DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 80     <-- 80 -->        PDF

L´Italia forestale e montana
(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze)
Frane Grospić
Iz broja 6, studeni–prosinac 2012. izdvajamo:
61. obljetnica osnivanja talijanske Akademije šumarskih znanosti
Dana 20. travnja 2012. g. u svečanoj sali Luca Girolamo palače Medici Riccardi, održana je svečana inauguracija 61. Akademijske godine talijanske Akademije šumarskih znanosti.
Svečanost je otvorio predsjednik Akademije prof. Orazio Ciancio i pozdravio veliki skup akademika, političkih i društvenih autoriteta, studenata i ostalih.
Uspješan rad Akademije i pozdrav gostima uputili su: dr. Pietro Roseli – povjerenik za poljoprivredu provincije Firenca i ing. Cesare Patrone glavni direktor državnih šuma.
U svom pozdravnom izlaganju dr. Roseli je istaknuo važnost šuma za provinciju Firenca, koju šume pokrivaju više od 50 %. Tu se nalaze posebno vrijedne šumske površine, od kojih se posebno ističe povijesno važna šuma Vallombrosa – kolijevka talijanskog znanstvenog šumarstva. Naglasio je kako u šumarstvu treba raditi kontinuirano, sustavno i organizirano duže vrijeme, za što je potrebno znanje i istraživanje. Šume treba sačuvati za buduće generacije, a talijansko šumarstvo je na dobrom putu. To potvrđuje i podatak da je postignuta kvota od 5 % smanjenja ugljičnog dioksida u atmosferi, što je obveza po protokolu iz Kyota. To je rezultat povećanja šumskih površina u Italiji, koje su istovremeno i vrlo kvalitetne. Da bi se i dalje dobro radilo potrebno je znanje prenositi na mlade generacije, što će osigurati budućnost talijanskih šuma.
Ing. Cesare Patrone – direktor državnih šuma Italije u svom je izlaganju naglasio "dugotrajnu povijest odnosa i sinergije između Akademije i Državnih šuma, što je važan pokretač kulturne promocije".
Izvijestio je o organizacijskim mjerama koje se odnose na zakonske odredbe o suzbijanju nezakonitih radnji vezanih za djelovanje mafije, gdje državna šumarska policija treba biti uključena u sve poslove koje poduzima Državno tužilaštvo. Treba zaustaviti ilegalan promet šumarskih proizvoda, kako glavnih tako i sporednih (gljive, šparoge, šiblje i dr.) te radnji koje dovode u opasnost stanje okoliša (nezakonito zbrinjavanje otpada). Najavio je otvaranje ureda Akademije pri Glavnom inspektoratu, koji će predstavljati polaznu točku za velike aktivnosti šumarsko-ekološkog redarstva, koje treba biti potkrepljeno znanstvenim i tehničkim argumentima.
Nakon ovih pozdravnih izlaganja predsjednik Akademije prof. Orazio Ciancio podnio je opširan pregled rada Akademije tijekom 2011. g. i početkom 2012. g. Spomenut ćemo neke od aktivnosti Akademije u proteklom razdoblju:
4. ožujka 2011: inauguracija 60. godišnjice osnivanja talijanske Akademije šumarskih znanosti, 150. godišnjica ujedinjenja Italije i Međunarodnog dana šuma.
27. rujna 2011: Simpozij "Šumski ekosustavi u trećem tisućljeću"
9. siječnja 2012: Kongres "Zaštita prirodnog bogatstva okoliša"
26. siječnja 2012: Kongres "Ocjena projekata šumsko-uzgojnih zahvata i planovi gospodarenja šumom".
3. veljače 2012: Kongres o šumskim požarima.
Osim ovih aktivnosti Akademija je sudjelovala u mnogim nacionalnim i internacionalnim projektima po narudžbi raznih naručitelja.
U završnom dijelu proslave inauguracije 61. akademske godine prof. Riccardo Valentini (Sveučilište Tuscia) održao je predavanje "Šume u trećem tisućljeću", a novim Akademicima uručene su svečane diplome.
Riccardo Valentini: Šume u trećem tisućljeću, globalni i nacionalni izazov
Pod utjecajem ljudske aktivnosti, posljednjih 50 godina ekosustavi su pretrpjeli veće promjene nego u bilo kojem drugom razdoblju, što je uzrokovalo nepovratni gubitak mno­gih funkcija ekosustava našega planeta.
Velike površine šuma pretvorene su u poljoprivredna zemljišta, a vodene zalihe su ugrožene ili skupljene u rezervoare za energetsku uporabu. Neodrživo korištenje resursa uzrokuje poremećaj klimatskog sustava, što je postala glavna tema politike okoliša.
Ljudska aktivnost utječe na klimatske promjene putem emisije stakleničkih plinova i aerosola te preko promjene korištenja

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 81     <-- 81 -->        PDF

zemljišta. Te promjene započete su početkom razvoja industrijske ere, tj. posljednja dva stoljeća. Osim ugljičnog dioksida, povećane su emisije i drugih štetnih plinova kao što je metan i dušični protoksid, također u sastavu stakleničkih plinova.
Različita promatranja (zemlje, oceana, snijega, ledenjaka, razina mora) pokazala su da je klimatski sustav pod utjecajem povišene temperature. Mjerenja su pokazala da je srednja globalna temperatura povećana za 0,74 °C u posljednjih 100 godina. Povećanje temperature nije konstantno po godišnjim dobima i područjima zemlje. Najveće povećanje temperature je posljednjih 40 godina (0,55 °C). Satelitskim mjerenjem ustanovljeno je da je u razdoblju od 1961–2003. g. razina mora rasla prosječno godišnje 1,8 mm, ali u razdoblju poslije 1993. g. preko 3 mm godišnje. Planinski ledenjaci i snježne naslage smanjuju se za 2,7 % u jednom desetljeću. Istovremeno u tropskim i subtropskim područjima bilježe se poslije 1970. g. sve duža razdoblja velikih suša.
Za Italiju i cijeli Mediteran predviđa se povećanje temperature i smanjenje oborina, s povećanjem varijabilnosti klimatskih ekstrema, što može imati vrlo nepovoljan utjecaj na socijalno-ekonomske odnose, poljoprivredu, turizam i ljudsko zdravlje.
Kada se govori o globalnom ciklusu ugljika, važno je znati da se najveće zalihe tog elementa nalaze u fosilnim sedimentima i to oko 40.000 Gt (1 Gt = 1 milijarda tona), od kojih je oko 4.000 Gt iskoristivo kao fosilno gorivo. Oceani sadrže oko 38.000 Gt, kopnena površina zemlje 1.500 Gt, a atmosfera samo 750 Gt ugljika. Najvažnija cirkulacija ugljika je ona koja se izmjenjuje između oceana i atmosfere i između zemljine biosfere i atmosfere. Fotosintezom zemljini ekosustavi apsorbiraju godišnje više od 120 Gt, od čega se polovica vraća respiracijom u atmosferu, a ostala polovica se vraća u atmosferu nakon razgradnje mikroorganizama na zemlji.
Danas se zna da sagorijevanjem fosilnih goriva i produkcijom cementa u atmosferu ode oko 9,5 Gt ugljika i 0,9 Gt materije ostalog porijekla ili ukupno 10,4 Gt. Oceani i zemlja, uglavnom šume, od toga apsorbiraju polovinu. Fotosintezom se u biomasi akumulira godišnje oko 2,6 Gt ugljika.
Po zadnjim podacima FAO-a, šume pokrivaju 31 % zemljine površine uz registrirano smanjenje, nestajanje šuma i povećanje novih površina šuma. Šume daju nezamjenjive, višestruke i besplatne usluge. Po izvorima prof. Roberta Costanze sa Sveučilišta Maryland, vrijednost usluga koje pruža šuma prelazi 4.706 milijardi dolara godišnje.
Najveći doprinos apsorpciji ugljičnog dioksida daju tropske američke šume, zatim šume Azije, te tropske šume Afrike. Šume tropskih predjela trpe najveće modifikacije prevelikim korištenjem, što može znatno utjecati na njihovu ulogu u ciklusu uskladištenja ugljika i na biološku raznolikost.
Vegetacija zemlje uskladištava oko 2,6 milijardi tona ugljika godišnje u obliku drvne mase, ali također prilikom razgradnje mrtve drvne mase otpuštaju CO2 u atmosferu.
Kao dio obveze po Protokolu iz Kyota, Italija je od 1990. g. do danas ostvarila oko 120.000 ha novih pošumljenih površina. Zbog obveze da se u razdoblju od 2008–2012. g. evidentiraju sve promjene na šumskim površinama i prirast biomase, realizirana je Inventarizacija nacionalnih šuma i ugljika, nakon čega treba provesti detaljne studije i istraživanje.
Utjecaj klimatskih promjena strateški utječe na mnoga područja:
hidrogeološki rizik,
smanjenje sadržaja vode u ledenjacima i snijegu,
klimatske promjene, požari, insekti i dr.,
porast srednje temperature i nestanak nekih vrsta vegetacije,
pojave suša i poplava,
nestanak koralja,
utjecaj na zdravlje ljudskih populacija,
povećanje smrtnosti zbog ekstremnih događaja,
smetnje dišnih organa zbog zagađenja atmosfere te
nepredviđeno širenje uzročnika bolesti (na primjer malarija).
Sve ovo navodi na ozbiljno razmišljanje o smanjenju emisije stakleničkih plinova i stabiliziranju koncentracije CO2 na razinu koja ne utječe jako na promjenu klime, na što obvezuje Protokol iz Kyota.
Francesca Bottalico, Gherardo Chirici, Davide Travaglini: Gospodarenje šumom Vallombrosa
Gospodarenje šumom Vallombrosa započeli su još od sredine 14. stoljeća Benediktinci iz Vallombrose, koji su favorizirali uzgoj jele na račun bukve i ostalih listača, koje su do tada bile jako zastupljene. Poslije 1600. g. monasi su primjenjivali golu sječu i umjetno pošumljavanje, umjesto preborne sječe i prirodnog pomlađivanja, forsirajući četinjače nad listačama. Tako je 1645. g. posađeno 29.470 sadnica jele, a krajem 18. stoljeća postojali su 34 jelika na površini od oko 200 ha. Monasi su gospodarili šumom Vallombrosa do 1866.godine, kada je donesen zakon da se crkvena dobra prenose u državno vlasništvo. Državna administracija je nastavila gospodarenje forsirajući jelu, reducirajući bukvu na višim i nižim visinama, kao kesten i hrast, te ostale listače karakteristične za tu klimatsku zonu.
Poslije 1970. g. osnove "Uređivanje šuma", – izrađene u Fjorentinskoj školi, postale su temelj gospodarenja šumom Vallombrosa.
Od 1876–1970. g. napravljeno je osam uređivačkih planova, u kojima se eksperimentiralo raznim uzgojnim tehnikama, koje su mijenjale strukturu šuma.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Prva tri plana uređivanja (1876, 1886 i 1896) obuhvaćala su između 200 i 300 ha i odnosila su se samo na jelike oko opatije. Gospodarilo se i dalje golom sječom s ophodnjom od 80–90 godina.
Donošenjem novog zakona 1901. g., koji je proglasio šumu Vallombrosa posebnom estetskom vrijednošću, ukinuta je primjena "Plana uređivanja" i zabranjena je gola sječa.
Planom gospodarenja iz 1923. g., uključene su uz jelu u osnovu i bukove panjače i borovi, a odnosilo se na površinu od 1200 ha. Jela se i dalje sjekla golom sječom, ali u ophodnji od 100g., a ha bukvu se predviđa postupna konverzija u mješovitu šumu jele i bukve. Takvo se gospodarenje odvijalo do 2006. g.
U 2006. g. je brigom Sveučilišta u Firenci donesen plan gospodarenja Prirodnim državnim rezervatom biogenetike Vallombrosa za razdoblje od 2006–2025. g.
S novim planom šuma je smatrana kompleksnim biološkim sustavom koji ima višestruke funkcije, a gospodarenje je prilagođeno tom kriteriju.
U okviru novog plana sve povijesne karte izrađene tehnikom ksilografije su informatizirane i unesene u Geographic Information System (GIS), u cilju stvaranja povijesne banke podataka šume Vallombrosa. Uz svaku kartu uneseni su svi podaci koji se odnose na to razdoblje.
Novi plan gospodarenja za razdoblje od 2006–2025. g. predviđa tri osnovna smjera: očuvanje povijesnih jelika, prepuštanje dijela Rezervata prirodnoj evoluciji i renaturalizacija većeg dijela šume Vallombrosa.
Na taj način će se odvijati veza između uzgojnih smjernica predloženih novim planom i razvoja kroz koji je ova šuma prošla u svom povijesnom razdoblju.
Gianpiero Andreatta: Uzgojni zahvati unutar Prirodnog rezervata "Pineta di Ravenna"
Šumarstvo, kao znanstvena disciplina, u svojoj je povijesti imalo bitan razvoj u odnosu na teoretska i praktična gledišta, što je utjecalo na strukturu zahvata u šumi.
Najprije se u dugom razdoblju primjenjivalo "produktivno (ili financijsko) šumarstvo", koje je s vremenom prešlo u "naturalističko šumarstvo", tj. šumarstvo koje se zasniva na prirodnim zakonitostima. Činilo se da je to završna i optimalna faza razvoja, no aktualno su prevladala saznanja o ekološkom šumarstvu i dinamici razvoja ekosustava, što je rezultiralo nastankom "sustavnog šumarstva" (odnosi se na talijansko šumarstvo). Ovo šumarstvo ne smatra šumu "objektom" već "subjektom" gospodarenja, koje se nalazi u središtu aktivnosti koje je prate. Na tim osnovama temelji se Plan gospodarenja prirodnim rezervatom genetike Vallombrosa.
Prirodni rezervat "Pineta di Ravenna" je šumski pojas od oko 750 ha površine, dužine oko 30 km, a širine 100–700 m. Postanak ovog rezervata vezan je za pošumljavanje iz 1882. g. Tada je na površini od 37 ha posađen primorski bor (Pinus pinaster – Aiton) i sa ukupno 117 ha postalo "državno šumsko dobro". Ti radovi nastavljeni su sve do 60-ih godina prošloga stoljeća.
Upotrebljavane su sadnice golog korijena, te se na pješčanim površinama stavljalo više sadnica u istu rupu, a primjenjivali su se i posebni kontejneri (fitocella). Tijekom godina, spontano ili ljudskom intervencijom naseljene su listače, tipične za to područje. 1937. g. ova šuma je obuhvaćala obalni pojas u površini od 1300 ha, ali je ta površina razvojem turizma i izgradnje reducirana, te je dekretom broj 616/1977 osnovan Prirodni rezervat "Pineta di Ravenna" na površini od oko 750 ha.
Šumska površina podijeljena je na sedam sekcija zbog različitosti u strukturi, horizontalnoj i vertikalnoj, vrstama u podstojnoj etaži, učešću pinije i listača. U smislu očuvanja zaštićene zone propisana su ograničenja u pristupu i sakupljanju sporednih šumskih proizvoda. U prošlosti su često obavljane prekomjerne i neopravdane sječe, pa je sada po načelima sustavnog šumarstva ova šuma postala "subjekt" kojemu su uzgojni radovi bili podložni, zbog poboljšanja uvjeta okoliša i jamstva budućeg razvoja u skladu s uvjetima staništa.
U tom smislu obavljani su ovi uzgojni zahvati:
čišćenje i proreda – unutar borika se javlja prirodna obnova bora, koja je intenzivna na površinama koje su bile obuhvaćene požarom. Tu se na kvadratnom metru često nalazi do 40 mladih biljaka koje je potrebno reducirati. To se radi ručno bez odnošenja materijala. Prorede su vršene strogo selektivno, uklanjajući samo defektna stabla.
popunjavanje pošumljavanjem – obavlja se samo na predjelima gdje nisu prisutni uvjeti za prirodnu obnovu.
kresanje grana – uglavnom se obavlja kod ostarjelih stabala pinije, uzduž staza i na mjestima gdje je potrebno dati više svjetla da se omogući trunjenje listinca i obnova podmlatka.
uklanjanje alohtonih vrsta – odnosi se na nepoželjno naseljavanje bijelog bora (Pinus sylvestris L), bagrema (Robinia pseudoacacia L) i čempresa uzduž unutarnjih puteva.
uklanjanje kupine (Rubus ulmifolius Schott) – na mnogim mjestima kupina onemogućuje razvoj ostalog prizemnog rašća. Uklanja se ručnim kosilicama.
U specifičnom slučaju prirodnog rezervata "Pineta di Ravenna" primijenjeni su uzgojni zahvati u odnosu na povezanost sa višestrukim funkcijama rezervata: socijalnim, zaštitnim, turističko – rekreativnim i znanstveno okolišnim te posebice očuvanjem biološke raznolikosti Rezervata.