DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 49     <-- 49 -->        PDF

(Polanc i sur. 2012). Uporabom velikog broja lokusa, visoke učinkovitosti razlučivanja, osigurali smo pouzdanost analize srodstvenih odnosa kod populacije koja se pari u srodstvu. Slična istraživanja na crvenom risu (Lynx rufus) koristila su manji broj lokusa – osam (Janečka i sur. 2006) i 12 (Janečka i sur. 2007). U preliminarnom istraživanju (Đurčević i Gembarovski 2012) program Colony (Jones i Wang 2010b) pokazao se kao najpouzdaniji program za analizu rodoslovnih odnosa kod dinarske populacije risa. Zbog niske raznolikosti alela u populaciji za pouzdanost analize ključnim se pokazalo korištenje dodatnih parametara poput demografskih podataka, godina rođenja i smrti jedinki, spol jedinke te uključivanje podataka o postotku greške pri genotipizaciji (Gembarovski i Đurčević 2012).
Uzorci uključeni u analizu srodnosti su prikupljani u Hrvatskoj i Sloveniji. Ris je u Hrvatskoj prisutan na oko 11300 km2 (Sindičić i sur. 2010b), a u Sloveniji na 6300 km2 (Koren i sur. 2006), a prikupljeni uzorci većinom potječu iz središnjeg dijela rasprostranjenosti populacije. U Europi se raspon životnih prostora mužjaka risa kreće od 180 do 2780 km2, a ženki od 98 do 759 km2 (Breitenmoser i sur. 2000). Huber i sur. (1995) su u Sloveniji istraživali životni prostor četiri risa, pri čemu su vrijednosti za mužjake bile 156 i 200 km2, te 132 i 222 km2 za ženke. Područje kretanja ženke risa praćene u Sloveniji 2005. godine iznosilo je 109 km2 (Krofel i sur. 2006). Odrasli mužjak risa čije je kretanje praćeno u Gorskom kotaru pomoću radio-telemetrijske ogrlice, u 83 dana praćenja kretanjem je pokrio površinu od 116 km2, dok je odrasla ženka u 54 dana praćenja svojim kretanjem pokrila površinu od 62 km2 (Slijepčević i sur. 2009). Genetska istraživanja pokazala su da unutar dinarske populacije nije došlo do podjele na subpopulacije, tj. da fragmentiranost staništa ne utječe na kretanje životinja i potragu za partnerima (Sindičić 2011, Polanc 2012). S obzirom na veličinu područja s kojeg su prikupljeni uzorci te područje kretanja jedinki risa, u populacijama kod kojih se ne javlja parenje u srodstvu i nema zapreka kretanju jedinki, kod ovakve analize srodnosti očekuje se srodstvena povezanost malog broja životinja. Ovim istraživanjem utvrdili smo da od 29 životinja čiji uzorci su prikupljeni u razdoblju 2000–2010. godine, njih 72 % je međusobno povezano srodstvenim odnosima. S obzirom na površinu s koje su prikupljeni uzorci, podatak da fragmentacija staništa ne utječe na protok gena na istraživanom području, te površinu kretanja jedinki euroazijskog risa u Sloveniji i Hrvatskoj, rodoslovna povezanost tako velikog broja životinja nije očekivana i smatramo da je posljedica parenja u srodstvu.
Istraživanja mikrosatelitskih lokusa pokazala su da je zbog niske brojnosti kod risova iz dinarske populacije prisutno parenje u srodstvu, te da se javlja parenje između polubraće i polusestara, baka i djedova s potomcima, te srodnika u prvom koljenu (Sindičić 2011, Polanc 2012). Među životinjama čije smo genotipove analizirali u ovom istraživanju nismo pronašli primjere tako bliskog parenja u srodstvu, no čak 21 od 29 analiziranih potomaka (72 %) čiji su uzorci prikupljeni u razdoblju od 2000. do 2010. g. međusobno su povezani srodstvenim odnosima. Smatramo da bi analizom većeg broja uzoraka prikupljenih u kraćem razdoblju utvrdili prisutnost parenja među srodnicima u prvom ili drugom koljenu. U svakom slučaju rezultati ovog istraživanja su dodatna potvrda potrebe za unosom novih jedinki u populaciju.
Literatura
References
Blouin, M. S., 2003: DNA-based methods for pedigree reconstruction and kinship analysis in natural populations. Trends in Ecology and Evolution 18: 503–511.
Breitenmoser, U., C. Breitenmoser-Würsten, H. Okarma, T. Kaphegyi, U. Kaphegyi-Wallmann, U. M. Müller, 2000: Action plan for the conservation of the Eurasian lynx in Europe (Lynx lynx), Council of Europe Publishing, 69 str., Strasbourg.