DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 87     <-- 87 -->        PDF

BOTANIČKI VRT SVEUČILIŠTA U PADOVI – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT NA SVIJETU
Prof. dr. sc. Marilena Idžojtić
U povijesnom središtu grada, vrlo blizu Bazilike svetog Antuna, nalazi se Botanički vrt Sveučilišta u Padovi. Smatra se najstarijim botaničkim vrtom na svijetu koji je ostao na istome mjestu od svoga osnutka do danas. Vrt je osnovan dekretom Senata Mletačke Republike, 29. lipnja 1545. godine, na površini koja je pripadala Benediktincima. Njegova izvorna namjena bila je uzgajanje i učenje prepoznavanja ljekovitih biljaka, od kojih su se pripravljali tzv. jednostavni lijekovi, odnosno lijekovi dobiveni neposredno iz prirode. Stoga je vrt nazvan Hortus Simplicium. To je razmjerno mali vrt, koji se prostire na površini od 2,2 ha. Vrlo je prepoznatljiv i jedinstven izvorni povijesni dio, ograđen kružnim visokim zidom, čija je balustrada od istarskog
 

ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 88     <-- 88 -->        PDF

kamena. Taj središnji krug u sebi sadrži četiri kvadrata, razdvojena dvjema glavnim okomitim osima, odnosno stazama. Biljke su unutar kvadrata posađene u omeđena, mala polja, a svaki je kvadrat okružen niskom željeznom ogradom. Unutar toga povijesnog dijela vrta nalazi se znamenita “Goetheova palma", mala žumara (Chamaerops humilis L.), koja je ujedno i najstarija biljka u vrtu, posađena 1585. godine i smještena u zasebnom, malom, osmerokutnom stakleniku. Johann Wolfgang von Goethe spomenuo je tu palmu u djelu “Metamorfoza biljaka", iz 1790. godine. Druga biljka koja se povezuje s Goehteom, također je iz ovoga dijela vrta. To je ginko (Ginkgo biloba L.), jedan od najstarijih primjeraka u Europi. Goehte je bio očaran ovom, tada neobičnom i rijetkom biljkom, posađenom 1750. godine, koju je vidio na svome putovanju Italijom 1786. godine. Osim po svojoj starosti, taj je primjerak specifičan i po tome što je na mušku biljku cijepljena plemka sa ženskog primjerka, pa ta, sada već jako debela grana, redovito
 

ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 89     <-- 89 -->        PDF

donosi obilje sjemena. Tako ovaj ginko izgleda kao jednodomna, a ne dvodomna biljka. Znamo da je prvi ginko u Europi posađen u Nizozemskoj, u Botaničkom vrtu Sveučilišta u Utrechtu, 1730. godine, a najstariji primjerak u Hrvatskoj nalazi se u Daruvaru i datira iz 1777. godine.
Okomite staze, koje su spomenute jer razdjeljuju povijesni dio vrta na četiri dijela, završavaju reprezentativnim vratima, kroz koja se izlazi u drugi, manje formalni dio vrta, u kojem se kruži oko vanjskog dijela zida i gdje se također nalaze neki vrlo stari primjerci stabala. Ako se nakon ulaza krene lijevo, naići ćemo na impresivan primjerak azijske platane (Platanus orientalis L.), posađen 1680. godine, s potpuno šupljim unutrašnjim dijelom debla. Iz 1800. godine su dva stabla velecvjetne magnolije (Magnolia grandiflora L.), koji se nalaze na ulazu u vrt, nasuprot kućici za naplatu ulaznica. Blizu magnolija je i korzički crni bor (Pinus nigra J. F. Arnold subsp. laricio /Poir./ Maire), posađen 1836. godine.
Tijekom povijesti vrt je imao značajnu ulogu u unošenju i proučavanju egzotičnih biljaka iz različitih dijelova svijeta, posebno onih s kojima je Venecija bila povezana. Danas se u vrtu uzgaja oko 6.000 različitih biljnih svojti. One su podijeljene prema uporabi te sistematskoj ili biljnogeografskoj pripadnosti. Tako su osim ljekovitih i otrovnih biljaka grupirane mediteranske biljke, planinske biljke u alpinetumu, slatkovodne biljke, sukulenti, orhideje i tropske biljke u stakleniku, mesožderke, kao i biljke s prirodnih područja neposredno blizu Padove.
 

ŠUMARSKI LIST 9-10/2012 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Biljke su u vrtu označene s nekoliko tipova pločica. Ono što je značajno, dio biljaka označen je pločicama koje uz uobičajene podatke imaju i nazive na Brajevom pismu, za slijepe i slabovidne posjetitelje. Za iste osobe često se u arboretumu, u posudama postavljenima na stolove, izlažu različite tematske zbirke, kako bi ih oni mogli opipom ili mirisom upoznati. Vrt je moguće obići uz audio i multimedijsko vodstvo.
Osim biljaka, velika vrijednost u vrtu su arhitektonski elementi. Tako nam pozornost privlače fontane napajane toplom vodom iz dubokog arteškog bunara, kipovi Teofrasta i Solomona kod južnih, odnosno istočnih vrata, kao i tri sunčana sata, različitih oblika. Već spomenuta balustrada na kružnom zidu sadrži vaze i poprsja značajnih povijesnih osoba. Zbog nedostatka prostora staklenici su premaleni, uski i često prenatrpani biljkama te djeluju mračno.
Uz vrt se nalaze znanstvena knjižnica i herbarij. Za nas je od posebnog povijesnog i znanstvenog značenja herbarijska zbirka dalmatinske flore, koju je 1871. godine donirao Robert Visiani. Ta zbirka sadrži oko 2.500 svojti, s oko 10.000 primjeraka, uključujući i mnoge tipske primjerke koje je Visiani koristio pri pisanju djela “Flora Dalmatica" (u tri sveska, 1842.–1852. godine). Rođen, a kasnije i pokopan u Šibeniku, Visiani je bio više od 40 godina ravnatelj Botaničkog vrta u Padovi.
Botanički vrt je 1997. godine uvršten u popis svjetske baštine UNESCO-a, uz obrazloženje da je upravo taj vrt ishodište ostalih botaničkih vrtova u svijetu, da predstavlja rođenje znanosti, znanstvene razmjene i razumijevanja odnosa prirode i kulture te da je dao veliki doprinos razvoju mnogih modernih znanstvenih disciplina, posebno botanike, medicine, kemije, ekologije i farmacije. Danas ovaj botanički vrt uz obrazovnu i znanstvenu ulogu ima i zadatak očuvanja rijetkih i ugroženih biljnih svojti.
Ako ste u Padovi, u posjeti Bazilici svetog Antuna, kapucinskoj samostanskoj crkvi svetoga Križa ili brojnim drugim znamenitostima, svakako posjetite i ovaj lijepi, mali povijesni botanički vrt, uz prethodnu provjeru radnog vremena.