DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2012 str. 56 <-- 56 --> PDF |
(Matulec 2006), kao i istraživanja urbane flore nekih dalmatinskih gradova, Šibenika (Milović 2000), Splita (Ruščić 2002) i Zadra (Milović 2008). Iako je težište navedenih istraživanja flore dalmatinskih gradova samonikla flora, značajna se pozornost u njima pridaje i hortikulturnoj komponenti flore, posebice onim svojtama koje imaju sposobnost održavanja i širenja izvan uzgoja. Nedavno, Perinčić (2010) donosi prikaz i analizu hortikulturne flore perivoja i parkova te okoliša škola i vrtića na području Zadra. Opsežnije istraživanje vaskularne flore Omiša obavljena su tek nedavno (Tafra 2009). U prikazu i analizi ukupne flore ovoga dalmatinskoga gradića vrste koje dolaze u uzgoju navode se usput i nisu uključene u analizu (Tafra 2009). Cilj ovoga rada bio je cjeloviti prikaz te taksonomska i ekološka analiza dendroflore Omiša, s posebnim težištem na odnos zastupljenosti autohtonih i alohtonih svojti. Krajobraz Omiša karakterizira krški vapnenački longitudinalni planinski lanac, uski naplavni pojas obale mora i rijeke Cetine te strme padine koje se uzdižu neposredno od mora (Radman i dr. 2007). Od prirodnih tala prevladava rendzina, a razvijaju se i plitka kambična smeđa tla na vapnencu. Vegetacijski Omiš pripada eumediteranskoj vegetacijskoj zoni vazdazelenih šuma hrasta crnike s karakterističnom asocijacijom Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958 (sveza Quercion ilicis). Zbog specifične orografije terena i utjecaja Cetine unutar istraživanog područja mjestimično se javljaju i fragmenti zajednica submediteranske vegetacijske zone (as. Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939). Umjesto primarne šumske vegetacije u Omišu prevladavaju različiti degradacijski stadiji – makije, garizi, dračici, suhi travnjaci te obradive površine i raznoliki tipovi ruderalnih staništa. Veliki broj domaćih, a posebno stranih, unesenih vrsta susrećemo u hortikulturnim objektima i obiteljskim vrtovima na području grada. Materijal i metode Material and Methods Istraživanje dendroflore Omiša obavljeno je tijekom 2007. i 2008. godine. Istraživanjem su obuhvaćene svojte dendroflore koje na istraživanom području rastu samoniklo i koje dolaze u kulturi. Pri determinaciji biljaka korištena je sljedeća floristička literatura: Tutin i dr. (1964–1980); Walters i dr. (1984–1986, 1989); Horvatić i Trinajstić (1967–1981); Trinajstić (1975–1986); Javorka i Csapody (1975); Pignatti (1982); Domac (1994); Cullen i dr. (1995, 1997, 1999); Vidaković i Franjić (2004); Idžojtić (2009). Nomenklatura svojti u popisu flore usklađena je prema Nikolić (2012), a nomenklatura kultiviranih svojti koje nisu zastupljene u prethodnom izvoru usklađene su prema The European Garden Flora (Walters i dr. 1984–1986, 1989; Cullen i dr. 1995, 1997, 1999) i označene su zvjezdicom ispred imena svojte. U popisu flore, vrste i podvrste su navedene abecednim redom u okviru rodova, porodica i viših sistematskih kategorija. Za svaku svojtu navedeni su sljedeći podaci: oblik habitusa, znanstveno i hrvatsko ime, oznaka da li se radi o domaćoj (autohtonoj) ili stranoj (alohtonoj) svojti i stupanj udomaćenosti, je li vrsta listopadna, vazdazelena ili zimzelena te geografsko podrijetlo za alohtone svojte. Razdioba životnih oblika obavljena je prema Erhardtu i dr. (2002) uz određena pojednostavljenja, a u popisu flore navode se sljedeće kratice: G grm Gna polugrm Gpa grm-parazitski Gpu grm-puzajući Gsu grm-sukulentni G/S grm ili stablo S/G stablo ili grm S stablo L penjačica (lijana) Hrvatsko nazivlje svojti je prema Anić (1946); Domac (1994); Borzan (2001); Šilić (2005); Vidaković i Franjić (2004); Šugar (2008); Idžojtić (2009); Franjić i Škvorc (2010). Za vrste koje nemaju hrvatski naziv naveden je samo znanstveni naziv svojte. Raspodjela svojti na listopadne (L), vazdazelene (V) i zimzelene (Z), kao i podaci o geografskom podrijetlu preuzeti su iz Pignatti (1982); Walters i dr. (1984–1986, 1989); Cullen i dr. (1995, 1997, 1999) i Erhardt i dr. (2002). Dendroflora Omiša s obzirom na podrijetlo svojti razvrstana je na domaće ili autohtone i strane ili alohtone svojte. U autohtone svojte ubrojene su sve one čiji se prirodni areal u cijelosti ili bar jednim dijelom nalazi unutar granica Hrvatske (Boršić i dr. 2008). Domaće svojte su razvrstane na one koje su na istraživanom području samonikle (Da), one koje dolaze u uzgoju (Db) i one koje dolaze i samoniklo i u uzgoju (Dab). U alohtone svojte su ubrojene sve one svojte čiji se prirodni areali nalaze izvan granica Hrvatske i koje su na područje Hrvatske unesene djelovanjem čovjeka, namjerno ili slučajno (Boršić i dr. 2008). Alohtone svojte su prema stupnju udomaćenja (naturalizacije), u skladu s prijedlozima Richardson i dr. (2000); Pyšek i dr. (2004); Boršić i dr. (2008) te Mitić i dr. (2008) svrstane u sljedeće kategorije: svojte koje dolaze isključivo u kulturi i nemaju sposobnost širenja izvan kulture (u popisu flore označene su kraticom "kult"). neudomaćena svojta ("casual") – cas |