DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 125     <-- 125 -->        PDF

rukovoditelj Tehničke službe i iskorištavanja šuma u ŠG "Spačva" Vinkovci. 1963. god. prelazi u ŠG "Daruvar" na mjesto rukovoditelja iskorištavanja šuma. Zbog spajanja gospodarstava, 1964. god. odlazi u ŠG "Mojica Birta" Bjelovar, gdje najprije radi na mjestu referenta iskorištavanja šuma, a zatim i kao rukovoditelj Proizvodno-komercijalnog sektora. Nakon osnivanja JP "Hrvatske šume", 1991. godine odlazi na mjesto rukovoditelja Razvojno-planske službe pri Direkciji u Zagrebu na kojemu ostaje do odlaska u mirovinu 1995. god.
Kao mladi šumar našao se u Slavoniji i upoznao mentalitet i način življenja u njoj, upravo onakvu šumu o kojoj Josip Kozarac kaže: "Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam nešto novo vidio, nešto novo naučio; nije ona crna gluha, mrtva, kakono se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav naočigled stvara i njišti, nagađa i popravlja." Ta i takva šuma bila mu je spoznaja i poticaj za sve ono što će kasnije odrediti njegov životni put.
Tijekom svoga rada posvetio se uvođenju mehanizacije i razvoju novih tehnologija, organizacije i metoda rada u iskorišćivanju šuma, te stvaranju boljih radnih i životnih uvjeta za šumarske radnike, što je dovelo do izrazitog povećanja produktivnosti rada. Izradio je norme radova u iskorišćivanju šuma koje se primjenjuju već tri desetljeća u šumarstvu sjeverozapadne Hrvatske. Bio je organizator i sudionik svih natjecanja šumarskih radnika u razdoblju od 1964. do 1995. godine.
U ŠG "Mojica Birta" Bjelovar organizirao je osnivanje i rad Prototipno proizvodne radionice, gdje je izrađeno više originalnih traktorskih priključaka za radove u uzgajanju i iskorišćivanju šuma. Inicijator je i sudionik izradbe prvog hrvatskog zglobnog traktora "Ecotrac".
Bio je glavni urednik edicije "Slavonski hrastici", tiskane u Zagrebu 1996. godine. Autor je brojnih stručnih članaka i rasprava. Zbog svog istaknutog inventivnog rada u šumarstvu, primio je brojna priznanja i nagrade. 1981. godine proglašen je kao istaknuti inventivni radnik Hrvatske i Jugoslavije, a 1989. godine dobiva godišnju nagradu Narodne tehnike Hrvatske za širenje tehničke kulture. Dobitnik je državne nagrade tehničke kulture "Faust Vrančić" za životno djelo koju mu je 1993.godine dodijelilo Ministarstvo kulture i prosvjete RH za ukupnu djelatnost u razvoju tehničke kulture, izuzetne rezultate u unapređenju znanstvenog i tehničkog opismenjavanja, te razvoju tehnologije i tehničkog stvaralaštva. Bio je vrlo aktivan član Hrvatskog šumarskog društva i za vrijeme službovanja i u mirovini.
Kada se pogleda životni i radni put Bože Tomičića, onda je to više od četrdeset godina druženja sa šumom i ljudima vezanim uz šumu i radovima u njoj. Uočivši, a i proživljavajući teške uvjete rada na šumskim radovima, želio ih je mijenjati i poboljšati. Svojim pristupom problemima i animiranjem suradnika uspio je ostvariti svoje zadane ciljeve.
Najduže razdoblje svog radnog vijeka proveo je na poslovima iskorišćivanja šuma unutar ŠG "Mojica Birta" Bjelovar, gdje je radio na uvođenju brojnih tehnoloških rješenja kao što je: izrada sitnog industrijskog drva, primjena grupnog rada na poslovima sječe, izrade i privlačenja, primjena raznovrsne mehanizacije u pridobivanju drvnih sortimenata do šumskih cesta, te kamionskih i traktorskih ekipaža za prijevoz drvnog materijala. Svoj doprinos dao je i kod primjene informatike na poslovima iskorišćivanja šuma. Poticao je mlade kolege na stručno razmišljanje i odgovoran pristup radu. Sve što je smatrao teškim i neprikladnim i što je tražilo veliki fizički napor za radnike, želio je promijeniti i olakšati. Često bi znao reći, stavljajući se u njihov položaj: "Hajde ti radi četrdeset godina s tim alatom!" ili "Kalaj svakodnevno 6 prm ogrjeva do mirovine, pa ćeš vidjeti kako će ti biti!"
Upravo rezultati rada davali su mu još više lijeka nego što su dušobrižnici mogli sipati otrova. Zahvaljujući tom radu koji mu je bio nadahnuće, ŠG "Mojicu Birtu" Bjelovar doveo je u sam tehničko-tehnološki vrh hrvatskog šumarstva.
Prolazeći kroz razne životne teškoće ostao je vjeran svom poslu i radu u kojemu je pronalazio duhovnu stabilnost i ravnotežu, "njima usprkos", kako je znao reći. Nosio je u sebi Tagorinu poruku: "Domovino, hoću da te obožavam radom".
U ediciji "Slavonski hrastici" spominje Molitvu za mir u Hrvatskoj, književnika Pavla Ritera Vitezovića koja kaže: "O Bogovi, oci naši, milostivo obratite svoje lice na svoj narod i na svoju Hrvatsku! Molim Vas, budite mi na pomoć i omogućite mi mir. Darujte mi bolju sudbinu: čilu snagu tijela i duše. Dobrostivo mi nadahnite dobre misli. Pretvorite moju žalost u veselje i radost, da vam kličući izrečem zahvalnost i da Vas nikada ne prestanem hvaliti."
Šumarska struka oprostila se od čovjeka koji je uživao izniman autoritet, čovjeka koji je iznad svega volio svoju Domovinu i njoj podario sebe i svoje djelo. Govorio je: "Svačije pojedinačno djelo je samo dio zajedničkog čina."
Hvala mu za sva dobra djela koja je učinio kroz četiri desetljeća neumornog rada u šumarskoj struci, za njegovu iskrenost, skromnost, nesebičnost i dobrotu koju nam je podario. Hvala mu na njegovoj neizmjernoj ljubavi prema šumi i Domovini.
U srcima svih koji su poznavali Božu Tomičića i imali čast s njim surađivati, ostat će trajna uspomena i neizbrisivo sjećanje.
Neka mu je laka zemlja Hrvatska!