DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Mr. sc. DAMIR DELAČ, dipl. ing. šum. Hranislav Jakovac Mr. sc. Damir Delač, dipl. ing. šum., obranio je svoj magistarski rad pod naslovom " Značajke gospodarenja i razvoja Obične smreke (Picea abies (L.), Karst) na području Gorskog kotara" Javna obrana magistarskog rada održana je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 18. prosinca 2012. god. pred povjerenstvom u sastavu: Akademik Slavko Matić, profesor emeritus, predsjednik; Prof. dr. sc. Jura Čavlović (mentor), Šumarski fakultet, član; Prof. dr. sc. Šime Meštrović, redoviti profesor u mirovini, član. Rad sadrži 91 stranicu teksta, 19 tablica, 46 slika i 62 navoda citirane literature, a strukturiran je u 6 glavnih poglavlja: Uvod, Materijal i metode, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura. Životopis Damir Delač, dipl. ing. šum. rođen je 21.5.1958. godine u Brod Moravicama u Hrvatskoj. U Delnicama je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1985. godine. Tijekom 1986. obavlja pripravnički staž, a nakon toga raspoređen je na mjesto taksatora, a zatim samostalnog taksatora u odjelu za Uređivanje šuma, Goransko-primorskog šumskog gospodarstva Delnice (GPŠG). U rujnu 1991. uključuje se kao dragovoljac u obranu Domovine. Od 2001. godine radi na radnom mjestu upravitelja Šumarije Lokve, UŠP Delnice, Hrvatske šume d. o. o. Član je Hrvatskog šumarskog društva (HŠD), a u razdoblju od 1996. do 2004. godine bio je predsjednik HŠD – ogranak Delnice. Od veljače 2006. godine na radnom je mjestu tajnika HŠD-a. Služi se engleskim jezikom. Postdiplomski studij iz područja Uređivanje šuma upisao je 1994. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Oženjen je i otac jednog muškog djeteta. Sažetak magistarskog rada U Uvodu rada autor detaljno navodi biološke i ekološke karakteristike te areal ove za Europu najznačajnije gospodarske biljne vrste. U Gorskom kotaru šumske sastojine sačinjavaju jela (Abies alba Mill.), bukva (Fagus sylvatica L.) i smreka (Picea excelsa /L./ Karst.). Prve dvije vrste su najrasprostranjenije, dok im je smreka više ili manje primiješana. Tek na izvjesnim malobrojnim staništima uvjetovanim posebnim ekološkim prilikama nailazimo na čiste smrekove sastojine (Vajda 1933). Smreku karakterizira vrlo velika ekološka prilagodljivost; otpornost na razne atmosferske utjecaje; velika i dugotrajna klijavost sjemena; lakoća proizvodnje sadnica; jednostavna tehnika mehaničke i ručne sadnje biljaka; male potrebe za intenzivnim njegovanjem; dobra uporabnost stabala iz prorede, a deblje deblovine za razne sortimente; razmjerno velik prirast, osobito na boljim staništima. U bližoj prošlosti ona se umjetno unosila izvan svog prirodnog područja rasprostranjenosti. Na taj način stvarane su smrekove monokulture na staništima drugih autohtonih vrsti drveća u većem dijelu Europe. Ta pojava poznata je u šumarstvu kao fihtomanija (Die Fichte = njem. smreka). I na području Gorskog kotara smreka se od sredine prošloga stoljeća intenzivno unosila umjetnim putem ili se kao pionirska vrsta širila prirodnim putem na staništa klimatogenih vrsta, jele i bukve, tzv. koncepcijom sječe na krugove, za što je razlog pronađen u lošem zdravstvenom stanju i izostanku podmlađivanja jele, kao i ekonomičnosti takvih koncentriranih sječa. Na dijelovima obraslim bukovim i grabovim panjačama obavljene su rekonstrukcije |