DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 11     <-- 11 -->        PDF

U današnje vrijeme za prikupljanje i analizu podataka koriste se različiti instrumenti i softveri koji imaju utjecaja na planiranje sekundarne mreže prometnica. Uz pomoć istih nastoje se prikupiti podaci koji daju pravu sliku čimbenika terena i sastojine u odjelu, a koji će poslužiti da se donesu pravilna rješenja u smislu izbora optimalne tehnologije rada u fazi privlačenja i u smislu projektiranja i realizacije optimalne mreže prometnica u odjelu.
Chung, W., and Sessions, J., (2001), izrađuju idejne trase mreže putova, pomoću heurističkih metoda rješavanja. Determinacija lokacija za trase putova zasniva se na tehničkim elementima, drvnoj masi, transportnim troškovima i topografskim uvjetima. Prvo se dizajnira glavni traktorski put, a zatim se od njega granaju ostali traktorski putovi. Ovaj rad predstavlja kompjuteriziranu metodu za stvaranje dobrih alternativnih rješenja za mreže šumskih putova, koristeći DTM. Autori zaključuju da će dobro osmišljena mreža putova i plan sječe utjecati na smanjivanje šteta u okolišu i visinu troškova u iskorištavanju šuma.
Lotfalian, M., Kooch, Y., and Sarikhani, N. (2008) u svom radu postavljaju cilj istraživanja, a to je određivanje optimalne otvorenosti putova u jednoj pokrajini u Iranu. U istraživanju se pretpostavlja da se učinkoviti čimbenici u ukupnim troškovima transporta mogu odrediti pomoću matematičkog i grafičkog modela. Manjim troškovima privlačenja i manjim troškovima za gradnju putova može se dobiti optimalna gustoća putova.
Abdi1, E. at all (2009), pomoću GIS metoda i tehnika planiraju mrežu šumskih putova kreiranom procedurom nazvanom MCE (procjena kroz više kriterija – Multi-criteria Evaluation). Prvi korak u MCE analizi je utvrđivanje kriterija. Izdvojeno je šest čimenika koji su bitni kod cijene gradnje šumskog puta: nagib, tlo, geologija, nadmorska visina, stanište i volumen. Jedna od najpoznatijih procedura za MCE je WLC (kombinacija težinskih koeficijenata – Weighted linear combination). Jedna od ArcView GIS ekstenzija, zvana PEGGER model koji automatizira putnu projekciju, korišten je za dizajniranje šest alternativnih putnih mreža, zadržavajući standardne propise izgradnje šumskih putova.
Hasmadi, M., at all. (2010) pomoću GIS tehnika planiraju mrežu šumskih putova i zaključuju da ceste planirane pomoću GIS tehnike imaju manje utjecaja na okoliš i propadanje šuma, jer su osjetljiva područja na velikim nagibima terena izbjegnuta.
Odabir optimalne tehnologije rada u fazi privlačenja šumskih drvnih proizvoda i uspostava optimalne mreže prometnica u odjelu ima veliko značenje za šumarstvo koje gospodari tim šumama, šumu kao prirodni objekt i širu društvenu zajednicu.
Šumarska operativa nastoji ostvariti planirane poslove sa što nižim troškovima. Zna se da je faza privlačenja najskuplja faza u iskorištavanju šuma, koja šumariju opterećuje s najvećim troškovima. Prema istraživanju Delić et all., (2006) za J. P. "Unsko-sanske šume" troškovi djelatnosti iskorištavanja šuma sudjeluju s 52,20 % od ukupnih troškova. U okviru ovih troškova, troškovi sječe, izrade i izvoza sudjeluju s 57,20 % i imaju karakter izravnih troškova. Samim time je itekako bitno riješiti pitanje optimalne tehnologije u fazi privlačenja i optimalne otvorenosti odjela.
Imajući u vidu navedeno, u ovome radu nastoje se ponuditi odgovarajuća rješenja kada je u pitanju projektiranje optimalne sekundarne mreže prometnica u odjelu.
Razdioba i tehničke značajke sekundarnih šumskih prometnica u BiH
Distribution and technical characteristics of secondary forest roads in BiH
Tehnički elementi traktorskih putova određeni su vrstom i tehničkim karakteristikama sredstava rada, te oblikom i dimenzijama tereta. Zato traktorski putovi moraju biti projektirani i izgrađeni, kako bi određeno sredstvo rada (stroj) u fazi privlačenja drveta ostvarilo najveće moguće radne učinke (ekonomsko gledište) uz minimiziranje šteta u obavljanju istog (ekološki gledište), te osiguranju normalnog i sigurnog rada radnika (sociološki gledište).
Prema ŠPO za šumsko-privredno područje "Ključko" (2000) maksimalni uzdužni nagib kod privlačenja niz brdo može iznositi do 45 % (ako teren nije podložan eroziji), dok je maksimalni uzdužni nagib kada je u pitanju vožnja uzbrdo 20 %.
Uzdužni nagib traktorskih putova ne treba prelaziti 16 %, ako se uzme u obzir erozivno djelovanje vode i dugoročno korištenje. Ipak uzdužni nagib može biti i do 30 %, što ovisi o vrsti traktora, vremenskim uvjetima te strukturi i nosivosti zemljišta (Jeličić, 1983).
Širina planuma traktorskih putova je za 1–1,25 m veća od širine traktora i za zglobne traktore iznosi 3,4–3,6 m. Za odvodnju površinske vode s traktorskih putova preporučuje se izvođenje poprečnog nagiba u smjeru padine 3–5 %.
Poprečni nagib traktorskih putova ne smije biti veći od 14 %, kod paralelno i koso položenih putova u odnosu na izohipse, jer u suprotnom može doći do zanošenja tereta i prevrtanja traktora (Kulušić, 1977).
Na traktorskim putovima radijusa manjeg od 50 m, daje se proširenje koje se računa po empirijskom obrascu:
 
gdje je:
pk – proširenje planuma u krivinama, m
r – radijus krivine, m.