DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 25     <-- 25 -->        PDF

kolinskim položajima azonalna, na padinama prema jarcima i na sjevernim stranama, dok se na višim položajima i rebrima nižega gorja može smatrati zonalnom.
Klima je u području istraživanih bukovih šuma umjereno topla s prosječnom temperaturom od 9,5 °C do 10,7 °C i prosječnom količinom oborina od 800 do 1100 mm. One uglavnom imaju povoljan raspored za razvoj šumske vegetacije (Seletković i Tikvić 2003). Antropogeni su utjecaji vrlo izraženi. Bukovim se šumama gospodari kao regularnim sastojinama, no one se vrlo dobro prirodno pomlađuju.
Rezultati
Results
Florni je sastav asocijacije prikazan u tablici 1 na temelju 152 snimka. U sloju drveća potpuno prevladava bukva koja je iznimno konkurentna i koja znatno utječe na unutrašnje ustrojstvo zajednice. U nižim i srednjim položajima češći su hrast kitnjak i obični grab, a srebrnolisna je lipa osobito rasprostranjena na Bilogori, Moslovačkoj i Zrinskoj gori. Ona se spontano brzo širi, a siječe se u proredama u dobi od 60 do 80 godina te joj je s progaljenošću sastojina veći udio. Sloj je grmlja slabo razvijen i siromašan vrstama. Osim spomenutih vrsta iz sloja drveća čine ga bujnijim Sambucus nigra, Daphne mezereum i vrste roda Acer. Na izloženijim mjestima raste Fraxinus ornus.
U prizemnom se sloju vrlo često i intenzivno miješaju vrste kolinskih kitnjakovo-grabovih i viših bukovih šuma, što je razlog da je ova zajednica složena za proučavanje i sistematizaciju. Potpunu prevlast imaju Festuca drymeia i Carex pilosa (slika 2), a čitave facijese ponegdje gradi čupava kupina (Rubus hirtus), osobito obilna kod jačega otvaranja sklopa. Od ostalih vrsta stalnošću se ističu vrste reda Fagetalia, i to Galium odoratum, Lamium galeobdolon, Cardamine bulbifera, Viola reichenbachiana, Pulmonaria officinalis, Dryopteris filix-mas, Lathyrus vernus, Symphytum tuberosum, Mycelis muralis i Circaea lutetiana, a od drugih sinsistematskih kategorija Hedera helix, Melica uniflora i Ajuga reptans. Od ilirskih vrsta stalnija je tek vrsta Ruscus hypoglossum, slabije su zastupljene Cyclamen purpurascens i Vicia oroboides, dok su sasvim sporadično u rubnim dijelovima areala, kao i na lokalitetima miješanja s ilirskim