DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 23 <-- 23 --> PDF |
SUBMONTANSKO-SUBPANONSKE BUKOVE ŠUME SJEVERNE HRVATSKE SUBMONTANE-SUB-PANNONIAN BEECH FORESTS OF NORTHERN CROATIA Joso Vukelić1, Dario Baričević1, Irena Šapić1 Sažetak2 Standardnom metodom srednjoeuropske fitocenološke škole (Braun-Blanquet 1964) istražena je i opisana nova asocijacija bukove šume s dugolisnom naglavicom – Cephalanthero longifoliae-Fagetum ass. nova, koja se rasprostire u kolinsko-submontanskom pojasu panonskoga gorja sjeverne Hrvatske, na visinama od 200 do 700 m, na lesnim i romboidnim naslagama povrh kojih se najčešće nalazi luvisol. Obilježava ju relativno siromašan i homogen florni sastav, izostanak brojnih vrsta ilirske sveze Aremonio-Fagion (Horvat 1938) Borhidi in Törek, Podani et Borhidi 1989, izrazita prevlast vrsta Festuca drymeia i Carex pilosa te stalnost vrsta srednjoeuropskih bukovih šuma. Svrstana je unutar srednjoeuropske sveze Fagion sylvaticae Laquet 1926. U odnosu na sastav ostalih bukovih šuma iste sinsistematske pripadnosti ističu se dijagnostičke vrste Festuca drymeia, Polystichum setiferum, Cephalanthera longifolia, Rubus hirtus, Tilia tomentosa, Potentilla micrantha i Ruscus hypoglossum. U radu je prikazano 15 novih i 137 već objavljenih fitocenoloških snimaka, na osnovi kojih je analizirana građa, sociološki i sintaksonomski karakter asocijacije Cephalanthero longifoliae-Fagetum te odnos prema srodnim asocijacijama na južnom i jugozapadnom rubu Panonske nizine i u susjednim područjima. Ključne riječi: bukove šume, Cephalanthero longifoliae-Fagetum, sjeverna Hrvatska, Fagion sylvaticae Uvod Introduction U nizinskom dijelu sjeverne Hrvatske rasprostire se panonsko gorje u čijem kolinsko-submontanskom pojasu rastu specifične bukove šume. U dosadašnjim istraživanjima svrstavane su u dvije različite sveze (Aremonio-Fagion i Fagion sylvaticae), a opisivane pod nazivima Carici pilosae-Fagetum (Pelcer u: Cestar i dr. 1983, Rauš i dr. 1992, Trinajstić i Franjić 1999, Vukelić i Baričević 2002, 2003, Trinajstić 2007, Vukelić i dr. 2007), dijelom kao Festuco drymeiae-Fagetum (Baričević 2002, Škvorc 2006, Škvorc i dr. 2011, G. Horvat 2011, non Trinajstić i Cerovečki 2009), zatim kao Polysticho setiferi-Fagetum (Baričević, Vukelić i Šapić 2009), a Marinček ih je (1995) obuhvatio asocijacijom Vicio oroboidi-Fagetum. Takva su stajališta proizvela veliku pomutnju, a nomenklaturno nisu ispravna (Weber i dr. 2000). Pod prva tri navedena naziva prije su opisane zajednice u drugim europskim područjima (Njemačka, Rumunjska, Slovačka, Italija) kojima sastojine iz Hrvatske ne pripadaju (usp. Moriariu i dr. 1968, Magic 1968, Ubaldi 1988, Coldea 1991, Oberdorfer 1992, Zupančič, Žagar i Surina 2000. i drugi), a četvrta se zajednica Vicio oroboidi-Fagetum od njih razlikuje sastavom i sinsistematskom pripadnošću. Za istraživane sastojine sjeverne Hrvatske najčešće je korišten naziv Carici pilosae-Fagetum, no pod njim su ranije opisane drugačije |