DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Rasprava
Discussion
U dijelovima Bojčinske šume koji nisu pod punim sklopom krošanja stabala prisutna je pojava invazivnih biljnih vrsta. Ove vrste brzo se razmnožavaju i imaju veliku izdanačku moć, što im daje prednost u odnosu na domaće vrste. Također, one su otpornije na entomološka i fitopatološka oštećenja i gotovo da i nemaju prirodnih neprijatelja, pa je stoga neophodno obavljati stalnu kontrolu njihovog širenja.
Pojedini autori koji su se bavili istraživanjem prisutnosti invazivnih biljnih vrsta na području Beograda ističu da najveći broj ovih vrsta pripada porodici Asteraceae. Tako, Stavretović i dr. (2010) navode da na travnatim površinama stambenih naselja Beograda najveći broj invazivnih vrsta pripada porodici Asteraceae (8 vrsta), zatim porodici Poaceae (4 vrste), dok su ostale porodice zastupljene s jednom vrstom. Prema navodima Stevanović i dr. (2009), na području sportsko-rekreacijskih objekata Beograda i okolice (Ada Ciganlija, Obrenovački Zabran, Bojčinska šuma) najveći broj biljnih vrsta pripada porodici Asteraceae, dok je druga po brojnosti vrsta porodica Rosaceae (2 vrste). Prema Stavretović i dr. (2010), na travnjacima uzduž prometnica najveći broj evidentiranih invazivnih vrsta pripada porodici Asteraceae (6 vrsta), zatim porodici Poaceae (4 vrste), dok su ostale porodice zastupljene s jednom vrstom. Rezultati istraživanja na području Spomenika prirode "Bojčinska šuma" također ukazuju da najveći broj invazivnih vrsta pripada porodici Asteraceae (8 vrsta), zatim porodicama Rosaceae i Fabaceae (sa 3 vrste), slijede porodice Oxalidaceae i Amaranthaceae (sa 2 vrste), dok su ostale porodice zastupljene s jednom vrstom.
Prema podacima Europske agencije za zaštitu prirode (European Environmental Agency, 2010), u Europu je iz Sjeverne Amerike ili Azije u razdoblju od 1998. do 2000. godine slučajno introducirana po jedna vrsta svaka tri tjedna. Prema navodima Stavretović i dr. (2010), na travnatim površinama stambenih naselja Beograda prisutan je najveći broj invazivnih vrsta koje potječu iz Sjeverne Amerike (20 vrsta), zatim iz Azije ili Euroazije (11 vrsta), dok su na trećem mjestu vrste iz drugih dijelova Svijeta. Najveći broj invazivnih vrsta koje su zabilježene na području Bojčinske šume potječe iz Sjeverne Amerike (20 vrsta), a manji broj vrsta potječe iz Azije i Euroazije (po 4 vrste). Može se pretpostaviti da je prisutnost pojedinih drvenastih invazivnih vrsta na istraživanom području posljedica namjernog ili slučajnog unošenja od strane ljudi (upravljača ili korisnika) ponajprije radi oplemenjivanja prostora.
Prema podacima koje navode Stavretović i dr. (2010), postotna zastupljenost invazivnih vrsta biljaka na travnatim površinama stambenih naselja Beograda kreće se u graničnim vrijednostima 11,50–14,30 %. Isti autori navode da je najveća zastupljenost invazivnih vrsta u odnosu na ukupan broj vrsta zabilježena unutar travnjaka stambenih naselja Karaburma, Mirijevo i Železnik. U ovim naseljima zapažena je značajna prisutnost alergenih vrsta Ambrosia artemisiifolia i Artemisia vulgaris. Na sportsko-rekreacijskim površinama Beograda, kako ističu Stevanović i dr. (2009), postotno učešće invazivnih vrsta kreće se u rasponu od 13–25 %. Najveći broj invazivnih vrsta zabilježen je na trim stazama Ade Ciganlije. Kako navode autori, među zabilježenim vrstama ističu se Asclepias syriaca, Urtica dioica, Symphyotrichum lanceolatum i Erigeron annuus (Stevanović i dr. 2009). Uočena je i velika prisutnost drvenastih invazivnih vrsta – Ailanthus altissima,  Amorpha fruticosa i Acer negundo. Vrsta Symphyotrichum lanceolatum dominantna je na Adi Ciganliji, Velikom ratnom ostrvu, u Kumodraškom potoku i na lijevoj strani Dunava (Obratov-Petković i dr. 2009).
Na području Spomenika prirode "Bojčinska šuma" in­va­zivne vrste čine 16,76 % ukupne flore, što se poklapa s dosadašnjim istraživanjima Stevanovića i dr. (2009). Veći postotak zastupljenosti invazivnih vrsta biljaka na području Bojčinske šume nego na travnjacima stambenih naselja Beograda objašnjava se korištenjem istraživanoga područja u rekreativne svrhe, što dodatno potvrđuje utjecaj antropogenih čimbenika na širenje invazivnih vrsta. Od zeljastih biljnih vrsta na području Bojčinske šume treba istaći vrstu Symphyotrichum lanceolatum, koja dominira na mjestima gdje je rijedak sklop drveća i grmlja, prorijeđena prizemna vegetacija, a stanište je vlažno i s puno svjetla. Ova vrsta formira pojas širine 4 m uz rub šume (gra­nica s livadom), u kojemu je potisnula gotovo sve dru­ge biljne vrste (Slika 2). Na površini gdje je provedena čista sječa (šumski odsjek br. 16) sporadično se javlja vrsta Ailanthus altissima. Kako je ova vrsta izuzetno agresivna, očekivano je njeno daljnje širenje i osvajanje raspoloživog prostora. Također, na ovoj površini vrste Phytolacca americana, Asclepias syriaca i Rubus caesius u potpunosti su obrasle kanal uz put. Kako među njima vrsta Phyto­lacca americana dominira, očekivano je najprije njeno daljnje širenje na okolne površine.
Invazivne biljne vrste također mogu utjecati na ljudsko zdravlje, tako da neke izazivaju alergije (Ambrosia arte­mi­siifolia, Artemisia vulgaris, Urtica dioica), dok su druge otrovne (Phytolacca americana, Lonicera japonica Thunb., Asclepias syriaca). Zbog toga je praćenje i kontrola ovih invazivnih vrsta na urbanim rekreacijskim površinama vrlo važno. Prema podacima Zdravstvenog centra za zaštitu zdravlja djece u Novom Sadu, ukupan broj djece koja boluju od alergijskih bolesti uzrokovanih peludom ambrozije, kao što su alergijski kašalj, bronhijalna astma, opstruktivni bron­hitis i urtikarija, svake godine se povećava (Konstantinović i dr. 2008). Uz put koji presjeca Bojčinsku šumu u manjim skupinama javlja se vrsta Ambrosia artemisiifolia. Kako se ovaj put tijekom cijele godine koristi kao šetnica, praćenje širenja ove vrste važan je zadatak u idućem razdoblju.