DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2013 str. 96     <-- 96 -->        PDF

područja na krajnjem istoku poluotoka koja tijekom zime imaju izrazito malo oborina. U korejskoj javnosti traju brojne rasprave o ulozi požara u gospodarenju prostorom, osobito zbog činjenice da požari potiču brži povratak autohtone vegetacije, jer su listopadni hrastovi (Q. mongolica, Q. serrata, Q. variabilis i dr.) otporni na požar i vrlo brzo se obnavljaju. Vlasnici šuma ali i dio šumarske struke nastoji takve površine obnoviti pionirskim vrstama četinjača iz ekonomskih razloga. Tome se priklanja i veliki dio javnosti koja se tijekom posljednjih desetljeća navikla da u prostoru dominiraju šume vrste Pinus densiflora.
U Republici Koreji ima 20 nacionalnih parkova koji obuhvaćaju 6,6 % teritorija i u pravilu obuhvaćaju površine koje nisu pogodne za poljoprivrednu proizvodnju. Uglavnom su smješteni u planinskim područjima ili rijeđe u obalnom pojasu. Tijekom ekskurzije posjetili smo dva planinska nacionalna parka – jedan na istočnoj obali (NP Seoraksan) i drugi u unutrašnjosti poluotoka (NP Odaesan). Nacionalni park Seoraksan se prostire na 398 km2, a najviši vrh je 1708 m n. v. Ovo područje je zaštićeno 1965. godine, a nacionalnim parkom je proglašeno 1970. godine. To je planinsko područje uglavnom pokriveno šumskom vegetacijom, a obiluje brojnim vodotocima. Između ostaloga karakterizira ga neposredna blizina Japanskoga mora i turističkoga središta Sokcho. U Parku raste 869 vrsta vaskularnih biljaka od kojih je 95 endemičnih. Najrasprostranjenije su montane šume vrsta – Quercus mongolica, Q. serrata, Q. variabilis, Carpinus laxiflora, Magnolia sieboldii, Tilia amurensis i Fraxinus rhynchophylla. U subalpskom pojasu dolaze sastojine vrsta – Pinus pumila, Thuja koraiensis, Rhododendron mucronulatum, Betula ermani i B. costata. Na plitkim, strmim i kamenitim staništima do 1000 m n. v. rastu prirodne sastojine vrste Pinus densiflora, a iznad 1000 m sastojine vrste Pinus koraiensis. Uz vodotoke rastu sastojine vrsta Populus maximowiczii, Juglans mandshurica, Betula schmidtii i Tilia mandshurica.
Nacionalni park Odaesan se prostire na 304 km2, a najviši vrh je 1463 m n. v. To je planinsko područje uglavnom pokriveno šumskom vegetacijom, a nacionalnim parkom je proglašeno 1975. godine. U Parku raste 861 vrsta vaskularnih biljaka. Najrasprostranjenija vrsta drveća je Quercus mongolica koja je dominantna vrsta u šest od ukupno 10 biljnih zajednica koje su utvrđene na području Parka. Vrlo su značaje sastojine vrste Abies holophylla koja dolazi u čistim sastojinama ili primješano s bjelogoričnim vrstama (Quercus mongolica, Tilia amurensis, Betula costata i dr.).
Smatra se da je najveće kompaktno područje očuvane prirode u Republici Koreji područje uz granicu sa Sjevernom Korejom. Ono se sastoji od Demilitarizirane zone koja je širine 4 km i Zone ograničenoga pristupa civila koje je širine 8–10 km. Demilitarizirana zona je ograđena i potpuno je izuzeta od bilo kakvoga ljudskoga utjecaja. U Zoni ograničenoga pristupa civila dopuštena je ekstenzivna poljoprivredna proizvodnja, no antropogeni utjecaj je vrlo mali. Cijelo područje ima površinu od oko 3900 km2, a uspostavljeno je nakon Korejskoga rata 1953. godine.
Literatura
Choung, Y. (ur.), 2012: Hotspots of temparate deciduous forests in mountainous areas of Korea. Excursion Guide.
Kim, J.W. 2004: Vegetation Ecology. World Science Publisher. Seoul.
Kim, J. W., Choi, B. K., 2012: Discovering the essence of the Korean vegetation for field excursion. World Science Publisher, Seoul.
***, 2011: Facts about Korea. Korean Culture and Information Service, Seoul.