DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 123 <-- 123 --> PDF |
Marijan Pavešić Pave (1933–2012) Alojzije Frković Smrt ostavlja bol koju nitko ne može izliječiti, ljubav ostavlja sjećanje koje nitko ne može uzeti. R. Tagore (1861–1941) Nakon kratke i teške bolesti u ponedjeljak 26. studenog 2012. u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u 79. godini života preminuo je dipl.ing. drvne tehnologije i profesor šumarske škole Marijan Pavešić Pave. Rođen je kao sin Marijana i Sofije r. Tadej u Mrzloj Vodici kod Lokava 11. ožujka 1933. Još kao dječarac s roditeljima seli u Fužine, gdje završava osnovnu školu u trajanju od četiri godine, a osmogodišnju realnu gimnaziju u Delnicama, maturiravši 1953.g. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomiravši na Drvno-industrijskom odsjeku 1959.g. Kao odličnom studentu na četvrtoj godini studija odobreno mu je tromjesečno stručno usavršavanje u Njemačkoj. Prvo zaposlenje u struci dobiva u Upravi Drvno-industrijskog poduzeća Delnice, čiji je bio stipendist, a ubrzo zatim premješten je u Tvornicu pokućstva Vrata na radno mjesto tehničke pripreme rada. Najplodonosnije razdoblje svog stručnog djelovanja Marijan Pavešić ostvaruje u pedagoškom radu – odgoju i obrazovanju mladeži, budućih stručnih kadrova u šumarstvu i drvnoj tehnologiji. Posebno se to odnosi na razdoblje od 1971.godine, kada na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu polaže stručni ispit za zvanje profesora srednjih škola. U Školskom centru šumarstva i drvne industrije (od 1968. Srednjoškolski centar Delnice), kao i u više "škola uz rad" organiziranih i vođenih u Vrbovskom, Čabru, Ravnoj Gori, Buzetu i Dvoru na Uni, Pavešić predaje brojne stručne predmete i provodi praktične vježbe. Da bi polaznicima nastave olakšao svladavanje gradiva i polaganja ispita, napisao je više skripata iz stručnih predmeta. Autor je zapažene publikacije "Radnik u drvnoj industriji" Općinskog zavoda za zapošljavanje Rijeka kao nakladnika (1972). U prigodi obilježavanja 20. obljetnice osnivanja Šumarske škole Delnice pokojnik će u istoimenom prilogu objavljenom u spomenici "Šumsko gospodarstvo Delnice 1960–1980." zabilježiti da je Šumarska škola Delnice dala nemjerljiv doprinos unapređivanju šumarske struke općenito, posebno na području istarsko-primorsko-goranske regije, potkrijepivši to brojkama. Tako je tijekom nepuna dva desetljeća (1960–1978) zvanje šumarskog tehničara u toj školi steklo 529 učenika u redovitom i 16 učenika u izvanrednom školovanju, dok je zvanje stručnog radnika u šumarstvu steklo 57 polaznika. U okviru praktične nastave polaznici škole su sa svojim nastavnim osobljem na području delničkog gospodarstva posadili preko pola milijuna sadnica smreke, bora, duglazije, ariša, sudjelujući na brojnim stručnim natjecanjima školskih centara i šumarskih škola u bivšoj državnoj zajednici. Danas, prigodomi smrti našeg kolege, možemo slobodno ustvrditi da su zdrave, danas u naponu prirašćivanja visokovrijedne kulture smreke i duglazije na području Pintarice ponad Gerova, Pičulina, Vrbovske poljane i drugih podignute rekonstrukcijom starih bukovih panjača trajni spomenici kako đacima koji su ih pošumili, tako i njemu kao ravnatelju te cjelokupnom nastavnom osoblju. Kao čovjek velikog srca, obdaren stručnošću, mudrošću, darom skromnosti ali i odlučnosti, Marijan Pavešić Pave 1976.g imenovan je direktorom Srednjoškolskog centra Delnice, kao nastavno-obrazovne jezgre nastale spajanjem Školskog centra šumarstva i drvne industrije Delnice, Gimnazije "Ilonka Golik" Delnice i Đačkog doma "Ivan Pleše" Delnice. Na toj je dužnosti ostao sve do 1980.godine, kada zbog školovanja djece napušta svoj rodni Gorski kotar i seli u Rijeku. Tu se zapošljava u Jugoinspektu Rijeka (1982), radeći na kontroli drva i drvnih proizvoda. Uz to stalni je član Komisije za standardizaciju građevinske stolarije pri tadašnjem Jug. zavodu za standardizaciju. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 124 <-- 124 --> PDF |
U zasluženu mirovinu stupit će 1993.g., ali i kao umirovljenik ne miruje. Urednik Hrvatskog šumarskog leksikona prof.dr.sc. Josip Biškup, koji će 2002.g. angažirati ing. Marijana Pavešića za jednog od urednika 6. knjige Leksikona posvećene šumarskim tehničarima i čuvarima šuma, napisat će: "Unatoč mnogim obvezama i sa stanom u Rijeci redovito bi odlazio u Delnice i iz arhiva Šumarske škole vadio podatke koji su nam nedostajali za pojedine šumarske tehničare diplomante te škole. Prelistavajući imenike bili su to za njega dani prisjećanja lijepih minulih dana". Kao član stranke umirovljenika Hrvatske dugogodišnji je predsjednik Kluba umirovljenika Royal mirovinskog osiguranja Rijeka (osnovan 1994), koji je uzorno vodio punih 10 godina, organizirajući izlete i druženja za svoje članove. Na 16. redovitoj skupštini Kluba 5.travnja 2011. bio je prisiljen, kako to stoji u zapisniku, "zbog ozbiljnih godina i narušena zdravlja" zahvaliti se na dužnosti, kojom je prilikom proglašen doživotnim počasnim predsjednikom. Bez obzira na svojih 60 godina kada je umirovljen, pokojnik je posljednjih petnaestak godina slobodne trenutke posvetio uživanjima u planinarenju. U društvu svoje supruge Marije i s još dva bračna para (među kojima i pisac ovih redaka!), osvojio je brojne vrhunce našeg gorskog zaleđa, poput Risnjaka, Obruča, Kleka, Bjelolasice, Tuhobića, sjevernog Velebita, posjetio značajne krajolike poput Vrela Kupe, Park-šume Japlenški vrh, Matić i Vrbovsku poljanu i mnoge druge. Najljepša sjećanja vezala su ga uz Velebit kada je pješačeći uzdužnom Premužićevom stazom od Zavižana do Alana, kroz Rožanske kukove bio svjedokom neopisivog nevremena popraćenog "Zeusovim bijesom". Za postignute uspjehe u obrazovanju kadrova u šumarstvu i drvnoj industriji, uz druga priznanja i nagrade, odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem i Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Nakon ispraćaja u Rijeci na novom groblju Drenova 28. studenog 2012. istog je dana u ranim poslijepodnevnim satima pokopan na gradskom groblju u Delnicama. Uz obitelj, rodbinu i prijatelje ispratili su ga brojni građani Delnica i okolnih goranskih mjesta. Pokojnikov uzorni život u oproštajnom govoru orisala je njegova kolegica iz studentskih dana mr.sc. Blaženka Magaš r.Volf. Obred ukopa i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv.Ivana Krstitelja predvodio je delnički župnik mons. Stanko Kovačić. Mr. sc. Božidar Tomičić (1928–2013) Đuro Kauzlarić "Zbogom ostaj, lijepa zemljo, ja te više ne trebam, ja idem u svoj kraj, u svoj rod, da potrošim ono, što sam u tebi ubrao!" J. Kozarac "Tena" S neizmjernom tugom i boli, 24. siječnja 2013. godine okupila se šumarska struka na zagrebačkom Krematoriju Mirogoj, kako bi se oprostila od svoga člana, poštovanog kolege, cijenjenog šefa i dragoga prijatelja Bože Tomičića. Iako prolaznost vremena čini svoje, uvijek se teško pomiriti s odlaskom dragog čovjeka, bez obzira na bolest koja nezaustavljivo napreduje. Ipak, kada se to zaista dogodi, a tužna vijest o smrti stigne do nas, tada se u našim mislima nekim neobjašnjivim čuvstvom počnu buditi sjećanja na vrijeme koje smo proveli zajedno radeći i družeći se. Životni put Božidara Tomičića započeo je 1928. godine u Vencu Mrežničkom kraj Duge Rese, gdje se rodio i proveo djetinjstvo. Osnovnu školu pohađao je u Donjem Zvečaju, a gimnaziju u Karlovcu, nakon koje upisuje studij šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1952. godine i diplomirao. Od samog početka svoje radne karijere bavio se istraživanjima i poslovima na iskorišćivanju šuma, pa je uz posao nastavio studij, te 1981. godine i magistrirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu obranivši rad pod naslovom "Komparativno istraživanje izvlačenja prostornog drva u prigorskobrdskim uvjetima". Rad u šumarskoj struci započeo je kao pripravnik u ŠG "Javornica" u Ogulinu, a zatim odlazi u Slavoniju, gdje neko vrijeme radi kao upravitelj Šumarije Vrbanja, a zatim postaje |