DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Italije (168.000 ha). Od te površine otpada 114.000 ha na mediteransko stanište, 22.000 na pašnjake djelomično pokrivene plutnjakom, te 3.000 na ostale površine obrasle plutnjakom.
Šume panjača zauzimaju veliku površinu. To su pretežito šume crnike kojima se gospodari na tradicionalan način, s turnusom koji omogućava maksimalnu drvnu proizvodnju (uglavnom ogrjevno drvo). Ovaj oblik uzgoja po mišljenju autora vrlo je štetan za ekosustav i u suprotnosti je sa sustavnim šumarstvom, te ima eventualno opravdanje samo u socijal-ekonomskom smislu koji proizlazi iz stalnog nedostatka ogrjevnog drveta.
Šume nastale od kultura četinjača sastoje se pretežito od mediteranskih lovora (preko 50 %). Imaju svoje podrijetlo od šumskih aktivnosti iz prošlosti, vezanih za učvršćivanje pješčanih dina pošumljavanjem.
U Sardiniji postoje jasne povoljnosti za definiranje održivog gospodarenja šumom, ali se te povoljnosti, za sada, još uvijek ne žele prepoznati.
Aktualnosti i kultura
Paolo Caramalli: Pošumljavanje obitelji Dapples u Grezzanu
U ovoj rubrici autor donosi zanimljivu priču o obitelji Dapples, koja je davne 1886. g. doselila u Grezano nedaleko Firenze i započela šumsku i poljoprivrednu aktivnost.
Davne 1820. g. švicarska obitelj Dapples doselila se iz Lozane u Đenovu, gdje se 1834. g. rodio Edmond Charles Francis Dapples, koji je postao liječnik-kirurg. Razočaran u medicinu nakon smrti svoje supruge, odselio se u blizinu Firence zajedno sa kćerkom Elvirom. Tu je sa 242.000 Lira kupio farmu u Grezzanu, s ciljem da stvori moderno gospodarstvo.
Kćerka Elvira nije se udavala, pa je bila vrijedni suradnik svom ocu u njegovoj zamisli. Kasnije (1912. g.), obitelji se priključio nećak Henri, bivši poznati nogometaš Đenove, Intera i Milana. Drugi nećak student Agrikulture u Pisi također se priključuje obitelji, te kasnije stječe "Orden talijanske krune" za zasluge u poljoprivredi i šumarstvu.
Treći nećak Louis diplomirani industrijalac, vodio je administrativne poslove hacijende i zaslužan je za važan rad na katalogizaciji fotografija koje danas imaju povijesnu vrijednost.
Kćerka Elvira naslijedila je oca poslije njegove smrti 1914. g., a nju nakon njene smrti 1958. g. praunuk Edmond Desleux, diplomat ONU-a, generalni konzul Švicarske u Italiji, koji je živio u Grezzanu 1965–1973. g.
U vrijeme kada je Edmond Dapples kupio farmu, poljoprivredna i šumska površina iznosila je 502 ha zajedno sa potrebnim gospodarskim zgradama. Na 192 ha prostirala se šuma, 207 ha pašnjaci i 103 ha obradive površine.
Pod upravom obitelji Dapples vlasništvo se značajno proširilo, posebice površine pod šumom, što je povoljno djelovalo na rješavanje problema vezanih na hidrološke probleme apeninskog područja. Tako je nedaleko Firence u središtu fiorentinske doline Mugello nastala velika promjena krajolika koju su prozvali "mala Švicarska u Mugelli". Vjerojatni je uspjeh rješavanja hidroloških problema u Mugellu bio poticaj "Ministarstva poljoprivrede, industrije i trgovine" da donese prve šumske odredbe o zabrani korištenja zemljišta iznad pojasa uzgoja kestena, a kasnije i ispod te zone. To je bio povod prosvjeda seoskog stanovništva, posebice stočara.
Istovremeno, za vrijeme sukoba stočara i administracije "Mala Švicarska" razvijala je šumsku aktivnost vođena ambicijama švicarske obitelji Dapples.
Obavljena su pošumljavanja sa više od 1.600.000 sadnica, pretežito iz vlastitog rasadnika. To je bio težak posao, jer je trebalo nositi zemlju za sadnju mladih biljaka i graditi suhozide za zaštitu od erozije.
Obitelj Dapples je u Grezzanu vlastitim sredstvima sagradila osnovnu školu i dala je uz simboličnu cijenu najma općini.
1911. g. imanje je imalo površinu veću od 750 ha, od toga 280 ha šume, 320 ha pašnjaka i 150 ha oranica. Šuma se sastojala od smreke, jele, duglazije, atlaskog cedra, ariša, crnog i običnog bora, te bukve i cera.
1941. g. hacijenda doseže konačnih 792 ha od kojih 632 ha šume, 162 ha obradive površine, a svi su pašnjaci pošumljeni.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata šumski fond je dosta uništen, jer se njemačka fortifikacijska linija upravo tu nalazila, a poslije rata šuma se nekontrolirano sjekla.
Posljednji nasljednik obitelji, švicarski diplomat Edmond Desleux je 1960.g. ustupio šumske površine tadašnjoj Šumskoj upravi u vlasništvu Državnih šuma, zbrinuvši prethodno nadničare i ostale zaposlenike. On je boravio u Grezzanu do 1973.g., a onda je donio odluku o preseljenju u Švicarsku.
Bio je posljednji "Švicarac" u Grezzanu, a poslije njega ostali su vrijedni fragmenti šuma, kao važan element krajolika i uspomena na ambiciozno djelo švicarske obitelji Dapples.