznicama posljednjih godina prosječno godišnje posjeti oko 20.000 ljudi, tu brojku prema riječima ravnatelja valja podvostručiti. Naime, od kada je 1997. prostor Nacionalnog parka Risnjak proširen na područje Snježnika i gornji kanjonski dio Kupe ukupne površine 6.350 ha, broj cestovnih ulaza u park višestruko se povećao (na gotovo 23) pa je kontrola posjetitelja praktički nemoguća. U usporedbi s nekim drugim našim nacionalnim parkovima, poput NP Plitvička jezera ili NP Krka, koje ustanove obično na kraju turističke sezone nagrađuju milijunskog posjetitelja, Nacionalnom parku Risnjak to nije cilj. "Područje parka treba zaštititi u cjelini kao potpuni rezervat, da se sačuva budućim naraštajima u punoj ljepoti i samoniklosti", riječi su prof. Ive Horvata pri podnošenju prijedloga i obrazloženja Saboru da se risnjački masiv proglasi narodnim parkom, a za našeg ponajboljeg planinarskog pisca prof. dr. Željka Poljaka "najbolji čuvar risnjačkih dragocjenosti upravo je njihova anonimnost". Od kada je gorski masiv Risnjaka prije ravno 80 godina dobio svoj prvi dom, njegovi bajkoviti vrhunci postali su željeni cilj mnogih planinara i izletnika. Lošim održavanjem kroz dugi niz godina iza njegove obnove 1957.g., dom je znao dospjeti u takvo stanje da pod krov nije mogao primiti ni udomiti nijednog planinara. Maksimalnom angažiranošću Hrvatskog planinarskog saveza, planinarskih društava i planinara, uprave Parka, brojnih gospodarskih organizacija pa i pripadnika oružanih snaga tijekom 1987.i 1988.godine, uspjelo se sanirati postojeće stanje i vratiti domu ulogu koja mu je namijenjena, istaknuto je na, kojoj već po redu, svečanosti otvaranja obnovljenog doma na Šloserovoj livadi 1.listopada 1988. Počevši od 1990.g. pa sve do danas, planinarski dom "Josip Šloser Klekovski" u zakupu je i pod kontrolom Javne ustanove Parka, tako da se sve aktivnosti vezane za održavanje, čuvanje i opskrbu doma odvijaju kroz djelatnosti ove ustanove. Akcijskim planom osposobljavanja planinarskog doma za kvalitetniji prihvat posjetitelja u sklopu unaprjeđenja smještajnog kapaciteta, kao sastavnog dijela Plana upravljanja NP-om Risnjak, predviđeno je tijekom idućeg desetljeća više radnji i novina, od kojih izdvajamo: građevinsko uređenje postojećih sanitarnih prostorija u objektu, zbrinjavanje otpadnih voda i krutih otpada, zamjena vanjske i unutarnje stolarije odgovarajućim suvremenim materijalima, uvođenje sustava centralnog grijanja na drva, postavljanje minijaturne vjetroelektrane i dr. Kažimo na kraju da će dom tijekom ljetnog razdoblja biti otvoren svaki dan od 1.svibnja do 31. listopada, da će od 1.studenog do 30. travnja biti na raspolaganju "zimska soba" s dva ležaja. Jer, "na Risnjaku je uvijek lijepo, bilo ljeti bilo zimi", našli smo zapisano u knjizi utisaka. Korištena literatura Bertović, S. (1994). Vegetacijska istraživanja I. Horvata i suradnika u risnjačko-snježničkom gorju i njihov značaj za osnivanje NP "Risnjak" U: Zbornik radova Četrdeset godina NP "Risnjak" 1953–1993. (ur. A. Frković), str. 32–34. Frković, A. (1966). Na Risnjaku je uvijek lijepo. Priroda LIII(3):91. Hirc, D. (1993). Gorski kotar – slike, opisi i putopisi (reprint izdanje). Tiskara Rijeka d.d. Rijeka Malnar, I. (1994). Četrdeset godina Nacionalnog parka Risnjak. U: Zbornik radova NP Risnjak (ur. A. Frković), str. 13–16. Neumann, J. (1932). Planinarska kuća na Risnjaku. Hrvatske planine XXVIII(9): 278–282. Pasarić, J. (1932). Otvaranje planinarskog doma HPD-a na Risnjaku. Hrvatski planinar XXVIII(10):305–310. Poljak, Ž. (1981). Planinarstvo (Gorskog kotara). U:Gorski kotar (ur. J.Šafar), str. 476–481. Fond knjige Gorski kotar. X,x,x. (2007). Nacionalni park Risnjak – Plan upravljanja (ur.Z. Šikić). Ministarstvo kulture Republike Hrvatske |