DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 124     <-- 124 -->        PDF

U zasluženu mirovinu stupit će 1993.g., ali i kao umirovljenik ne miruje. Urednik Hrvatskog šumarskog leksikona prof.dr.sc. Josip Biškup, koji će 2002.g. angažirati ing. Marijana Pavešića za jednog od urednika 6. knjige Leksikona posvećene šumarskim tehničarima i čuvarima šuma, napisat će: "Unatoč mnogim obvezama i sa stanom u Rijeci redovito bi odlazio u Delnice i iz arhiva Šumarske škole vadio podatke koji su nam nedostajali za pojedine šumarske tehničare diplomante te škole. Prelistavajući imenike bili su to za njega dani prisjećanja lijepih minulih dana". Kao član stranke umirovljenika Hrvatske dugogodišnji je predsjednik Kluba umirovljenika Royal mirovinskog osiguranja Rijeka (osnovan 1994), koji je uzorno vodio punih 10 godina, organizirajući izlete i druženja za svoje članove. Na 16. redovitoj skupštini Kluba 5.travnja 2011. bio je prisiljen, kako to stoji u zapisniku, "zbog ozbiljnih godina i narušena zdravlja" zahvaliti se na dužnosti, kojom je prilikom proglašen doživotnim počasnim predsjednikom.
Bez obzira na svojih 60 godina kada je umirovljen, pokojnik je posljednjih petnaestak godina slobodne trenutke posvetio uživanjima u planinarenju. U društvu svoje supruge Marije i s još dva bračna para (među kojima i pisac ovih redaka!), osvojio je brojne vrhunce našeg gorskog zaleđa, poput Risnjaka, Obruča, Kleka, Bjelolasice, Tuhobića, sjevernog Velebita, posjetio značajne krajolike poput Vrela Kupe, Park-šume Japlenški vrh, Matić i Vrbovsku poljanu i mnoge druge. Najljepša sjećanja vezala su ga uz Velebit kada je pješačeći uzdužnom Premužićevom stazom od Zavižana do Alana, kroz Rožanske kukove bio svjedokom neopisivog nevremena popraćenog "Zeusovim bijesom".
Za postignute uspjehe u obrazovanju kadrova u šumarstvu i drvnoj industriji, uz druga priznanja i nagrade, odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem i Ordenom rada sa zlatnim vijencem.
Nakon ispraćaja u Rijeci na novom groblju Drenova 28. studenog 2012. istog je dana u ranim poslijepodnevnim satima pokopan na gradskom groblju u Delnicama. Uz obitelj, rodbinu i prijatelje ispratili su ga brojni građani Delnica i okolnih goranskih mjesta. Pokojnikov uzorni život u oproštajnom govoru orisala je njegova kolegica iz studentskih dana mr.sc. Blaženka Magaš r.Volf. Obred ukopa i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv.Ivana Krstitelja predvodio je delnički župnik mons. Stanko Kovačić.

Mr. sc. Božidar Tomičić (1928–2013)
Đuro Kauzlarić
"Zbogom ostaj, lijepa zemljo, ja te više ne trebam, ja idem u svoj kraj, u svoj rod, da potrošim ono, što sam u tebi ubrao!"
J. Kozarac "Tena"
 
S neizmjernom tugom i boli, 24. siječnja 2013. godine okupila se šumarska struka na zagrebačkom Krematoriju Mirogoj, kako bi se oprostila od svoga člana, poštovanog kolege, cijenjenog šefa i dragoga prijatelja Bože Tomičića. Iako prolaznost vremena čini svoje, uvijek se teško pomiriti s odlaskom dragog čovjeka, bez obzira na bolest koja nezaustavljivo napreduje. Ipak, kada se to zaista dogodi, a tužna vijest o smrti stigne do nas, tada se u našim mislima nekim neobjašnjivim čuvstvom počnu buditi sjećanja na vrijeme koje smo proveli zajedno radeći i družeći se.
Životni put Božidara Tomičića započeo je 1928. godine u Vencu Mrežničkom kraj Duge Rese, gdje se rodio i proveo djetinjstvo. Osnovnu školu pohađao je u Donjem Zvečaju, a gimnaziju u Karlovcu, nakon koje upisuje studij šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1952. godine i diplomirao. Od samog početka svoje radne karijere bavio se istraživanjima i poslovima na iskorišćivanju šuma, pa je uz posao nastavio studij, te 1981. godine i magistrirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu obranivši rad pod naslovom "Komparativno istraživanje izvlačenja prostornog drva u prigorskobrdskim uvjetima".
Rad u šumarskoj struci započeo je kao pripravnik u ŠG "Javornica" u Ogulinu, a zatim odlazi u Slavoniju, gdje neko vrijeme radi kao upravitelj Šumarije Vrbanja, a zatim postaje