DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Na području Bojčinske šume zabilježeno je ukupno 185 biljnih vrsta. Od ukupnog broja zabilježenih biljnih vrsta, 31 takson svrstava se u invazivne vrste, što čini 16,76 % ukupne flore Spomenika prirode "Bojčinska šuma" (Tablica 1). Među njima, prisutno je 9 drvenastih biljnih vrsta i 22 zeljaste biljne vrste. Od drvenastih biljnih vrsta posebno treba istaći čivitnjaču (Amorpha fruticosa), koja formira gust pojas uz kanal Jarčina zajedno s trskom [Phragmites australis (Cav.) Trin. ex Steud.] (Slika 1). Preostale drvenaste invazivne vrste prisutne su kao pojedinačni primjerci na čitavom području i za sada ne predstavljaju veliku prijetnju bioraznovrsnosti ovoga područja.
Od ukupnog broja zabilježenih invazivnih vrsta biljaka, najveći broj pripada porodici Asteraceae (8 vrsta), zatim porodicama Rosaceae i Fabaceae (sa 3 vrste), slijede porodice Oxalidaceae i Amaranthaceae (sa 2 vrste), dok su ostale porodice zastupljene s jednom vrstom.
Sagledavajući čitavo područje Bojčinske šume, najvećom brojnošću i pokrovnošću među invazivnim biljnim vrstama ističu se Amorpha fruticosa, Symphyotrichum lanceolatum (Willd.) Nesom, Erigeron annuus (L.) Pers. i Polygonum aviculare L.
Na livadi koja se nalazi između šumskih odsjeka 10 i 11 na zapadu, 8 na sjeveru i 12 i 13 na jugu je značajna prisutnost invazivnih vrsta kanadske hudoljetnice [Conyza canadensis (L.) Cronquist], zvjezdana (Symphyotrichum lanceolatum) i vodopije (Cichorium intybus L.), koje su u potpunosti obrasle prostor i formirale livadnu vegetaciju. Kao prateće vrste, javljaju se jednogodišnja hudoljetnica (Erigeron annuus), vučja stopa (Aristolochia clematitis L.), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) i cigansko perje (Asclepias syriaca L.). Treba istaknuti da vrsta Symphyotrichum lanceolatum formira pojas širine 4 m uz rub šume (granica s livadom), u kojemu je potisnula gotovo sve druge biljne vrste (Slika 2).
Na površini gdje je provedena čista sječa (šumski odsjek br. 16) sporadično se javlja vrsta Ailanthus altissima (Mill.) Swingle. Također, na ovoj površini vrste Phytolacca americana L., Asclepias syriaca i Rubus caesius L. u potpunosti su okupirale kanal uz put.
Kraj puta koji presjeca Bojčinsku šumu, u manjim grupacijama javljaju se Ambrosia artemisiifolia, Artemisia vulgaris L., Erigeron annuus, Urtica dioica L., Oxalis stricta L. i Polygonum aviculare, dok su sve ostale evidentirane invazivne vrste sporadično prisutne (Tablica 1).
Na površini trim staze zastupljeno je 12 invazivnih biljnih vrsta: Symphyotrichum lanceolatum, Urtica dioica, Rubus caesius, Erigeron annuus, Xanthium italicum Moretti, Potentilla indica (Andrews) Wolf, Conyza canadensis, Artemisia vulgaris, Polygonum aviculare, Ambrosia artemisiifolia, Amorpha fruticosa i Acer negundo L. Među njima većom brojnošću i pokrovnošću ističu se vrste Urtica dioica i Erigeron annuus.
Nakon naših istraživanja utvrđeno je da Bojčinsku šumu naseljavaju ukupno 93 vrste kukaca svrstane u 52 porodice i 10 redova (Studij zaštite: Spomenik prirode "Bojčinska šuma", 2011). Vrlo značajno mjesto zauzimaju trčci (Carabidae), među kojima postoje predatori mnogih štetnih vrsta kukaca (Tuf i dr. 2012). U Bojčinskoj šumi pronađeno je ukupno 9 vrsta i 3 podvrste trčaka, dok je u okolici Beograda do sada zabilježeno 118 vrsta (Ćurčić i dr. 2007). Trčci su se pokazali kao dobra grupa za redukciju brojnosti nekih korovskih biljaka, jer je utvrđeno da se neke vrste hrane sjemenkama ovih štetočina (Tooley i Brust 2002, Ćurčić 2012). Ovaj fenomen otkrio je Kjellsson (1985), ističući da vrsta Harpalus solitaris Dejean reducira broj sjemenki korova Carex pilulifera L. (Juncaceae) za 65 %. Cardina i dr. (1996) smatraju da su trčci i puževi golaći odgovorni za konzumiranje 50 % sjemenki u poljoprivrednim ekosustavima, dok preostalih 50 % sjemenki koriste u ishrani miševi. Neki autori smatraju čak da beskralješnjaci pojedu oko 80–90 % sjemenki, a ostatak druge životinje (Cromar i dr. 1999). Vrste 10 rodova trčaka identificirane su kao konzumenti sjemenki u Sjevernoj Americi. Od ovih, vrste rodova Harpalus Latreille i Amara Bonelli predstavljaju važne čimbenike u ishrani sjemenkama u okviru poljoprivrednih ekosustava. Neke vrste roda Harpalus sinhroniziraju vrijeme razmnožavanja s vremenom kada dolazi do sazrijevanja korovnih trava (Brust 1994). Vrste Amara aenea (De Geer), Harpalus rufipes (De Geer) i Pterostichus melanarius (Illiger) hrane se sjemenkama većeg broja izrazito štetnih korova te predstavljaju poželjne vrste na poljoprivrednim površinama (Tooley i Froud-Williams 1999). Naime, primijećeno je da određene Carabidae mogu umanjiti broj sjemenki ambrozije za 40 % (Brust i House 1988). Među registriranim vrstama trčaka u Bojčinskoj šumi posebno brojna je Pterostichus melanarius, koja se hrani sjemenkama većeg broja korova, poput Ambrosia artemisiifolia, Chenopodium album L., Stellaria media (L.) Vill., Alopecurus myosuroides Huds. i drugih. Trčci koji se selektivno hrane sjemenkama određenih vrsta mogu utjecati na sustav biljaka takvog staništa i umanjiti reproduktivnu sposobnost određenih korovnih biljaka.
Osim trčaka i miševa, dosta je istraživana i ishrana mrava (Formicidae) korovskih sjemenkama (Diaz 1992). U okolici Beograda pronađeno je 78 vrsta mrava (55 % ukupnog broja vrsta u Srbiji) (Petrov 2007). Tri vrste mrava su za sada registrirane na istraživanom lokalitetu [Camponotus lateralis (Olivier), Formica rufa Linnaeus i Lasius niger (Linnaeus)], što govori o potencijalu ove grupe opnokrilaca u biološkoj borbi protiv mnogih vrsta korova u Bojčinskoj šumi i čitavoj Srbiji (Studij zaštite: Spomenik prirode "Bojčinska šuma", 2011).