DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Osnovne vrste sekundarne mreže u Bosni i Hercegovini su traktorski putovi, traktorske vlake i animalne vlake (slika 1).
Prema Pičmanu (2007) traktorski putovi su glavni sekundarni putovi koji kreću od kamionskog puta i razvijaju se duboko po šumskoj površini s koje drvo treba prevoziti. Traktorske vlake predstavljaju ogranke traktorskog puta, najdublje prodiru u šumu, a izgrađuju se kako bi se smanjila udaljenost privlačenja i ukupnih troškova. Animalne vlake su dio sekundarne mreže prometnica koje služe u svrhu privlačenja drveta pomoću animala. Nastaju bez građevinskih radova na način da se vrši samo prosijecanje prethodno utvrđene trase.
Traktorski putovi i animalne vlake predstavljaju jedan od najznačajnijih čimbenika za provođenje planiranih biotehničkih mjera gospodarenja šumama. U proizvodnom procesu iskorištavanja šuma, na smanjivanje ukupnih troškova najviše se može utjecati investicijskim ulaganjem u bolja sredstva rada, a tu je najvažnija sekundarna mreža prometnica.
Za gradnju traktorskih putova potrebno je 10 do 30 puta manje financijskih sredstava nego za istu dužinu kamionskog puta (Jeličić, 1983). Manje investiranje u gradnju odražava se na moguće veće ekološke posljedice, zbog čega je neophodna njihova sanacija nakon eksploatacije.
Prema Zakonu o šumama FBiH 2002. godine, sekundarna mreža prometnica mora biti održavana. Međutim, ne postoji pravilnik o održavanju sekundarne mreže prometnica gdje bi se preciziralo što se pod održavanjem podrazumijeva. Nepostojanjem pravilnika o planiranju, izgradnji i održavanju šumskih prometnica daje se sloboda djelovanja, poduzećima šumarstva, izvođačima radova u fazi sječe i privlačenja ŠDP i organima vlasti – inspekciji.
Različite mreže traktorskih putova imat će kao rezultat različite ukupne troškove, čime se faza planiranja otvaranja šuma sekundarnom mrežom nameće kao neophodna.
Problematika istraživanja
Problems of research
Optimizacija izgradnje sekundarne mreže šumskih prometnica razmatrana je na različite načine i s različitih gledišta, tako Klemenčić (1939) koristi ukupne troškove otpreme kao parametar da ocijeni da li se mreža šumskih putova nalazi u optimalnom stanju. Pod troškovima otpreme podrazumijeva troškove privlačenja, gradnje transportnog sredstva i izvoza.
Petrović (1961) za parametre otvorenosti šuma koristi optimalnu gustoću i optimalan razmak šumskih putova i daje obrasce za isto.
Popović i Nikolić (1968) koriste troškove kao parametar i smatraju da se pri minimalnim troškovima transporta drvnih sortimenata za određenu dužinu putova u odjelu, mreža putova nalazi u optimalnom stanju.
Jeličić (1969, 1984) daje obrazac za optimalan razmak između šumskih putova i koristi apsolutnu otvorenost prilikom ocjene mreže putova. Također, računa troškove gradnje putova i troškove privlačenja za određeni stupanj otvorenosti putova, te smatra da se mreža putova nalazi u optimalnom stanju kad su minimalni troškovi za određenu apsolutnu otvorenost.
Pičman i Pentek (1998) u izračunu otvorenosti šuma koriste se relativnom otvorenošću kao jednim od parametara za ocjenu optimalne mreže putova.
Prema Koširu (2000) od iznimne je važnosti analiza terenskih podataka i njihov utjecaj na različite faze proizvodnje.
Pičman et. all (2005) pri utvrđivanju stanja mreže šumskih prometnica koriste apsolutnu, relativnu otvorenost i koeficijent učinkovitosti otvaranja kao parametre otvorenosti odjela.
Pičman i dr. (2006) i Pentek i dr. (2007) obrađuju uspostavu katastra šumskih prometnica, koji između ostalog omogućuje kvalitetno primarno i sekundarno otvaranje neotvorenih i nedovoljno otvorenih površina, planiranje i kontrolu troškova izgradnje i popravka traktorskih putova.