DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 100     <-- 100 -->        PDF

obične bukve, 14 % običnoga graba, 12 % hrasta kitnjaka, 9 % hrasta lužnjaka, dok je 8 % ostalih vrsta drveća. Dosadašnja znanstvena istraživanja bila su relativno ekstenzivnoga i uopćenoga karaktera, a provođena su radi utvrđivanja ekološko-gospodarskih tipova.
U rezultatima istraživanja autor je obradio pet šumskih asocijacija, svrstanih u tri sveze, red Fagetalia i razred Querco-Fagetea. Asocijacije su raščlanjene na već poznate subasocijacije, a zbog manjih sinekoloških razlika i jačega antropogenoga utjecaja u okviru asocijacija i subasocijacija definirane su varijante. Uz vodotoke na blagim padinama i u njihovu nizinskom toku istražena je šuma crne johe s blijedožućkastim šašem (Carici brizoidis-Alnetum glutinosae), a u depresijama nizinskoga dijela razvijena je šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke – subasocijacija s blijedožućkastim šašem (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum brizoidis). Zajednice sveze Carpinion razvijene su u dvije asocijacije: Carpino betuli-Quercetum roboris i Carici pilosae-Carpinetum betuli. Obje su bogate vrstama sveze Carpinion i u njima potpuno izostaju vrste ilirske sveze hrastovo-grabovih šuma Erythronio-Carpinion. Šuma hrasta plutnjaka i običnoga graba tvori dvije subasocijacije: typicum i fagetosum. Tipična subasocijacija raste na gredama prosječne nadmorske visine 150 m, subasocijacija fagetosum proširena je na prijelazu u kolinski pojas, s prosječnom nadmorskom visinom od 165 m. Razlikovne su vrste u odnosu na subasocijaciju typicum: Fagus sylvatica, Hedera helix, Galium odoratum, Mycelis muralis i Tamus communis, lokalno i Quercus petraea. Šuma običnoga graba s dlakavim šašem (Carici pilosae-Carpinetum betuli) raste u nizinskom pojasu na povišenim platoima i na prijelazu blagih padina u ravnicu. Veoma su dobro rasprostranjene vrste sveze Carpinion i dijagnostičke vrste te asocijacije: Carex pilosa, Galium odoratum, Euphorbia amygdaloides i druge. Antropogeno i ekološki uvjetovane ustanovljene su dvije varijante: u nešto nižim položajima varijanta s grabom, u višim položajima s bukvom. Asocijacija raste na luvisolu tipičnom, eutrično smeđem, lesiviranom tlu i na pseudogleju osrednje kisele reakcije. Najviši položaji istraživanoga područja pripadaju zajednici bukve s dugolisnom naglavicom (Cephalanthero longifoliae-Fagetum), i to subasocijaciji cari­cetosum pilosae. Dijagnostičke vrste asocijacije Festuca drymeia, Tilia tomentosa, Ruscus hypoglossum, Cephananthera longifolia i Polystichum setiferum rasprostranjene su s visokim stupnjem udjela, jednako kao i razlikovne vrste subasocijacije caricetosum pilosae – Carex pilosa, Stellaria holostea i povećan udio vrsta sveze Carpinion. Razvijena je u tri antropogeno, ali i ekološki uvjetovane varijante: tipičnoj, na nešto sušim terenima u varijanti s hrastom kitnjakom, a na antropogeno uvjetovanim staništima u varijanti sa srebrnolisnom lipom. Tlo je asocijacije najčešće luvisol tipični, po mehaničkom sastavu pripada u glinaste ilovače, a po reakciji je kiselo do osrednje kiselo. Vrlo je jako humozno i srednje opskrbljeno s fiziološki aktivnim fosforom i vrlo dobro fiziološki pristupačnim kalijem. Takva je vegetacijska slika karakteristična za nizinski pojas, kao i za praporne tvorevine kolinsko-submontanskoga pojasa srednje Hrvatske. S fitocenološkoga gledišta prevladavaju zajednice srednjoeuropske sintaksonomske pripadnosti, s većinom vrsta europskoga i euroazijskoga areala.
Glavni je znanstveni doprinos provedenih istraživanja definiranje šumskih zajednica i ekoloških uvjeta koji su važni za njihovo uspijevanje, ekološko-sociološka analiza njihova flornoga sastava, utvrđivanje osnovnih tipova tala na prapornim naslagama Bjelovarske Bilogore. Posebno se izdvaja prvo utvrđivanje asocijacije Carici pilosae-Carpinetum u ovom dijelu Europe te istraživanje bukovih sastojina koje su svrstane unutar srednjoeuropskih bukovih šuma sveze Fagion sylvaticae. Osim praktičnoga značenja definiranje i nomenklaturno-sinsistematsko određenje istraženih sintaksona znatno je pridonijelo biogeografskomu opisu ovoga područja te širega područja sjeverne Hrvatske. Bilogora se nalazi na sjevernoj granici ilirske florne provincije i jugoistočnoj granici srednjoeuropske florne provincije s jakim panonskim utjecajem.
Rezultati istraživanja i zaključci vrlo su solidna osnova za istraživanje ostalih dijelova Bilogore, ali i brežuljkasto-brdskoga pojasa sjeverne Hrvatske.